Emil

Nisam očekivao ovoliki aplauz kada sam ušao u salu. Bilo je dobro imati moj omiljeni foto aparat i da radim ono što volim. Ne kaže se uzalud radi posao koji voliš i svaki dan ćeš imati odmor. Uh koliko je ovdje ljepotica i stvarno bi volio da sve pobjede. Sve su one lijepe na svoj način, i stvarno bi bilo šteta da na tim divnim licima vidim tugu. Voditeljica programa kada me je predstavila, a potom mi je objasnila pravila. Imao sam određeno vrijeme da ih fotografišem i da dodam pozadinu koju ja želim. To je bilo malo teško, sve su one različito našminkane i imaju različitu frizuru onda bi se sve to trebalo uklopiti.

Odlučio sam i to sam rekao na mikrofonu da će na pozadini da bude prikaz slame i sijena , jer je tema zaštita prirode. Pozadina je na neki način morala da bude teška, jer većinom svako lice bi se više manje uklopilo ako bi stavio običnu pozadinu sa nekom bojom.

Zajedno sa voditeljicom Marisom sam krenuo od jednog do drugog modela. Sve su one imale istu uvježbanu pozu kako da se namjeste. Kako sam prilazio sve kraju, imao sam isti osjećaj kada sam ušao u salu. Srce mi je lupali kao sinoć. Pripisivao sam sve umoru.

Napokon sam došao do zadnjeg modela a ispred nje su stajale dvije djevojke. Predpostavio sam da su je one šminkale.

"Djevojke da li biste bile ljubazne da se pomjerite ostao mi je još Vaš model." Namještao sam foto aparat a Marisa je za to vrijeme nosila pozadinu koju su juče dao osoblju hotela da je naprave.

"Vrlo rado uvaženi člane žirija." Nasmijano mi reče djevojka čije sam ime uspio da pročitam na njenoj pločici na grudima. Katarina.

Dok su se njih dvije pomjerile, taman sam uspio da aparat približim očima i dok se čuo poznati zvuk da se lik osobe uslikao tako je meni foto aparat krenuo da pada.

Ta ista djevojka Katarina je uspjela da uhvati da ne padne na pod.

Nije moguće.

Ovo se ne dešava.

Koliko je prošlo? Dvije godine? Ona je tu.

Moja ždrebica sjedi na nekoliko koraka od mene i lomi od nervoze prste.

"Da li je sve u redu Emile?" Sa strane mi prilazi Marisa.

Ovo je ona, Evgenija siguran sam da mi se ne priviđa. Kako je samo lijepa u svoj toj šminki i frizuri. Pogled spuštam i vidim da je samo u nade mantilu. Pogled i dalje stoji na njenim nogama i ne slušam šta mi Marisa priča.

Samo mi je ova lijepa ždrebice u glavi. Sad shvatam zašto mi je srce sinoć a i sada ovoliko lupalo.

Ali od kud ona ovdje? Imao sam bezbroj pitanja a ni jedan odgovor. A onda su nam se oči spojile i to je bilo to.

I dalje mi kroz glavu prolazi sve one divne scene koje sam sa njom proveo, želim da je dodirnemo ali sve to sada prekida Marisa. Vidim da je ždrebica izdahnula. Vidim da je i mene ona prepoznala i da je mnogo mnogo nervozna.

"Kao što vidite, stigli smo do kraja ovog takmičenja. Još je samo ostalo da se žiri povuče i da odluči ko zaslužuje novčanu nagradu. Žiri uzmite sebi vremena koliko trebate i vratite da nam kažete koja je od ovih ljepotica po vama zaslužuje da pobjedi."

Esmeralda i Marikruz su napustile salu. Marisa se i dalje nakašljavala i to je bio znak da se povučem.

Htio sam da Evgenija pobjedi.
Zašto?
Ne znam.
Lažem.
Znam.
Ona je jedina prirodno lijepa a sve ostale su bile vještačke.

Esmeralda i Marikruz su gledale one slike, a ja sam samo čekao da se ovo završi da nekako uspijem da vidim još jednom Evgeniju. Jer osjećam koliko god bio ljut ja joj onda nisam dozvolio da mi kaže neko objašnjenje. Vidim nema Matije. Da li je sa njim ostala? Da li je mislila na mene.

"Šta misliš Emile o ovoj djevojci?" Marikruz mi pruža sliku Evgenije.

Stvarno je odlično ispala. Ta njena kosa koja je ukroćena divnom punđom, ta divan ruž koji ističe te punašne usne, uh kako zamišljam da ih osjetim ponovo, te oči koje odaju snagu.

"Mislim da je ona jedina uspjela da na ovoj pozadini izgleda prirodno."

"Isto mislimo." Veselo dobaci Esmeralda.

"Imamo onda pobjednika."
Ždrebice bićeš mi veoma veoma blizu.

***************************

"Dragi naši, kao što vidite žiri se vratio i sada će nam Emil reći koja je to djevojka pobjedila i koji kozmetički salon dobija nagradu."

Marisa mi daje mikrofon a ja sav srećan počinjem da pričam.

"Mojim koleginicama je bilo veoma teško da se odlučimo koja to djevojka treba da pobjedi jer ste stvarno sve prekrasne." Začujem u sali mnogo osmjeha. A zatim nastavljam.

"Ali samo je jedna pobjedila i jedina se uspjela uklopiti u pozadinu i to smo bez razmišljanja uspjeli da kažemo e ova djevojka je pobjednica. Da više ne dužim u ovoj koverti se nalazi vaš a i naš odgovor. Djevojka koje pobjedila zove se..."

Sve je tišina.

"Pobjednica je Evgenija."

U sali svi se gledaju ko je ta djevojka i ja je pogledom tražim i uočim i nasmijem se kada vidim da ona Katarina i još jedna se grle i bacaju se u zagrljaj na ždrebicu. Izgleda da je i ovo za njih bio šok.

"Sada bih zamolio Evgeniju i njene koleginice da mi se ovdje pridruže da dobiju nagradu."

Kada su sve tri došle prvo sam dao mikrofon Katarini da se obrati publici sa nekoliko riječi.

"Hvala Vam puno, ja.. još sam u šoku.. ovo je.. izvinite malo sam se pogubila." Kaže Katarina i daje drugoj djevojci mikrofon. Evgenija i dalje gleda svugdje samo ne u mene.

"Iskreno hvala Vam mada ja sam očekivala pobjedu i ja se zovem Nevena." Na ovo smo se svi nasmijali.

A onda je došao red na moju ždrebicu.

"Ja.. takođe želim da se svima Vama zahvalim. Ja znam koliko ovo mojim djevojkama znači, iskreno nisam očekivala pobjedu jer nisam naročito lijepa kao sve djevojke ovdje. Na nagovor Nevene i Katarine pristala sam da budem njihov model mada nisam ljubitelj ni šminkanja ni pravljenja frizure. Jer sve ste vi djevojke ovdje lijepe na svoj način."

Gromoglasan aplauz se nakon njenog obraćanja začuo svi su bili zadivljeni pa čak i ja sam.

Marisa se takođe zahvalila na ovom takmičenju i uručila je novčanu nagradu. Sve zajedno su nas fotografisali a ja sam iskoristio priliku da stanem kraj ždrebice ali ona i dalje nije gledala u mene.

Kako su se svi počeli razilaziti ja sam htio da sa njom ostanem još malo ali me u tome sprečila Marisa da mi se još jednom zahvali. Njih tri su otišle.

Malo kasnije sam uspio na recepciji da saznam broj sobe.
Ali šta da joj kažem kada je vidim?
Srce i noge me nisu slušale i išao sam liftom do njene sobe. Na izlazu iz lifta sam vidio Nevenu i Katarinu.

"Oh i ti si tu. Puno ti hvala na pobjedi, stvarno nam novac treba i sada odnosno nas dvije malo u wellness da se odmorimo." Pokazuje mi Katarina brošuru sa današnjim wellness programom.

Znači da je Evgenija sama?

"Ako tražiš Evgeniju ona je u sobi, čeka Tomasa idu da proslave." Kaže uzbuđeno Nevena.

Tomas?! Ko je on?

"Uživajte djevojke." Ubrzo sam korak do sobe i počeo sam da kucam. Čuo sam korake i vrata su se otvorila.

"Sigurno ste zaboravile torbu, zar ne?" Kaže ždrebice koja ispred mene stoji samo u grudnjaku i gaćicama. I da peškirom na glavi. Sigurno se tuširala.

A Tomas? Da li je taj tu?

Kada me uočila pokušala je da zatvori vrata ali sam ja bio brži i ušao sam u sobu. Pogledom sam tražio dotičnog Tomasa ali nije bilo traga. Na krevetu se nalazila samo njena pidžama.

"Ako ne napustiš sobu zvaću recepciju." Borbeno zauzme stav.

Okrenuo sam se i počeo da prilazim. Stjerao sam je uza zid. Nosom sam očešao njen vrat.

"Lijepo mirišeš." Upijao sam taj miris koji mi je tako dugo falio.

"Molim?" Proskitala je.

Bilo je zanimljivo je ovako mučiti. Da li sam se sjetio da joj da to dodam na listu njenih osobina. Odmah sam navukao masku nevinašceta.

"Lijepo mirišeš." Ponovio sam.

"To nije nešto što bi ti sada trebao da kažeš." Nervozno mi odgovori.

"Izgleda da ne znam šta govorim." Slegnuo sam ramenima i pogledao je u oči.

"Imam osjećaj kao da tačno znate šta govorite."
"Optužuješ me da te zavodim, a?"
Ništa ne kaže na ovo.
I izmače se od mene.

Vidim da je krenula prema krevetu da nazove recepciju ali ja sam brži.
Hvatam je za ruku, i oborim je na krevet.
Svojim grudima očešem njene. I vidim da je zadrhtala.

"A ja imam osjećaj kao se ovo desilo, samo malo drugačije. Sjećaš se pala si na mene na imanju u mojoj sobi dok sam se i ja ovako kupao. Mada ti si mnogo mnogo ovako primamljiva."

Oh kako me ljutito pogleda.

"Ždrebice" šapnuo sam joj tik uz usne.
Tu su, na samo milimetar od mene. Grudi joj se panično podižu.

A ja sebi dozvoli luksuz da prstima pređem po udolini njenih grudi.

A onda sve se isto ponovi.

Šamar na mom licu.
Eh ako se ti sjećaš, sjećam se i ja još nečeg.

Poljubca.

Snažno joj zarobim usne i rukama joj gnječim grudi.

E pa ždrebice ovo smo mi. Funkcionišemo samo ako ja dobijem šamar.

I to mi se mnogo mnogo dopada.

Kako nam je samo ljubomoran na Tomasa, a naša ždrebica je takva kraljica ona hoće da spava i pidžamu je pripremila, umjesto da slavi pobjedu a naše djevojke malo bocnule Emila da Evgenija čeka Tomasa 😂😂😂

Mišljenja 🐴🦄? 💙