Nisam se nadao da ću morati upotrijebiti inekciju, ali mi nije ostavila drugog izbora. 10 dana smo motrili na nju, nikad nije bila sama. Kad mi je Ivan javio da je ostala sama nakon skoro 10 dana od kad motrimo na nju, bio sam presretan. Jedva sam čekao da je vidim i odvedem odavde. Znao sam da će se svađati samnom i sad kad je gledam, kad je inekcija počela djelovati dok joj ništa nije jasno samo gleda u mene. Trudi se ne zaspasti, ali uskoro inekcija pobjeđuje i ona zaspi dok leži u mom krilu. Stižemo na privatni aerdrom i odmah je iznosim van i nosim u avion te se vratim van.

"Ivane?" Upitno ga pogledam.

"Čekaju vas tamo, sve je sređeno gospodine." Kaže mi i ja se zaputim natrag u avion kod svoje malene.

"Možemo odmah krenuti." Kažem pilotu i on odmah pokreće avion. Gledam u Drinu, žao mi je što sam joj ovo napravio, ali mi nije ostavila drugog izbora.

Nakon nešto više od 6 sata vožnje stižemo u London. Drina se još nije osvijestila te ju ponovno uzimam u naručje i odnosim van aviona gdje me čekaju 3 auta i tjelohranitelji.

"Gospodine dobro došli." Govori mi Marin, dok mu samo klimne glavom, a on mi otvara zadnja vrata auta.

"Hvala Marine." Uzvratim mu i uđem dok on zatvara vrata i sjeda na vozačevo mjesto.

"Gdje su ostali tjelohranitelju?" Upitam kad se krenemo u koloni voziti.

"Ostali su kod kuće Ivan je rekao da ne trebaju svi dolazi."

"Dobro je napravio." Kažem i ostatak vožnje provedemo u tišini.
Nakon nekog vremena stižemo pred kuću.

Marin mi otvara vrata i ja izlazim s Drinom u naručju iz auta.

"Okupi osoblje." Naredim Marinu dok nosim Drinu u svoju sobu. Stavljam je na krevet, skinem joj tenisice te ju pokrijem i poljubim. Izađem iz sobe i spuštam se u boravak gdje me čeka svo osoblje.

"Ovako stvari stoje." Prijeđem odmah na stvar.

"Ono gore je moja buduća žena prema njoj će te se odnositi s poštovanjem kao i prema meni. Naš odnos se vas ne tiče. Prema tome ništa ne čujete i ništa ne vidite. Ona ovu kuću ne smije napustiti bez mog odobrenja. Barem trojica kad je izvan kuće znači dvorište, bazeni i ostalo ju pratite. Da joj nije dlaka sa glave ispala, jer ću vam ja presuditi. Jasno?"

"Da gospodine." Svi kažu.

"Što se tiče smjena to se vi dogovarate međusobno, ja se neću miješati u to. Dečki slobodni ste." Obratim se tjelohraniteljima.

"Drina je trudna prema tome prilagodi joj hranu. Ne znam što smije, a što ne smije jest. Moram se čuti s njezinim doktorom da mi kaže, a do tad joj spremaj nešto lagano. Valjda ti znaš što smije, što ne ipak si rodila." Završim.

"Ne brinite, prilagodit ću joj hranu." Klimnem joj i zaputim se prema Drini.

Dođem do nje i poljubim je i čelo i odem se otuširati. Moram joj naći ovdje ginekologa, ko zna koliko ćemo se zadržati ovdje znajući nju, ali o tome ću razmišljati sutra. Nabrzinu se otiširam i pridružim joj se u krevetu. Primaknem ju uz sebe i namjestim da spava na mojim prsima. Falilo mi je ovo. Falila mi je ona. Nisam je imao mjesec dana.

Budim se dezontirana i gledam gdje sam. Ovo nije moja soba, ni soba u vikendici. Osjećam se ošamućeno, onda mi se vrati sjećanje.

"Taj gad.."  Odjednom postanem bijesna na njega. Kako se usudio? Skočim brzo iz kreveta i krenem ga tražati.

"Mario kretenu jedan." Govorim prilazeći mu.

"Ooo uspavana ljepotica se probudila?" Upita me sa smiješkom, već me nervira.

"Slobodni ste." Kaže nekim ženama.

"Pa kako si spavala?" Upita ustajući se.

"Zahtjevam da me odmah vratiš kući." Naredim mu bijesno. Da pogled može ubiti, on bi bio odavno mrtav.

"Čekaj da razmislim." Kaže i češka bradu i pravi se da razmišlja.

"NE." Kaže jasno i glasno.

"Ne možeš me držati ovdje zatvoreno!" Iznerviram se.

"Sama si me primorala na to, pa sad me samo gledaj kako ne mogu."

"Ti nisi normalan, nemaš mi pravo to radit. Pobjeći ću prvom prilikom."

"Sretno draga u tome, ali vani te čuvaju tjelohranitelji kojim je glavni zadak držati tebe na oku. Znaju da ne smiješ izaći bez moje dozvole pa ti vidi, ali naravno da možeš pokušati." Podlo mi se nasmije, lupim nogom u pod iznervirano se okrenem i odem ne znam ni ja gdje.

"Doručak je za pola sata!" Čujem ga kako se dere.

"Gospođice gospodin je rekao da dođete dolje." Uđe neka žena u sobu, dok ja ležim.

"Briga me šta je on rekao." Govorim dok ležim na krevetu.

"Naredio je da vas moram dovesti dolje." Napomene mi.

"E pa poručite gospodinu da si tu naredbu može slobodno zabit sebi u guzicu." Kažem iznervirano. On je naredio? Šta je mene briga šta je on naredio? Neće on meni naređivati.

Čekam Drinu da dođe da zajedno jedemo, ali ugledam samo Marinu.

"Gdje je Drina?" Upitam zbunjeno Marinu.

"Rekla je da neće doći."

"Jesi joj rekla da sam rekao da mora doći?" Upitam je.

"Jesam, a onda mi je rekla ovim riječima recite gospodinu da si tu naredbu može slobodno zabiti sebi u guzicu." Samo se nasmiješim, da to je Drina.

"Dobro, hvala ti Marina." Kažem i zaputim se prema sobi.

Kad uđem vidim da leži skupčana na krevetu i mazi svoj trbuh na što se automacki pojavi osmijeh. Tu je naša beba, plod naše ljubavi.

"Odlazi." Kaže tiho kroz zube.

"Drina silazi jest."

"S tobom? Ni mrtva." Kaže mi hladno i zabode mi nož u srce. Zaslužio sam i tek sad vidim koliko sam je povrijedio.

"Dobro jest ćeš kad će biti gladna. Samo imaj na umu da sad ne hraniš samo sebe već i NAŠE dijete, tako da ne budi tvrdoglava i odi jest." Kažem joj i posebno naglasim naše. Kad sam to rekao ona ustaje prođe pored mene i pogleda me s prezirom. Krenem za njom dolje.Kad sam sišao ona je već jela.

"I šta sad? Nećeš uopće pričati samnom?" Upitam je nakon nekog vremena, dok se ona mršti.

"Nemam nikakvu želju pričati s tobom." Kaže bijesno dok jedva nešto stavi u usta. Vidi se da i to radi na silu.

"Ne sviđa ti se hrana?"

"Ako želiš napravit će nešto drugo." Dam joj do znanja.

"Ne, dobra je." Kaže tiho.

"Zašto onda jedva da jedeš? Vidi ti se na faci da na silu jedeš?" Upitam je zabrinuto i tek sad vidim da ona ne izgleda nimalo dobro.

"Hrana i ja se ne volimo baš kao prije." Slabo se nasmiješi.

"Hoćeš nešto drugo?"

"Neću, ista stvar."

"Moraš nešto jesti!" Kažem glasnije nego što sam htio.

"Što ću kad mi od svega bude zlo." Objasni mi.

"Jel ima neko voće?" Upita me.

"Malo si pojela." Namrštim se.

"Jel ima ili nema." Ignorira moj komentar.

"Što ti se jede?" Odustanem.

"Hmm grožde?"

"Grožde?" Iznenadim se jer nije baš neki ljubit grožđa.

"Šta? Pa volim grožđe." Objasni mi i slegne ramenima. E to nisam znao.

"Idem vidjeti jel ima grožda." Kažem i ustanem. Hvala Bogu pa nekim čudom imam grožde, uzmem ga i operem dok joj stavljam bobice u zdjelicu.

"Izvoli." Kažem kad stavim pred nju.

"Hvala." Odmah navali po groždu.

"Dobro?" Upitam je.

"Mhm." Promrmlja dok jede.

"Drina moramo razgovarati o nama." Kažem ozbiljno dok se ona namršti.

"Mi ne postojimo." Kaže hladno.

"Drina." Upozoravam je.

"Ne plašiš me ni tim tonom, ni pogledom. Rekla sam ti što sam imala."

"Ali ja tebi nisam rekao što sam imao."

"Koliko je sati?" Promjeni temu, dok ja pogledam u sat na ruci.

"11:30. Zašto." Upitam zbunjeno

"Sad će mi serija, odoh gledati."

"Neću valjda sam jesti?" Začudim se.

"Ne vidim razlog zašto ne bi mogao." Govori dok se ustaje i uzme zdjelicu s grožđem te ode.

Ako me ona ne izludi neće nitko. Pojedem do kraja i odem do nje. Vidim kako leži i još jede ono grožđe dok gleda seriju. Kako je slatka. Ovo je ono što želim. Odmah krenem do nje, te sjednem pored nje ali me ne ferma ni 5 posto.

"O čemu se radi?" Upitam ju misleći na seriju koji ni ne pratim. Ma briga me za glupu seriju.

"Šuti i gledaj."

"Pa kako da gledam kad ne shvaćam radnju."

"Tu si 3 sekunde, ne možeš za to vrijeme
shvatiti radnju." Objasni mi.

"Pa zato tebe pitam."

"Aman ako ćeš gledati seriju šuti, ako nećeš odi raditi nešto, nerviraš me."

"Draže mi je biti tu  s tobom i pričati."

"E pa meni nije, pusti me da gledam seriju." Iznervirao sam ju.

"Ja bi s tobom gledao."

"Ali zato ja s tobom ne bi!!" Kaže bijesno kad se ustane i ode. Pustit ću je da se malo smiri, a ja ću za to vrijeme pogledati ugovore koje moram.

Ne mogu na miru ni seriju pogledati. Živcira me. Odem leći u krevet jer se ne osjećam baš dobro s nadom da kad se probudim bit će bolje. Nakon 2 sata spavanja probudim, ali samo mi je još gore. Odlučim otići potražiti Maria, jer mi stvarno nije dobro. Kad ustanem zavrti mi se. Nekako dođem do vrata te mi sve počinje se maglit te hodam držeći se za zid.

"Gospođice jeste dobro?" Čujem nekog lika kako me pita samo odmahnem glavom. On mi je potpuno mutan.

"Da pozovem gospodina." Samo klimnem.

"Idem ga pozvati, ali prije ćemo vas smijestiti u krevet." Objasni mi i odvede me u krevet.

"Naprijed." Govorim dok mi netko pokuca na vrata, a zatim ulazi Karlo.

"Gospođici nije dobro, vidio sam ju kako hoda i drži se za zid. Odveo sam ju u sobu i odmah došao vama reći."

"Hvala Karlo." Zahvalim mu se i odmah krenem prema Drini.

"Drina šta ti je?" Upitam ju primivši ju za obraze. Izgleda previše blijedo.

"Zlo mi je." Kaže ustatane se, ali se primi za glavu.

"Ajde lezi." Govorim joj dok stojim pored nje.

"Moram na wc." Napravi jedan korak i samo gledam kako pada te ju brže bolje uhvatim.

"Drina, dušo ajde otvori oči molim te." Govorim joj dok je dozivam i lagano lupam po obrazima.

"Marina!!!" Viknem dok pokušavam Drinu osvijestiti.

"Pozovi brzo doktora." Kažem joj kad uđem u sobu. Ona odmah izađe, dok ja nju premjestim na krevet. Imam osjećaj da su prošli sati dok nisam konačno ugledao doktora.

Polako se budim i čujem neke glasove, jedan pripada Mariu dok drugi ne prepoznajem.

"Ne brini Mario,djevajka će biti dobro. Sve su ovo normalni simptomi, ali neka obavezno ode ginekologu da joj nešto prepiše ako nije već, ako već je onda nema potrebe. Nek radi što joj je rekao i pije vitamine koje joj je propisao." Čujem kako prepostavljam doktor govori Mariu.

"Hvala ti puno Gorane što si ovako brzo došao."

"Nema problema, zovi me ako šta trebaš. Pozdravi svoje, čestitam još jednom."

"Marina će te otpratiti, ja idem do Drine."

"Neka sam doživio i da se ti zaljubiš."

"Zbog nje bi svijet okrenuo naglavački"

"Takva ti je ljubav."

"Vidim."

"Ajde, bježi kod nje, vidimo se." Čujem kako Mario ulazi u sobu i konačno odlučim otvorit oči.

"Hej, jesi dobro?" Upita me zabrinuto i sjedne pored mene na krevet.

"Malo ošamućeno, ali dobro."

"Doktor je rekao da to sve normalno u trudnoći."

"Znam."

"Prepao sam se kao nikad u životu kad si se srušila, molim te iduću put me obavijesti ako se planiraš srušiti."

"Ha ha ha." Kažem mu sarkastično.

"Kao da sam je planirala srušiti i raditi koje kakve drame."

"Drina o kakvim dramama pričaš? Ako ti nije dobro želim da mi kažeš."

"Dobro, kako god. Jel to sve ili?"

"Večera će ubrzo, donijet ću ti je ovdje."

"Neću, sići ću dolje."

"Doktor je rekao da trebaš mirovati." Napomene mi.

"Što ne znači da ću biti cijelo vrijeme na krevetu."

Novi nastavak je tu, pišite mi komemtare kako vam se sviđa.
Hvala svima na divnim komentarima
Ajmo do sutra 8 k pregleda
Čitamo se uskoro
Ljubim vas
❤❤❤