―•―

Nakon neprospavane noći, spustim se u prizemlje gdje me dočeka Narcissa. Približavam se silueti koju jedva vidim u mraku. Jutro je, ali sunce nije potpuno izašlo.

"Agnes, bolje si?" Začujem njezin glas i već sljedećeg trenutka ugledam upaljenu svijeću ispred svog lica.
"Da, puno bolje se osjećam." Progovaram vidno zbunjena što ju zatičem ovdje, mislila sam da su otišli.

"Znate li možda gdje mi je majka?" Pogledavam okolo ne bi li negdje ugledala njezino lice.

"Morala je hitno napustiti Hogwarts."

"Čudno, nije mi se javila."

"Očito nije htjela da se brineš."

"Mogu li vas nešto pitati?" Nervozno se osmjehnem zadržavajući dah u sebi.

"Naravno, smatraj da mi možeš sve otvoreno reći bez ikakvog ustručavanja." Žena mi uzvrati osmijehom te mi lagano dodirne ruku.
"Kako ste se vi i majka upoznali?" Pogledavam u njezino lice. Krupne smeđe oči su prikovane za moje dok joj se na obrazima ocrtavaju dvije duboke rupice.

"Pretpostavila sam da će doći do toga. Dođi, sjedni." Približi se velikom stolu te mi pokaže rukom da priđem i ja.

"Bila je to jesen 1955. Krenula sam u Hogwarts. Elsonora je bila prva osoba koju sam upoznala ovdje, prijateljica za cijeli život. Bile smo smještene u Slytherin, no nakon školovanja smo se razdvojile, svaka je pronašla svoj put i udala se." Majka mi nikada nije pričala da je znala Malfoyje, štoviše prezirala ih je nekada davno kada sam još bila djevojčica. Razlog mi je nepoznat, za sada. Znala sam da je ona bila u Slytherinu, stoga se ne mogu toliko čuditi zašto sam ovdje, povukla sam njezine gene.

"Poznajete li mog oca?" Nastavljam s pitanjima.

"Naravno, bio je jako dobar čovjek." Žena se zagleda u mene.

"Oprostite ako previše pitam, ali zanima me što je vaš muž htio poručiti onim riječima od jučer." Neugodno mi je zatrpavati je pitanjima, no moram okušati sreću. Ona je jedina osoba koja mi može pomoći.

"Lucius? Vjeruj mi ništa pametno, ne razumijem ga ni sama." Otpuhne nervozno te se krene ustajati sa drvenog stolca. Nešto skrivaju.

"Ostajete ovdje?" Progovorim samo kako bi ju zadržala u prostoriji.
"Još samo danas, moramo nešto riješiti." Kratko odgovori te pogleda meni iza ramena.

"Jutro." Okrenem se prema glasu i ugledam Oscara oslonjenog na vrata.

"Hoćemo doručkovati ovdje, da ne idemo do velike dvorane sada?" Narcissa upita gledajući u mene.

"Hvala vam ali mislim da ću..." Započnem se opravdavati, jer sam mislila da sam višak. Možda želi provesti vrijeme sa sinovima, možda je zbog toga i došla.

"Hajde Agnes, nije valjda da se bojiš?" Draco se pojavi iza Oscara te me uznemiri tonom svoga glasa.

"Uredu, možemo ovdje." Nakrivim glavu i pogledam ga s mržnjom. Odmjeravam njegovo tijelo. Razbarušena kosa, zgužvana majca, grub glas... Ravno iz kreveta.

Nakon što pomognem Narcissi oko priređivanja doručka, nas četvero se smjestimo oko velikog stola. Lucius nije bio sa nama, no nije me ni briga. Bolje da je što dalje od mene. Ostali su se spustili u veliku dvoranu kako bi doručkovali, a ja sam ostala s Malfoyjevima.
"Dušo, kako ti se sviđa u Hogwartsu? Čula sam da si nedavno došla." Gledam u Narcissu koja prinosi zalogaj ustima.

"Sretna sam ovdje, predivno je." Slabašno se osmjehnem kako bi ispala pristojna. Nikada nisam voljela kada me ljudi zatrpavaju pitanjima, to je moja mana koju majka najviše mrzi.

"Slušaju li te moji dečki?" Zalogaj mi skoro zapne u grlu kada mi njezine riječi dođu do glave.

"Da, Oscar je jako drag." Nakratko pogledam u njega koji se suzdržava da ne pukne od smijeha.

"A Draco?" Skrenem pogled na njega koji me prži pogledom. Ovaj dečko zna gledati u moju dušu tim sivim očima.

"Malo manje." Nadignem obrve prema njemu koji odloži pribor za jelo sa strane te duboko udahne.

"Porazgovarat ćemo." Narcissa ga opomene na što ja zagrizem usnu kako bi spriječila smijeh koji se nakupio u meni.
"Naravno." Odgovori joj dok pogledava prema meni. Kunem se da mogu pročitati iz njegovih očiju da mi poručuje da sam gotova.

...

Nakon što sam završila sa nastavom, odradila sve potrebne obveze koje sam ostavila za kraj, odlučila sam uzeti odmor. Izađem iz kupaonice bosih nogu dok mi tijelo prekriva tanki materijal svile koji se zalijepio za moje mokro tijelo. Prizor koji zateknem na krevetu me izbezumi. Draco Malfoy leži na njemu i okreće listove knjige koju sam ostavila na krevetu nakon čitanja. Kada me primjeti, naglo se ustane te mi krene prilaziti. Polako se odmičem prema natrag, no leđima udarim od hladan zid. Kada mi dođe dovoljno blizu, obujmi moj struk svojim čvrstim rukama i približi se mom uhu šaptajući riječi koje mi pogađaju nutrinu. Previše se uzbudim te automatski omotam noge oko njegova struka.

"Agnes dušo, zar si toliko neposlušna?" Sljedeće sekunde se njegov palac pronađe na mjestu moje donje usne. Oči mi se same zaklope kada osjetim njegov dah na svojim usnama. Preblizu je. Spusti usne na moje, ali ne ljubi me. Zapljesne me aroma mente. Nogama ga stegnem jače na što me poljubi pohotno dok mi se tijelo napinje želeći više. Trebala sam puno više od ovoga. Tijelom se trlja od moje ukazujući koliko me je željan. Rukama mu mrsim plavu kosu dok oslobađam nekontrolirane uzdahe iz grla.

"Ovo je... Tako pogrešno." Omamljeno izgovorim dok on luta prstima po mom tijelu istražujući svaki dio.
Glasno odahne te spusti ruku između nas, odigne mi tanki komad svile prema gore i započne se igrati rubom mojih gaćica dok me drugom rukom pridržava uza zid.

"Sve u redu?" Blizu je mjestu gdje izgaram od želje, gdje sam vrela. Ovo je tako pogrešno.

"Ne... Ne znam." Izgovaram dok se uzdižem prema njegovim prstima ne bi li me konačno dodirnuo tamo gdje treba, tamo gdje mi je potreban njegov dodir.

Nakon mojih riječi napokon odluči pomaknuti moje gaćice u stranu. Ne prepoznajem svoj glas.
Dlanovima se oslonim na njegova ramena dok iz mene proizlaze nekontrolirani zvukovi ugode, ponavljam njegovo ime poput molitve.

"Želiš li još?" Podižem bokove i navodim ga da prodre jače. Nikada mi nitko nije priuštio ovakav užitak, a ja besramno želim još. Od uzbuđenja koje struji mojim tijelom, uspijem samo klimnuti glavom.
"Koristi riječi, Agnes!" Trgnem se kada mi lagano zagrize vrat prodirući sve jače u mene. Gotova sam, još par nasrtaja i potpuno sam gotova.

"Da, želim još!" Izgovorim gotovo na rubu plača dok na usnama osjećam njegov smijeh.

"Nisi li rekla da je ovo pogrešno?" Zastenjem kada omota moju kosu oko svoje ruke povlačeći mi glavu natrag prema zidu. Širom otvorim oči kada izvuče prste, makne moje ruke sa sebe te me spusti na pod. Kada mi bose noge dotaknu tlo, izgubim pojam o vremenu. Prokleti gad.

"Ovo ti je kazna, Agnes. Bila si neposlušna djevojčica." Tim riječima priđe vratima iza kojih nestane nakon par sekundi. Prokletnik.
Rumena i još uvijek zadihana, uputim se do kupaonice. Pustim hladnu vodu u tušu te dopustim vodi da klizi niz moje tijelo kako bi oprala sve dodire. Mrzim ga iz dna duše. Priznajem, izazivala sam, no nisam mislila da će me kazniti na ovakav način. Kako sam mogla uživati u njegovim poljubcima? Kako sam mu mogla dopustiti da me prevari, da vidi koliko sam slaba na njega, koliko uživam pod njegovim dodirima... Osjećam sram.

Otvaram oči, nesvjesna gdje se nalazim, pogledam oko sebe i shvatim da sam još uvijek u sobi. Kroz veliki prozor ugledam mjesečinu koja obasjava sobu. Ustanem se kada začujem buku ispred vrata. Kada ih otvorim, ugledam Pansy kako viče na Draca koji uhvati moj pogled kada izvirim van.

"Znaš što? Ne obraćaj mi se više nikada!" Zagrmi ispred njegova lica te se zaputi do svoje sobe ne skrećući pažnju na mene.

"Što se događa?" Obratim mu se.

"Dođi dolje za pet minuta." Progovori dubokim glasom te se spusti niz stube. Ovaj čovjek je stvarno zbunjujuć.
"Zašto?" Povičem za njim no ne dobijem odgovor.

Odlučim ga poslušati, nakon pet minuta se spustim u slytherinsko predvorje.

"Agnes?" Ugledam nekoliko slytherinaca koji sjede u tišini, a među njima začujem i Oscarov glas.

"Došla si igrati?" Obrati mi se crnokosa djevojka nadignutih obrva.

"Ne, zapravo..." Započnem se opravdati, no omete me Oscarov ozbiljan glas.

"Da. Došla je igrati, ja sam ju pozvao."
Pogledavam u Draca kojem su oči tamne, mračne.

"Spremna da izgubiš?" Pansy se osmijehne.

"O čemu pričate?" Zbunjeno ih pogledam.

"Svakog mjeseca kada se održava zabava, počinjemo sa jednom izazovnom igrom." Oscar mi objasni te potapše rukom mjesto pored sebe.

"Pravila igre su sljedeća. Krećemo od zadnjeg igrača koji se priključi igri. Budući da ste to ti i Hija, dogovorite se koja će prva. Postavljaš pitanje ili izazov osobi kojoj želiš, ovisno što ona odabere. I tako ta osoba ide dalje. Ukoliko ne izvršiš zadano, skidaš po jedan komad odjeće." Udobno se smjestim pored njega upijajući svaku riječ koju crnokosa djevojka izgovori. Uhvatim Dracov izazovan pogled ispred sebe. Gleda me poput predatora koji želi svoj plijen.

"Ne zvuči teško." Pogledam okolo shvaćajući da imam samo haljinu od maloprije na sebi. Sranje.

"Pazi što si rekla, Agnes." Progovori Theodore koji se smjestio desno od mene.

"Uredu, ja krećem!" Oglasi se djevojka Hija.

"Oscar, istina ili izazov?"

"Biram istinu." Nakratko me pogleda.

"Baš si kukavica, Malfoy." Blaise se oglasi sa druge strane na što ga Oscar prijekorno pogleda.

"Voliš li se družiti sa gryffindorcima? Vidjela sa te danas u društvu one Granger." Hijine riječi me začude. Nije mi nikada spominjao kako se druži s njima, čak ni dok sam im ja išla u susret. Kakve tajne skriva taj dečko?

"Da, prijatelji su mi. Ne skrivam to." Otvoreno joj odgovori pokušavajući prikriti nervozu, no osjetim mu po glasu da nešto nije uredu.
"Zašto mi nikada nisi rekao?" Tiho mu šapnem na uho dok drugi bivaju zauzeti nastavkom igre.

"Nisi pitala." Vraški se osmijehne te nastavi gledati u drugom smjeru.

"Agnes, istina ili izazov?" Trgne me Blaisov glas.

"Izazov." Otkrijem svoju gryffindorsku stranu i sudim se hrabro izgovoriti. Nikada se nisam previše bojala izazova, pogotovo u ovakvoj mjeri.

"Imam savršen izazov za tebe." Osmjehne se on, kao i ostatak slytherinaca.

"Da se nisi usudio, Blaise." Začujem Oscarov glas pored sebe. Ništa ne razumijem dok oni smjenjuju ubojite poglede.

"Uredu, onda ćemo nešto lakše." Nježno protrlja ruke te zamišljeno odvrati pogled na mene.

"Čuo sam da ste ti i Draco postali veoma prisni, stoga se nadam da ti ne bi smetalo da ga poljubiš?" Prestajem disati. Kako zna? Svi znaju? Teško progutam osjećajući ogromni adrenalin kako kola mojim venama.

"U obraz?" Gromoglasni osmijesi napune slytherinsku prostoriju, a ja stanem zuriti u njih.

"Je li ona glupa ili što?" Crnokosa se oglasi nakon dugo vremena.

"Blaise, mislio sam da si barem ti razuman, nismo više djeca. Zar moram gledati brata i najbolju prijateljicu kako..." Oscar ga ljuto promatra. Jednim dijelom je upravu, i ja bi se grozno osjećala da sam na njegovom mjestu, no s druge strane ponovno želim osjetiti te meke usne na svojima. Barem na trenutak.

"Uredu, ako je to ono što želiš vidjeti, učinit ću to." Odvratim Blaisu ustajući se sa svog udobnog mjesta.

"Agnes, ne moraš." Začujem Oscarov glas u pozadini dok se približavam plavokosom dečku koji je oslonjen u kožnoj stolici. Kvragu, odmjerava me.

"Samo petnaest sekundi!" Napomene Blaise.

Srce mi prestaje udarati, dah mi se zadržava u prsima dok se tresućim dlanovima oslanjam na njegova ramena. Obujmi mi zglob na ruci te me jednim naglim potezom povuče na sebe tako da ga opkoračim. Zbunjena sam. Sram me je. Duboko uzdahnem i spustim usne na njegove. Bio je to samo blagi dodir koji se u sljedećem trenutku pretvorio u žešći i pohotni poljubac. Ovijem ruke oko njegova vrata, zahtijevajući više. Jednu ruku je držao na mom struku dok mi je drugom mrsio kosu. Oboje smo disali ubrzano, izgubili se u trenutku. Jezikom je istraživao moja usta dok sam ispuštala izdahe ugode. Prokletstvo, na trenutak sam zaboravila da smo u prostoriji zajedno sa deset ljudi. Shvaćam da je prošlo i više od petnaest sekundi, no ne usudim se odvojiti od njega. Na Blaisov glas se trgnem, omamljena se odmaknem od njega te se sporim koracima vratim na mjesto. Vlada tišina, nitko se ne usuđuje progovoriti.

Nakon par krugova, napokon dođe red i na njega. Cijelo me vrijeme promatra. Kvragu, zašto je toliko savršen?

"Izazov." Njegov glas mi prekine sva razmišljanja.

"Jesam li ja to dobro čula, veliki Draco Malfoy bira izazov?" Pansy progovori, no on ne miče pogled s mene.

"Jesi li siguran, Malfoy?" Theodore, koji ga je pitao, osmjehne se mašući rukama prema njegovu licu. Nema povratnog odgovora, Malfoy šuti. Ne trepće.

"Sedam minuta u raju, biraj koju god  želiš sa sobom." Theo se ponovno oglasi nakon što ne dobije njegov odgovor.
Kakav raj? Kakvih sedam minuta?
Oni su ozbiljno skrenuli s uma, ništa mi nije jasno.

"Jebote." Oscarov tihi glas mi odzvoni ušima. Pogledavam ga dok stavlja maleni jastučić preko glave.

"Što je sedam minuta u raju?" Zbunjeno ga upitam gledajući kako promatra desni smjer.

"Mislim da ćeš upravo vidjeti." Ne uspijem ništa pitati jer krajičkom oka uhvatim visoku sjenu pored mene. Okrenem glavu na desno i ugledam veliki pruženi dlan prema meni.Pogledavam u pruženi dlan. Proklinjem klobuk koji me smjestio u Slytherin, moju majku koja je dopustila da dođem ovdje i sebe koja sam pristala na sve ovo. Pogledavam plavokosog dečka te spustim dlan na njegov osjećajući toplinu njegove blijede kože.

Povuče me prema gore, natjera me da ustanem. Zaobilazimo sve što nam je na putu, bježimo od silnih pogleda prema maloj sobici koja se nalazila u prizemlju. Prema sobici na koju nikada prije nisam obratila pažnju. Otvara vrata sobe, ja koračam za njim. Čuje se okretaj ključa u bravi.
Okrećem se kako bi bolje promotrila sobu, gledam u sve moguće nijanse zelene koje ju prekrivaju. Jedna misao mi se vrti glavom. Nadam se da sedam minuta u raju nije ono što mislim, no prevarim se kada osjetim čvrstu ruku koja me povlači na krevet. Padam na njega. Niže poljubce na moju ključnu kost putujući sve do vrata, a potom i do usana gdje ostavi jedan vlažan poljubac. Oči su mu na mojim grudima dok leži ispod mene. Kada zavuče ruku ispod moje majce, trgnem se. Ruka mi poleti prema njegovu licu ostavljajući trag crvenila. O bože, što sam to učinila?

"Oprosti." Ruka mi automatski poleti prema ustima. Promatram ga očekujući njegov sljedeći potez.

"Ovo ti nije trebalo, Agnes." Progovara dok nas okreće, sada je on na meni. Jednom rukom mi pridržava dlanove iznad moje glave, dok drugom prelazi prstima niz moj bok sve do mjesta gdje ga željno iščekujem.

"Draco..." Zastenjem kada osjetim njegov dlan na mjestu gdje izgaram. Već sam gotova.

Dahom mi grije usne dok ja izgaram od želje za njim. U ovom trenutku sam bila sigurna da se nikada neću zasititi njegovih poljubaca i dodira kao i njega samog. Oslobodim ruke te ih omotam oko njegova vrata. Iduće sekunde ga poljubim strastveno spajajući nam usne. Zubi nam se sudaraju u naletu zadovoljstva. Nogama ga stegnem jače uz sebe i po prvi puta začujem gromoglasan zvuk iz dubine njegova grla, prvi puta se uistinu uvjerim koliko me je željan dok se trlja uz moje tijelo.

"Moraš... Muffliato." Prije nego što uspijem štapićem zamahnuti kako bi bacila čaroliju koja bi sprječila da zvukovi izlaze iz prostorije, on baci štapić u stranu.

"Ne treba nam to, moraš samo biti tiha." Gubim razum kada osjetim njegove prste kako me draže uranjajući plitko.

"Jedna riječ i svi će znati, Agnes. Svi će znati da ti pružam ovakvo zadovoljstvo." Nasrtaji mu bivaju sporiji dok mi šapuće na uho.

"Godi li ti, Agnes? Želiš li više?" Tijelo mi drhti. Ne prepoznajem se, ovo nisam ja. Podižem bokove u susret njegovim prstima, besramno želeći sve. Leđa mi se saviju u luk želeći da me smjesta uzme. Nije me više briga tko nas čuje dok zvukovi ugode proizlaze iz mog grla. On ne staje, postajem svjesna da ću doživjeti prvi vrhunac. Odlučim izazvati vraga, gurnem ruku između nas. Pokušavam otkopčati njegove hlače, no čvrsta ruka me zaustavi u naumu.

"Nemoj. Prepusti se i uživaj." Govori mi šapatom na uho dok se ja borim za kisik. Oboje se trgnemo na smijeh koji dopire iza vrata. Kvragu, ovdje su.

"Imamo još dvije minute, požuri Agnes." Postaje mi vruće, srce mi nenormalno udara u prsima. Prolazim prstima kroz njegovu kosu dok osjećam kako njegov miris putuje na mene. Gušim se u prokletoj menti.

"Ne mogu." Glas mi je snen dok potiho mrmljam nadajući se da riječi nisu došle do druge strane vrata. Osjetim vlastito pulsiranje.

"Želim čuti svoje ime na tvojim usnama Agnes, jer ti jedino ja mogu pružiti vrhunac koji nikada nećeš doživjeti." Glas mu zvući obećavajuć dok mi razara nutrinu silnim nasrtajima. Njegove ruke me pridržavaju uz krevet kada glavu zabacim iza na jastuk. Vrhunac o kojem je govorio uzdrma moje tijelo. Gotovo vrisnem njegovo ime kada shvatim da sam gotova. Prislanja glavu na moje grudi te duboko izdahne kao da je i sam doživio jedan. Prstima mu milujem kosu dok se i dalje teško dišući borim za kisik.

"Jesi živa Agnes, trebam li ući?" Začujem dobro poznati glas koji dopire izvana. Theodore.

"Hvala ti, želim ti se odužiti." Izgovaram oslonivši se na laktove nakon što se on ustane sa mene.

"Dušo, duguješ mi duplo, ali nećemo sada o tome." Progovara izravnavajući bijelu košulju koja mu je predivno isticala figuru.

Kada bude siguran da sam se i ja dovela u red, otvori vrata iza kojih proviri par glava. Theodore, Blaise, Pansy i Hija.

"I, kako je bilo?" Oglasi se Blaise koji me besramno odmjerava.

"Zapravo, nismo ništa radili." Usudim se progovoriti dok me Draco pogledava smijući se.

"O da, vjerujem vam." Theo se glasno nasmije kao i kučka Pansy koja stoji pored njega. Začudi me njezino ponašanje.

"O daj, začepite budale! Nisu ništa radili, ja im vjerujem." Izlaskom iz sobice ugledam Oscara u kožnoj stolici. Nije se pomaknuo s mjesta.

"Oscar, budimo iskreni. Ne želiš se suočiti s tim da ti se brat pali na najbolju prijateljicu." Raširim oči na Theove riječi.

"Theodore!" Upozorim ga.

"Još jedna riječ i mrtav si Theo!" Oscar se ustaje s mjesta te priđe nama.

"Uredu, pretjerao sam." Theodore podigne ruke u zrak kao znak predaje.

"Nastavljamo ili krećemo sa zabavom?" Crnokosa progovara gurajući se između njih.
"Ovo nije bila zabava?" Upitam Oscara koji stoji pored mene i ljutito promatra Thea.

"Ovo je tek uvod u ono što slijedi, Agnes."

"Ne mogu dalje." Oslonim glavu na njegovo rame glasno izdahnuvši.

"Reci mi da se ništa nije dogodilo u onoj sobi." Razmišljam što reći. Tvoj brat mi je upravo priuštio najbolji vrhunac. Ne, definitivno ne.
"Nije, ne brini se." Prođem rukom kroz riđu kosu te priđem stolu sa pićima.

Dva sata iza ponoći su. Zabava nije još pri kraju, a meni je mučno od raznih pića koje sam okusila. Oči mi se zaklapaju dok mi se u nosnicama mješaju arome raznih parfema.

"Dosadno mi je." Pogledavam u Oscara koji je naslonjen na stol.

"Idemo?" Već se ustane na noge povlačeći me za ruku.
"Gdje?" Upitam dok pogledom pratim Draca koji pomno promatra situaciju.

"Moram ti nešto pokazati." Oscarov glas me vrati.

"Uredu, idemo." Zadnji put pogledam u Dracovo namršteno lice prije nego što nestanem uz stube.

Ulazimo u meni nepoznatu prostoriju, pretpostavljam njegovu sobu. Slična je Dracovoj, možda za nijansu vedrija.

"Sviraš gitaru?" Pogled mi padne na drveno glazbalo koje drži u ruci.

"Da, oduvijek su me privlačile ovakve stvari, no roditelji mi nisu nikada dopuštali da sviram." Iskreno mi kaže dok mu je osmijeh nacrtan na licu. Pokaže mi na mjesto pokraj prozora i već sljedećeg trenutka sjednem na udobni stolac.
"Pa odsviraj mi nešto!" Uzvičem dok promatram kako pažljivo namješta žice na njoj. Započne svirati laganu melodiju koja mi odzvanja ušima. Naslonim se na ogromni prozor promatrajući mjesečinu koja obasjava puteve Hogwartsa. Zamišljeno promotrim ostale dijelove dvorca koji se jasno vide iz njegove sobe, i već sljedeće sekunde me obuzme san.

Nisam sigurna koliko minuta je prošlo od kada sam zaklopila oči, no začujem glas koji doziva moje ime. Na trenutak pomislim kako haluciniram, no kada otvorim oči ugledam mušku siluetu preda mnom.

"Agnes?" Draco mi nježno prodrma rame.

"Draco..." Promrmljam opipavajući njegove ruke kako bi se uvjerila da je stvaran.

"Dođi." Ne čeka moj odgovor već me povuče sa stolca na kojem sam zaspala ravno u njegovo naručje. Upijam njegov miris dok su mu ruke omotane oko mog struka.
"Koliko je sati?" Pogledavam okolo ne bi li pronašla sat koji bi mi pokazao vrijeme.

"Budi tiše, probudit ćeš Oscara." Sranje. Ugledam plavokosog dečka oslonjenog na stolac pored onog na kojem sam maloprije spavala.

"Zaspala sam ovdje, kunem se da nismo ništa radili." Okrenem se ponovno prema Dracu koji promatra moje lice.

"Nisam te ništa pitao." Odbrusi mi uzimajući moju ruku u svoj dlan.

"Gdje idemo?" Upitam vidno zbunjena.

"U moju sobu." Oštro mi odvrati. Ljut je.

"Spava mi se!" Nezadovoljno otpuhnem.

Zavlada neugodna tišina kada zakoračimo u prostoriju njegove sobe. U nosnice mi se uvlači miris mente dok promatram njegove pokrete. Skida košulju, odlaže ju na kraj kreveta. Oči mi skeniraju njegovo tijelo koje nisam imala priliku bolje promotriti. On uhvati moj pogled te se blago nasmiješi pružajući mi ruku. Prislonim dlan u njegov te me odvuče ravno u krevet. Udoban krevet.
Prisloni usne na moje čelu ostavljajući sitan poljubac, a ja prislonim glavu na njegova prsa kako bi oslušnula otkucaje njegova srca uz koje zaspem.

...

"Ukoliko želiš biti u mojoj blizini, prestat ćeš se družiti sa gryffindorcima!" Njegov grub glas ispuni prostoriju njegove sobe. Dovukao me ovdje nakon što me je osramotio pred svim gryffindorcima.
Kada sam za doručkom pokušala dovršiti jučerašnji razgovor s Harryjem, Draco je poludio.

"Što ako ne želim biti u tvojoj blizini?" Usudim se progovoriti. Lažem, gadno me privlači.
"Učinit ćeš ono što ti naredim, Agnes!" Bijesno me odgurne tako da leđima udarim u hladan zid nakon čega izustim jecaj.

"Neću." Promrsim dok rukom prolazim niz bolno mjesto.

"Agnes." Na trenutak vidim pokajanje u njegovim očima dok me promatra sivim očima.

"Rekla sam da neću! Zašto ih jednostavno ne možeš prihvatiti kao i Oscar?" Oči mu se zamrače na moje riječi, čeljust mu postane izraženija kao i žile na vratu. Bojim se sljedećeg poteza.

"Zašto ga spominješ?" Pokuša me upitati mirnim glasom dok mu iz očiju isijava bijes.

"Koga?" Pravim se glupa.

"Oscara, mog brata Agnes!" Gubi strpljenje.

"Koji vrag je ušao u tebe, Malfoy?" Pogledam ga s dozom mržnje.
"Što ste radili sinoć u sobi?" Zgrabi me za vrat prislanjajući usne na moje uho šaptajući mi riječi zbog kojih mi postaje mučno.

"Draco!" Uzviknem kada gotovo ostajem bez zraka.

"Pitao sam te nešto! Zašto si napustila zabavu s njim?" Pojačava stisak na vratu i gleda me ravno u oči, očekuje moj odgovor.

"Odgovori mi Agnes!" Nikada ga nisam vidjela ovako bijesnog, čak ni onda kada me je udario.
"Prestani se derati na mene!" Vratim mu istim tonom pitajući se odakle mi toliko hrabrosti.

"Odgovori mi!" Ponovi glasnije podižući drugu ruku u zrak. To je to, udarit će me.

"Ne!" Glasno povičem nakon njega. Sekunde prolaze, zaklapam oči očekujući njegov dlan na obrazu, no ništa.

"Oprosti..." Njegov izraz lica mi sve govori kada skupim hrabrosti ponovno ih otvoriti. Zbunjen je kao i ja. "Ja..." Makne ruke s mene kao da se boji. Ignorira moj pogled, povuče se natrag, odlazi prema vratima.
"Kvragu." Promrmlja prije nego što glasno zalupi vratima.

Nemogavši se pomaknuti s mjesta, kliznem niz hladan zid. Suze mi natapaju obraze, no ne znam zašto plačem. Nije me udario, ali mi je ranio dušu. Nemam više snage za ovo, nemam više snage boriti se s njim. Što je najgore od svega, ne razumijem ga. Jedan dan je sve savršeno dok me drugi pokušava izluditi. Mogla sam mu pružiti ljubav, no on je odlučio uzeti bol. U njemu sam vidjela sve, iako sam došla zbog drugog.
Predajem se, mislim da je bilo dosta ove igre.

―•―