Burekov karaoke night

Reko sam joj ćao, ćao ćao zdravo haha

Bok ljudeki, evo mene s nastavkom
Nastavak ima oko 2K riječi kao i obično, jeej
Uf što smo konstantni😂😊
I nadam se da će vam se svidjet iako je pisan u više navrata pa možda bude čudno
Doslovno sam nastavak počela s toplom čokoladom koja se pretvorila poslije u kavu iz nekog razloga
Isus moment, očito
Uživajte u nastavku i napišite mi koji usputni
💚😂😊

E da btw, pjesma uz današnji nastavak je Talking Body od Tove Lo 💜

Još jedan naporni trening je bio iza nas.
Koreografija se već polako počela slagati sama od sebe.
Imali smo početak i kraj, ali nas je opako mučila sredina.
Nismo imali zaplet.
Nešto da malo zapapri cijelu situaciju.
Sve je bilo bljutavo i bezukusno, a nama je trebalo nešto egzotično.
Trebala nam je eksplozija, a mi smo imali popodnevnu čajanku.

To me počelo sve gore i gore ubijati sve do ovog trenutka kada sam doživio potpuno uništenje.

,, Nema mi staraca doma " , obukla je crne čizme do koljena i popravila bordo haljinu dugih rukava.
Izazivala je.
Potvrdio je to smiješak na njenom licu kada se moj umorni izubijani izraz pretvorio u nešto nalik šoku i nevjerici.
Mozak mi je jednostavno bio previše spor da pohvata sve što se događa oko mene zbog čega su mi inače živahne smeđe oči postale dva tupava kamena uprljana blatom.

,, Dobro? " nisam htio biti nepristojan, ali sad definitivno nisam bio raspoložen za čitanje između redaka.
Bio sam umoran, mrzovoljan i želio sam se baciti pod prvi auto na svom putu prema kući.
Hvala Isusu taman je studio bio blizu prometnog križanja.

,, Pozivam te na pitu i kavu, naravno ako si za.
Ne želim poslije biti optužena za otmicu " , sarkastičan ton lijepo je stajao uz topli smiješak na njenim rozim usnama.
Činio je cijelu stvar još ironičnijom.

,, Može " , kimnuo sam glavom zahvalan na ovom malom bijegu od stvarnosti.
Stvarnost je bila više noćna mora, nego išta i morao sam nekako raspršiti gorak okus koji mi je ostavljala u ustima.
Pa makar to bilo uz moju ludu plesnu partnericu.
Ako išta, zbližit će nas još više nego prije.

,, Divno, uživat ćeš, sadrži posebni tajni sastojak koji cijelu situaciju čini još boljom " , bila je slatka ovako. Podsjećala me na onu malu uzbuđenu djecu koju smo ostavili za sobom na trnovitom putu odrastanja.
Ah, to divno bezbrižno djetinjstvo!

,, Što? Stavila si otrov za štakore unutra ili? " izgovorio sam uz mali nevini osmijeh u strahu od mogućeg davljenja koje bi trebalo uslijediti za par sekundi.
Do davljenja nije došlo, ali lažni zubati osmijeh našao se na njenom licu.
Prirodan poput disanja stajao je tamo i prkosio svim sretnim pojedincima.
Tako zastrašujuć, no opet uobičajan prizor.

,, Joj daj šuti " , njen glas bi inače bio obgrljen otrovom dok bi joj lice bilo namršteno i staro, no danas je bila druga priča.
Riječi su bile nemarno promrmljane uz veliki blesavi osmijeh od uha do uha.

,, Ne da mi se " , iscrpljeno zijevnem i prođem rukom kroz crnu tvrdoglavu kosu koja ne mari ni za koga i ni za što.
Totalni neuspjeh, ali sam barem nekako zabavio nemirne ruke.

,, Ni meni se ne da slušati tvoje kokodakanje " , izjavi mrzovoljno i prođe rukom niz
lice nekako umorno i obeshrabljeno.
Izgledala je shrvano, ali njena narav mi nije dozvoljavala da joj to kažem.
Ona je samostalna djevojka koja se zna nositi sa svojom problemima.
Laži.

,, Nisi me onda trebala pozvati ako te toliko smetam " , pravim se pametan, znam, i to još činim uz veliki kiseli osmijeh na punim usnama i prkosan pogled u očima.
U tom trenutku moje oči nisu bile ogledala duše jer je ona bila toliko izranjavana da nije imala više snage za borbu.
Stalno sam ju prisiljavao da ide izvan svojih granica i mogućnosti jer nisam znao drugačije.

A nije ni ona.

Oboje se volimo praviti kako smo bezgrešni, no samo jedan pogled na njeno tijelo i jedna rečenica iz mog grla pokazuju nas kakvi smo zapravo.
Ljudi smo, u opisu posla nam je griješiti pogotovo nama koji još nismo definirani kako treba.

Tako izgubljeni i sami dok polako umiremo od hladnoće koja prolazi kroz našu kožu sve do kostiju.

,, Želim se pomiriti s tobom " , ponuda je stvarno iskrena.
Vidim joj u očima.
Do sada bi joj se sto puta okrenule da ne misli ono što govori.

,, Što? Jesi li dobro? " upitam ju gotovo zabrinuto, više je dramatično i glasno.
Kao da glumimo u Krv nije voda.

,, Izgledam li dobro? Znam, glupo pitanje. Ja uvijek izgledam dobro " , inače bi tu informaciju popratio mali sramežljivi smiješak, ali danas je na njenom licu neutralna maska koja bi prije pristala na svoje uništenje, nego na otkrivanje njenih osjećaja.

,, Tonka, ozbiljan sam " , pokušavam nekako ublažiti i stišati svoj agresivni ton, ali ne ide.
Sve zvuči oštro i naopako.

,, I ja isto, i to smrtno " , dodatak je podrugljiv definitivno, no nema znakova neiskrenosti na njezinom licu.
Nema zapravo znakova biločega.
Izgleda kao neprobojna tvrđava.

,, Drago mi je " , moj ton je definitivno zvučao lažno čak i u mojim ušima.
Danas mi je očito teško biti ono što nisam, ali i prihvatiti ono što jesam.

,, Idemo? " smiješak na njenom licu pun je nade i nekog dječjeg veselja zbog čega krenem poput izgubljenog psića za njom.

Svi moji zajedljivi komentari otope se na mojim usnama kao šumeća tableta u vodi.

Sve ružne riječi koje su bile ispisane po mojim glasnicama sada su se pretvorile u skromni pristojni smiješak kojem ne možeš očitati emociju ma koliko se godina trudio.

Nekad mislim kako ni stoljeće ne bi bilo dovoljno.

,, Idemo " , potvrdim uz jedno blago kimanje glavom.
Dovoljno entuzijastično da me ne proglase mrtvim, ali definitivno ne dovoljno entuzijastično da me proglase živim.

,, I kako si? " upitala je čim smo došli na prazno parkiralište i utješno se nasmijala u mom smjeru kao potvrdu da će sve biti dobro iako se u zadnje vrijeme sve češće činilo kako se svijet oko mene polako raspada u komadiće koje više ne možeš popraviti koliko god se trudio.

,, Slomljeno, uglavnom " , odlučio sam biti iskren prvi put životu uz ciničan osmijeh na usnama.
Nisam bio dobro i mislim da joj oči nisu trebale da to shvati.
Osjetila je to i sama.

,, Problemi s mamom? " dala joj je tu slatko titulu uz zabrinut pogled u plavim očima.
Da ne znam bolje, mislio bi da joj je stalo.

,, Ne, ne više.
Predala je skrbništvo mom bratu i otišla živjeti kod prijateljice dok ne nađe novu kuću. Tata bi bio ponosan " , zadnja rečenica je naravno sarkazam, ali smiješak na mojim usnama širi se mojim licem kao kuga Europom i koliko god se trudio ne mogu ga maknuti.
Činilo se u tom trenutku kao da mi je okaljao lice zauvijek.

,, Žao mi je " , stisnula je moju ruku u znaku potpore, ali ja sam očito želio više jer je moje obraze zahvatio plamen ostavivši iza sebe samo blago crvenilo.
Bilo me sram.
Mojih misli, djela i riječi.
Nekad mi se činilo kako sve što radim nesvjesno posvećujem njoj koliko god se trudio ne misliti na nju.

,, Ne mora ti biti žao, bit će dovoljno samo da ostaneš " , te riječi kao da su došle iz mojih crvenih obraza romantičara na što sam se samo blago nasmijao u nadi kako će mala doza sreće ublažiti moju epsku izjavu.
Idiot.
Zašto uvijek moram biti idiot?

,, Naravno " ,  kimne naglo glavom uz veliki djetinjasti smiješak preko cijelog lica i nasloni se na moje rame poput male slatke koale.

,, Drago mi je, zabavna si i ne bih te volio izgubiti " ,  bilo je previše intimno za moj ukus, ali i previše iskreno.
Odjeća je bila usko pritisnuta uz moje tijelo, no i dalje sam se osjećao golo i ranjivo.
Bio sam prestrašen i nekako sam iako je bilo more ljudi oko nas.
Osjećao sam se izdano.
Sam sam izvršio tu izdaju, a da nisam morao ni trepnuti.
No najjača emocija u mom tijelu bila je ipak nervoza.
Srce mi je pritiskao strah od odbijanja.

Vidio sam kako me lako samo tako odbiti i toliko dugo sam se borio sam protiv sebe da ne osjetim ništa, ali u trenutku kada smo se našli pred njenim pragom izgubio sam tu bitku i počeo sam osjećati sve.

,, Hvala " ,  rekla je sramežljivo dok je otključavala bijela vrata i pustila me unutra.
Zadnjih par riječi ostalo je samo visiti u zraku kao da ih nikad nisam izgovorio.

,,  Nema na čemu, stvarno to mislim " ,  kimnem glavom kao da sam sebi želim potvrditi kako sam upravo izgovorio nešto lijepo bez imalo sarkazma ili lažne iskrenosti.

,, Drago mi je, vjerujem kako ti je ovo bilo teško izgovoriti.
Meni bi bilo užasno " ,  hodamo niz sivi pod kao da nas čeka nešto veliko iza smeđih vrata.
Atmosfera je napeta, ali definitivno ne na loš način.
Neću se buniti kada napokon puknemo pod pritiskom.

,, Mrvicu " ,  izgovorim kada otključa vrata uz koncentrirani izraz na licu.

,, Slatko " ,  komentira uz vragolasti osmijeh na licu i pokaže mi da sjednem za stol pokriven bijelim plastičnim stolnjakom na cvjetni uzorak.
Osvježavajuće je.

,, Znam, skoro kao ti " ,  nekako sam htio da joj bude neugodno kao što je meni dok se borim sa svojim demonima koji su previše vatreni za moj ukus.
Ne znam otkud sva ta strast dolazi.

,, Zahvalila bi se na komplimentu, ali ovo je činjenica " ,  slatko se nasmije i izvadi kolač iz pećnice uz zamišljeni izraz na licu.
Nekako više sanjarski, nego problematični.

,, Opa, hoće li to uskoro ubaciti i u udžbenike ili? " preokrene očima na moj komentar i uzme nož iz ladice spremna me svaki čas izbosti ili to ili će samo narezati pitu kao normalna osoba koja definitivno nije koliko god se pravila.

,, Naravno,  taman sam jučer pričala o tome s Ministarstvom obrazovanja " ,  preokrene zaigrano očima i smjesti tanjur ispred mene prije nego što se ponovo vrati u kuhinju kako bi stavila kuhati vodu za kavu.

,, Opa, čestitam, bravo! Oduvijek sam znao da ti to možeš " ,  na to joj se obrazi blago zacrvene, no samo na sekundu jer se već sljedeći trenutak smiješi poput idiota
šalicama koje je pripremila posebno za ovu prigodu.

,, Bilo je teško, ali uspjela sam na kraju.
Hvala što si vjerovao u mene " , nekako sam htio da ova cijela slika bude iskrena, no bili smo lažniji od silikona i zlobniji od najgorih noćnih mora i ovo što god bilo definitivno nije održivo.

,, Uvijek " ,  tu je bila mala doza iskrenosti, ali da ju uhvatiš bi se trebao zadubiti u moje oči, poslati ekspediciju u moju zjenicu ili nešto.

,, Citiraš li ti to Severusa Snape-a ili mi samo pokazuješ svoje znanje priloga? "  sipa kavu u bijelu šalicu s Garfieldom dok na licu nosi onaj isti blesavi zaljubljeni osmijeh koji joj je u zadnje vrijeme postao maska koju nikad ne skida s lica.                                                                                               
,, Oboje nekako. No dosta o meni, pričajmo malo o tebi. Kako veza? " ,  slatko se nasmije na moj pokušaj promjene teme i ulije vodu u šalice, a zatim i mlijeko te mi ju doda s jednim malim zaigranim kolutanjem očima.

,, Raspada se kao i sve ostalo u mom životu " ,  odgovor je kratak i jasan dok njezin govor tijela vrlo očito pokazuje kako ne želi pričati o tome.  Uz smiješak se pravim kako to nisam vidio i prislonim bijelu keramiku uz usne u nadi da ću si spržiti jezik.

,, I škola isto ili ? "  na to me samo pogleda onim svojim posprdnim izrazom lica kao da mi želi poručiti  ,, otkud ti takve gluposti?"

,, Začuđujuće ne, obrazovanje je trenutno jedina stabilna grana u mom životu " ,  iskreno i nimalo ranjivo prevalila je preko usana onako lijeno gotovo zavodljivo i prošla rukom kroz kosu kako bi maknula šiške sa svog čela.

,,  A što je s ostalim granama? " znam da sam dosadan, ali kao osoba koja nema svoj život sam navikao kopati po tuđima.

,, Pozvala sam te na druženje, a ne na psihoanalizu " ,  izgovori grubo, no znam kako će ipak popustiti.
Nema izbora.

,, Tonka " ,  nježno izgovorim i smjestim svoju ruku na njenu.
Hladna je i prsten koji nosi me bode, ali podnosim to uz mali utješni smiješak.

,, Ostat ćeš bez ruke " ,  izgovorila je glatko dok su joj prsti polako počeli poprimati bijelu boju.
Bila je staložena i nemirna u isto vrijeme zbog čega sam osjećao neki čudni mir kada sam gledao u nju.

,, Pogledaj me! " primim ju za bradu i dignem njenu klonulu glavu kako bi bili na istoj razini.

,, Gledaš me samo, ne vidiš me. Isto kao što me samo slušaš iako zapravo ništa ne čuješ. Probudi se i shvati kako sam ja bez obzira na svoje grijehe iz prošlosti ipak tu. Iskren sam s tobom iako mi je to teško. Osjećaje držim na rukavu iako bih ih najdraže sakrio u dubine svoje duše gdje ih nitko nikada neće pronaći " ,  govorim tiho, polako i nježno.
Previše je intimno.
Previše je bolno.

,, Želio bih da te ne želim.
Tvrdoglava si i uporna i svaki put kada me pogledaš osjećam se kao da me netko zapalio, ali ne mogu si pomoći.
Ne želim si pomoći.
Želim izgoriti, želim se utopiti i želim ispariti " ,  moj ton postaje sve oduševljeniji i oduševljeniji svakim trenutkom sve dok napokon ne poludim.
Raspadnem se na komadiće koje više nitko ne može sastaviti i pogledam ju u oči kao da ću tamo naći lijek za svoju bolest.

Plave su i ledene, ali toplije nisam vidio.
Sive i tmurne, ali kada su sretne njihov sjaj je blistaviji od zvijezda.
Velike i okrugle prikaz su djetinjstva koje se davno izgubilo.

,, Destruktivne želje.
Jesi li dobro? "  izgovori pomalo podrugljivo kako bi prekinula neugodnu tišinu izazvanu mojim patetičnim
govorom.

,, Tonka! "  maknem svoje ruke s njezinog lica kao da me opeklo i nadureno napućim usnice u nadi da će ih poljubiti.

,, Žao mi je, sve je to zaista krasno i lijepo, ali ja sam zauzeta žena i ne mislim se spuštati na njegovu razinu " , izgovori ozbiljno i pogleda me tim nekim suosjećajnim pogledom od kojeg su mi oči ispadale van.
Romantika je mrtva, ljudi moji, romantika je mrtva.

,, Tonka, ne znam da li ti je ovo netko rekao, ali užasno tješiš.
Doslovno si obilno krvarenje pokušala zaustaviti flasterom.
Saberi se!  " , umišljeni visoki ton zaori poput lavlje rike prostorijom.
Prozori popucaju, uši prokrvare, a kava koja je do malo prije mirno stajala oprži našu kožu.

,,  Ja da se saberem, ti se saberi. Ne možeš nekom samo tako krasti djevojku " ,  opali me po ruci uz namršten pogled i tiho se nasmije kao ispriku za svoje zlobno ponašanje.

,, Ti želiš biti ukradena " ,  namignem joj uz glupavi osmijeh na licu i par puta mrdnem obrvama poput nekog perverznjaka.

,, Tako je, kako si me samo prokužio? "  preokrene očima toliko jako da joj se šarenice nakratko izgube iza kapka i ponovo me opali po ruci kao da će to pomoći da se naučim ponašati.

,, Mađioničar nikad ne otkriva svoje tajne " , ton mi je smrtnoozbiljan dok rukom prolazim kroz kosu.
Crni pramenovi padaju posvuda, a pogotovo u usta gdje ih najmanje želim.

,, Naravno, gospodine Mađioničaru " ,  izgovori ironično i teatralno otpije gutljaj kave uz posebno glasno srkanje.

,, Srećom ti nisi taj pa slobodno možeš reći svoju teoriju, moj plesni partneru " ,  zahihoće se na kraju rečenice kao da ju izraz  ,, moj plesni partneru "  posebno raduje iako sam definitivno siguran kako to ima veze s mojim malim ponijem.

,, Lijepo ste to primijetili moj mali poniju " ,  popijem kavu uz još glasnije srkanje i spustim šalicu na stol toliko jako da je odzvanjalo prostorijom i nakon mog napada na keramiku.

,, Znam " ,  blesavo se nasmije prije nego se ponovo sakrije iza šalice.

,, Drago mi je "

,, I meni isto " ,  stavi glavu u dlanove i nekako se sanjivo nasmiješi u mom smjeru.
Baš se pitam o čemu razmišlja.

,, Prekini s njim " ,  mislim kao molbu, ali izađe van kao zapovijed.
Grubi duboki ton mog glasa uopće ne pomaže.

,, Što?  Pa da budem s tobom? " bio je to nizak udarac, no nije me nešto osobito boljelo.
Znao sam da ju trebam zaslužiti isto kao što sam znao da je tvrdoglava i neugodna i da će mi se srce bezbroj puta raspasti prije nego ponovo zacijeli.

,, Sviđam ti se " ,  bila je to činjenica koju ne može pobiti.
Potvrdili su to njeni crveni obrazi.

,, Možda " ,  slegne ramenima.

,, Sigurno " ,  kimnem odlučno glavom.
Boli me briga za posljedice.

,,Nemoj se umisliti, opeći ćeš se, a ja ti neću moći pomoći " ,
izgovori hladno, ali nekako utješno u isto vrijeme te me primi za ruku.
Ispreplete naše prste i prisloni moju šaku svojim usnama.
Ostavi mali poljubac prije nego smjesti naše ruke na stol, no ne promakne mi zabrinut izraz na njenom licu.

,, Mrzim te " ,  pogleda me još zabrinutije nego prije.
Oči su joj crvene i vlažne, a usne suhe.

Tople kapljice tuge klize joj niz lice.
Utapaju me u svojoj boli.
Grle me svojom samoćom.

Napokon se dogodio i taj dan.

Brana je pukla.

18. 1. 2019.