Dvadeset prvo poglavlje
Sara
Nekoliko dana ranije
Kažu ko čeka taj i dočeka. Svi mi čekamo na naših dobrih pet minuta. A kada oni dođu treba ih iskoristiti najbolje. Uzet sve od toga. Tako sam ja uradila. Dugo sam čekala na ovaj trenutak, i niko ga neće upropastiti pa ni čak ona smotana Matea.
Nikako ne mogu opisati do poniženje svaki put kada bi gledala Olega i nju da zagrljeni dolaze na posao, i sa istog se vraćaju još srećniji i zaljubljeni. A tek oni njihovi poljubci koje bi razmjenjivali da ih niko ne vidi u hodniku ili u nekoj od soba, dok bi ih Matea sređivala.
Sve sam ja to u tišini posmatrala. A kada bi samo došla kod njega da nešto naručim za piće, nikada nije dozvolio da pređemo distancu poslovnog. Čak nije dozvolio ni da svoje ruke, tj. prste spustim na njega.
Zaljubljena budala. Imala je oči samo za nju. Nigdje nisam vidjela takvo nešto. Tu povezanost između njih. I to me užasno nerviralo. Samu saobraćajnu nezgodu ko god da je dopustio da se dogodi, ja sam zahvalna.
Znala sam da nešto nije u redu čim Matea ne dolazi na posao. A kad je dala otkaz e tek tada nije ličila na sebe. Lice bez volje, puno plakanja oko njenih očiju stvorilo je crvenilo. I tada sam odlučila da je pratim.
Nije moguče da tako dugo nema ni nje ni Olega. Pratila sam je sve do bolnice. I čula njen razgovor sa medicinskom sestrom da je Oleg ne želi vidjeti. Tačnije da je izbacio iz sobe.
Opa. To mi se sve više i više sviđalo. Kada sam nakon pola sata upitala tu istu sestru kako je Oleg, slagala sam joj da sam Olegu član porodice.
Objasnila mi je da ga je kamion udario. Da je bio u komi. I kada se probudio da se ničeg ne sjeća. A najzanimljivije mi je bilo kada sam čula da Mateu konstantno izbacuje iz sobe. Da je ne želi da je vidi. Da je njeno prisustvo uznemirava. Onda sam došla na mnogo bolju ideju.
Pretvarat ću se da sam njegova vjerenica. Sve što trebam je da pronađem njegove roditelje i nekog ko dobro zna da uradi lažnu sliku svih nas.
Najteže mi je od svega toga bilo pronaći njegove roditelje. Ali upornost se isplati na kraju. Za to se pobrinio moj detektiv, kome sam ispričala sve o Olegu svaku najmanju informaciju o njemu. A ostalo se on pobrinio. Kako ih je našao i gdje reći će mi večeras kada mu platim pošto ih je našao.
A onda mi je rekao i zašto Oleg i oni nisu u dobrim odnosima. Istina je ta da su ga taj bračni par usvojili. Da su mu radili nezamislive stvari poput da su ga ostavljali gladnog ako ne uradi nešto što bi roditelji naredili.
Da su ga kao malog mnogo tukli. I da je od njih pobjegao čim je dobio priliku za to. Ali i dalje mi nije jasno kako je ostao uprkos tome i dalje dobar u duši.
Ostave te tvoji pravi roditelji. Oni koji te usvoje rade ti svakve loše stvari i ti uprkos svemu tome ostaneš dobar. Kako? Neka mi neko objasni pošto ja ne znam.
Na red je stigla da se uradi lažna slika naše vjeridbe. To sam papreno platila. Ali ne kajem se. Momak koji je to uradio, uradio je bolje kao da se to stvarno desilo. A sada na red nastupam ja i mojih pet minuta.
Sadašnjost
Njegovi roditelji i ja smo stajali ispred vrata, a ja ne mogu opisati svu onu sreću kada sam čula sve one riječi koje je Oleg uputio njegovoj voljenoj Matei. E neka sam i ovo dočekala.
A onda smo mi ušli u sobu. I mogu reći da je nekako bio srečan kada nas je vidio. A tek sliku. Izgleda da je moj plan počeo da djeluje.
Tako sam mirnim glasom, gdje sam se i ja iznenadila kako sam ono rekla, objasnila sve da je on to povjerovao.
A tek naš poljubac. I kada je malo počeo da mi uzvraća, pa Saro uspjela si. Da te nema trebalo bi te izmisliti.
Mala smotana Matea je pobjegla plakajući iz sobe. Hvalim te Bože da je konačno shvatila. Da ima imalo zrno ponosa i samopoštovanja odavno bi to uradila.
Naredne sate provedem sjedeći pored Olega. Lagajući mu o njegovoj prošlosti. A on ne ispušta iz svoje ruke moje prste.
A gubitak pamćenja i sama saobraćajna nezgoda je definitivno nešto najbolje što mu se dogodilo.
Oleg je od sada samo moj. Uništila sam te Matea. Samo mu se približi i opet ću te uništiti.
Naredni dani prolaze isto. Od Mateje nema glasa za divno čudo. Valjda je konačno shvatila to.
Njegove roditelje sam smjestila u jedan malo uadljeni hotel. Platila sam im da glume i kažu ono što im ja kažem da kažu. A lešinari poput njih dvoje su dočekali to da urade kada su novac vidjeli.
Pa sve se može kupiti.
Došao je i taj dan kada Oleg napušta bolnicu. Doktori su rekli da redovno mora da dolazi na kontrolu. Da miruje i da se naravno zdravije hrani.
U međuvremenu sam na poslu uzela godišnji i sve svoje stvari sam preselila kod Olega. Našla sam gdje živi, kopiju ključa. Svaku sobu sam ispunila našim lažnim slikama.
Prvi dejt, poljibac, nove godine na svakoj smo mi.
A on, Oleg kao da je imao oči samo za mene. Ruke mi nije ispuštao. Uzvraćao je svaki moj poljubac.
Kada sam ga dovela smjestila sam ga u njegovu sobu. A ja sam otišla do marketa da nam kupim neku hranu.
Matea
Ovi dani su bili užasni. Ne opet ta Sara. Kako njoj sve pođe za rukom a meni ništa. Nisu me mnogo zaboljele uvrede od Olega. Shavtam izgubio je pamćenje. Ali onaj poljubac kao da mi je neko uzeo srce iz grudi.
Svaki dan isti. Sara bi dolazila kod njega u posjetu. Ja sam sve to gledala u tajnosti. Sa suznim očima sam pratila kako je sa osmjehom dočekuje, kako je ljubi, kako pričaju.
Ma sve radi isto sa njom kao što je sa mnom radio. Kako Oleg ne vidiš ja sam Matea. Tvoja Matea.
Nikada ti ništa na meni nije smetalo.
A kada je dovela njegove roditelje e tek tu mi je bilo sumnjivo. On ih nikad nije tolilo spominjao. A ona ih nađe skoro za pet minuta.
Onaj dan kada su se prvi put poljubili istrčala sam iz sobe koliko god me noge nose. Došla po kiši do našeg ljibavnog gnijezda uzela sve svoje stvari i vratila sam se na svoje staro mjesto.
Plan Matea. Trrba ti dobar plan da vratiš Olegu pamćenje. Ali to je bilo teško.
Kada je pušten iz bolnice bila sam mnogo srećna. Ali Sara ga je dovela do našeg mjesta. Kopirala sam sebi ključ za svaki slučaj. A ona je svaki dan unosila svoje stvari. Njihove lažne slike.
Kada je konačno ga smjestila u sobu i rekla da ode po hranu, bila sam u kupatilu čekajući da ode konačno.
Ali ona ne zna šta sam ja uradila.
Dok nje nema tražila sam da zamjene bravu i novi ključ. U međuvremenu u kuhinji sam sakrila u policima i frižideru mnogo hrane.
Mogla sam dopustit da ga ljubiš Saru, ali Oleg je moj.
Kada su momci promjenili bravu, platila sam im i zaključala vrata.
E pa Saro dvoje mogu igrati ovu igru.
Došla sam u njegovu sobu i stala kada sam otvorila vrata.
"Opet ti?" , ljuto me upita.
Ništa se ne brini Oleg. Treba nam samo malo da se svega sjetiš. A i bićeš mi na tome zahvalan.
A prvo što ću sada da uradim je da izbrišem njene poljubce.
Ne obraćam pažnju na to što sjedi na krevetu i nešto galami. Ovim sam samu sebe iznenadila.
Uzimam ga za glavu i snažno pribijem usne uz njegove.
Moj.
Poglavlje posvećujem Bojanaboba002gmailco ❤❤❤ hvala ti na svakom tvom komentaru. Ne znaš koliko mi to znači.
Vidite li vi naše Mateje. Kako brani svoje 😊
Na prethodnom poglavlju sam do sada imala najviše komentara i hvalaa vam na tome.
Da nema vas, ne bi ni bilo ove priče.
Do kraja nas dijeli još nekih 14. poglavlja.
Možete ako već niste baciti pogled i na par poglavlja moje druge priče "Odlaziš i ti od mene" , nju nastavljam da pišem kada ovu završim.
Bura se nastavlja 🌪🌧🌫
Mišljenja ❤💙
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top