―•―

Djevojka duge narančaste kose korača hodnicima hladnog Hogwartsa. Dolazi do velike dvorane gdje je vrijeme večere i otvara ogromna vrata. Svi pogledi su prikovani za nju, djevojku plavih očiju. Prolazi pored širokih stolova između slytherina i gryffindora, te dolazi do mjesta koje je bilo predviđeno za nove učenike. Ravnatelj Dumbledore održava uvodni govor. Govori o tome kako je došlo vrijeme da im se pridruži deset novih učenika koji čekaju biti smješteni u svoj dom. Ona sjedi zamišljeno i ne trepće. Sigurna je da će biti smještena u Gryffindor poput njezina oca.

"Ria Navaro!" Pogledom prati djevojku kratke smeđe kose koja prilazi drvenom stolcu. Klobuk progovara nakon desetak sekundi te ju smješta u Hufflepuff. Djevojka plače, a Agnesina nervoza raste. Što ako ne bude smještena u Gryffindor? Hoće li razočarati oca?

"Agnes Black!" Pogled joj zaluta na stariju ženu u crnoj odori. Prepoznaje ju, Minerva McGonagall.

Djevojka ustaje te sporim koracima sjedne na stolac. Klobuk joj je iznad glave dok ispred sebe promatra poznata lica. "Hm, imaš puno vrlina Agnes. Veoma si hrabra... domišljata... snalažljiva i rekao bih odlučna." Progovara klobuk nakon duljeg vremena. U dvorani je potpuna tišina, nitko se ne usuđuje progovoriti.

"Slytherin!" Glasno poviče što djevojku navede da pogleda prema slytherinskom stolu. Pogled prikuje za dobro poznatog dečka plave kose i sivih očiju. Draco Malfoy. Sjedio je u društvu Pansy Parkinson i Blaisa Zabinija. Samo jedna misao joj se vrtila glavom.

Agnes

Sitnim koracima prilazim stolu, koljena mi klecaju, dok mi obrazi  gore. Nije moguće, pogriješili su.
"Slobodno?" Dečko plave kose i iznenađujuće poznatog lica se okrene. Nemoguće, Draco sjedi sa suprotne strane stola. No onda sam se sjetila, Oscar Malfoy. Bio je predivan, baš kako sam ga zamišljala. Njegova plava kosa bila je puno tamnija od Dracove, a sive oči puno mračnije. Bio je dvije godine stariji od mene.

"Da, sjedni." Njegov dubok glas me vrati u stvarnost. Zar stvarno razmišljam o Malfoyevima?

"Onda kakav je plan za večeras? Moramo proslaviti, dobili smo tri nove učenice." Posprdno nadoda djevojka crne kratke kose. Pogleda u dvije cure koje tek prilaze, a potom i u mene. Pansy Parkinson.

"Ne slavimo ništa." Skrenem pogled prema strani iz koje dolazi zvuk dubokog glasa. Bio je to Draco Malfoy. Imao je predivan glas moram priznati. Očaravajući.
"Kako god ti kažeš, ljubavi." Približi se njegovu uhu te izusti riječi od kojih mi se zgadi hrana poslužena u ogromnim pladnjevima.

"Idemo." On ju primi za ruku te ju naglo povuče prema sebi. Djevojka zajeca od boli no nakon par sekundi bol se pretvori u zavodljivi osmijeh na njezinu licu. Muka mi je i pomisliti gdje idu.
Nedugo nakon večere, pogledam prema gryffindorskom stolu ne bi li ugledala pravi razlog zašto sam ovdje.
"Tražiš nekoga?" Glas pored mene me natjera da poskočim na mjestu.

"Oscar Malfoy." Izusti kada uvidi da od mene nema povratnih informacija. Njegova ruka se sjedini sa mojim dlanom šaljući trnce mom tijelu. Da sam ovog trenutka znala da će nakon nekoga vremena Oscar Malfoy biti osoba kojoj se mogu povjeriti, istog trena bih mu rekla sve što mi je na duši.

"Agnes Black." Odgovorim mu sklanjajući dlan iz njegove ruke.

"Vidim, nisi baš sretna što si u Slytherinu." Nasmiješeno uzvrati. "Vjeruj mi, nisam ni ja." Odmahne glavom i natjera me na smijeh.

"Jesi li siguran da si pravi Malfoy?" Nadignem obrve te se odvažim upitati.

"Zašto to misliš, Black?" Uzvrati naglašavajući moje prezime.

"Iskreno, ne znam. Nekako si... Uljudan." Zamišljeno izgovorim.

"Samo prema dobrim djevojkama." Namigne mi te mu se usne izviju u vraški smiješak. Definitivno Malfoy.

"Ispričaj me." Preokrenem očima te odem od stola. Ali gdje zapravo idem? Ne poznajem puteve Hogwartsa.

Kada izađem iz velike dvorane, zapljusne me val hladnoće koji mi se uvuče pod kožu. S desne strane ugledam tri obrisa tijela kako se približavaju. Kada budemo na dovoljnoj udaljenosti, napokon shvatim. To je on, razlog zbog kojeg sam ovdje.

"Harry?" Gleda me tim plavim očima ne obraćajući pažnju na Hermionu koja mu maše rukama iznad glave niti na Rona koji umire od smijeha iz meni nepoznatog razloga. Gleda ravno u mene.
"Kako god, mi idemo!" On i dalje ne obraća pažnju na njih, ne vidi kako su upravo napustili ovaj hodnik.

"Zdravo." Odlučim mu prva prići.

"Agnes Black?" Progovara. Kako zna moje ime? Zar mu je otac pričao o meni? Nakrivim glavu te počnem promatrati crte njegova lica, ožiljak na čelu, plave oči. Poželim ga dodirnuti. Sve je stvarno.
"Ja sam Harry, Harry Potter." Izusti nakon duge stanke. O da, dobro znam tko si ti. Znam svaku tvoju manu i vrlinu, svaki tvoj strah i nemir kojim si ispunjen. Znam da i puno razmišljaš, možda malo previše. Znam da si jako voljen i da voliš.
"Agnes?" Vratim se u stvarnost, njegov glas mi prekine sva razmišljanja.

"Oprosti, zalutala sam u mislima." Nervozno se osmjehnem.

"Hoćeš li doći sutra na gryffindorsku proslavu?" Pogleda me molećivo.

"Ja?"

"Da, želim da upoznaš moje prijatelje. Naravno, ako želiš." Uzbuđeno odgovori.

"Vrlo rado. Želim upoznati ljude koji su bili uz mog oca, želim im se odužiti na neki način." Uzvratim mu podjednakim tonom.
"Čekaj trenutak!" Rukom zaviri u odoru koja mu je savršeno pristajala. "Izvoli, ne možeš ući bez pozivnice." Pruži mi komad pargamenta na kojem je jasno istaknut gryffindorski znak.

"Laku noć." Razočarano izgovorim jer sam svjesna da se moram odvojiti od njega.
"Noć." Kratko odgovori te pričeka na hodniku sve dok me ne izgubi iz vida. Ovaj dečko je nešto posebno.

Ozarena lica priđem slytherinskom dijelu dvorca u koji me uputio Snape.
Dolazim do ogromnih vrata, no shvatim da ne znam lozinku za prolaz.
"Čista krv." Okrenem se prema plavom dečku koji izgovara lozinku nakon čega se vrata otvore. Draco me zaobiđe te žurnim koracima uđe u prostoriju.

Ulazim za njim u prostoriju punu učenika koji se zabavljaju. Ne želim biti ovdje, želim svoj mir. "Oprosti, možeš li mi reći gdje mogu ostaviti stvari?" Obratim se djevojci crne kose, no kada se okrene mrak mi padne na oči. Zar od svih djevojaka u prostoriji sam se obratila Pansy?

Djevojka mi prilazi sporim koracima. "Želiš da ti ih i odnesem?" Nakrivi obrve dok me odmjerava od glave do pete. Svi su ušutili.

"Samo sam pitala." Teško progutam.

"Što ti je to u ruci?" Otrgne mi pergament iz ruke. "Gryffindorska pozivnica za proslavu, sutra u deset." Započne naglas čitati dok svi stanu nijemo gledati u mene.

"Vrati mi to!" Bijesno joj odvratim.

"Čujete li vi ovo? Agnes nam se druži sa gryffindorcima." Svi se započnu smijati no mene obuzme sramota. Na neki način me ne iznenađuje što sam u slytherinu. Majka mi je bila ovdje. Bijes i snalažljivost sam nasljedila od nje.

"To nije tvoja briga." Ne znam od kuda mi ovoliko hrabrosti, no suprostavim joj se. Razgorači oči te podigne ruku kao da će me svakog trenutka udariti. Refleksno zažmirim čekajući njezinu ruku koja se trebala pronaći na mom obrazu.

"Pansy!" Zagrmi glas pored nas. Draco. Otvorim oči i ugledam njegovu ruku na njezinoj, odmiče je od mene.

"Ne znaš s kim se nadmećeš Agnes!" Crnokosa zagrmi bijesno dok ju Draco pridržava snažnim rukama.

"Idi gore." Draco mi pokaže na desnu stranu stuba te bez razmišljanja, žurnim koracima otrčim na kat.

Promatram svoju sobu. Crni zidovi mi se ne sviđaju, previše zatvaraju prostor. Veliki bračni krevet stoji na sred sobe, a pored njega i ormarić na kojem se nalaze knjige. Promatram ogromni prozor kroz kojeg se jasno ističe mjesec koji jasno obasjava sobu u ovom mraku.
"Nadam se da imaš dobro objašnjenje za ovo." Okrenem se prema njemu te ugledam kako vrti pozivnicu u zraku.

"Nemam razloga pravdati se tebi, Malfoy." Kao da sam vrag progovara iz mene.

"Pripazi na odabir riječi, Black." Približi mi se dovoljno blizu da mogu osjetiti miris mente i jabuka. Zelenih jabuka. "Postoje neka pravila koja svi ovdje poštujemo. Jedna od njih glasi ne druži se sa gryffindorcima." Gledam u tlo, nemoćna sam podignuti glavu. Znam da ću pokleknuti.
"Znaš li ti pričati, djevojko?" Glasno izusti te mi uhvati bradu natjerajući me da ga pogledam. Toplina njegove ruke na mojoj bradi mi prži kožu.

"Izlazi van." Zažmirim.

"Drugo pravilo, svi imaju pravo kretati se gdje god žele i kada god žele." Prođe prstima po mojoj ruci prema dolje te se istog trena naježim. Nevjerojatno je koliko djeluje na mene.
"Za kršenje pravila kažnjavamo." Gleda me svojim sivim očima na što mu uzvratim zbunjenim pogledom.

"Napravi još jednu pogrešku i kunem se da ćeš požaliti što si se rodila, Agnes." Prvi put je izrekao moje ime koje tako ljepo zvuči iz njegovih usta.
"Budi sigurna da sljedeći puta neću biti ovako blag." Ako mi se sada ledi krv u žilama, pitam se što će tek poslije biti.

"Trebam li se bojati?" Suzim oči te prekrižim ruke očekivajući njegov odgovor.

"Procijeni sama." Iznenadi me njegov odgovor. Već sam u glavi imala sliku kako ležim na podu mrtva. Odmakne se od mene i prije nego što napusti moju sobu, uputi mi jedan upozoravajući pogled pun mržnje.

"Prokleti gad." Promrsim vidno razočarana u sebi. Kako sam mogla dopustiti da ta budala toliko djeluje na mene? Ježim se od njegova dodira?

...

Nakon neprospavane noći, uputim se dolje prema zajedničkoj prostoriji. Ulaskom u malu kuhinju, koja je bila u sklopu našeg dijela, u nosnice mi se uvuče miris poznatog napitka. Čaj.

"Jutro." Ugledam Oscara naslonjenog na stol. Predivna plava kosa mu pada preko očiju dok me promatra sivim očima. Uozbiljila sam se i krenula u njegovu smjeru.
"Jutro i tebi." Izgovorim dok pogledom pratim šalicu koju prinosi ustima.

"Ideš gledati kvidič danas?" Upita odmjeravajući me na što mu uputim zbunjen pogled. "Gryffindor i Slytherin." Nastavi uzbuđeno.

"Biti će napeto!" Nezadovoljno kažem jer nisam baš voljela kvidič.
"Pobjeda je naša, zasigurno. Mlađe generacije odlično igraju." Prođem pored njega te uzmem šalicu sa police.

"Vidjet ćemo." Prozborim tiho.

"Čuvam ti mjesto na doručku." Kimnem glavom te ga izgubim iz vida.

"Stvarno, moj brat? Mislio sam da možeš bolje, Black." Pogled mi padne na vrata na kojima stoji Draco prekriženih ruku na prsima. Snažne ruke mu se ističu ispod bijele majice, kosa mu je raščupana, glas dubok. Sigurna sam da se tek probudio. Opomenem samu sebe te odvratim pogled na čaj koji sam pripremala.

"Ignoriraš me?" Nakon par sekundi ga začujem još bliže. Kada udahnem, u nosnice mi uđe miris mente. Božanstveno. Zažmirim kada osjetim kako mi je rukom lagano dodirnuo rame.
"Samo se odmakni od mene." Promrsim te se okrenem prema njemu. Promatra me. Odmjerava me.
Nemoj se predati Agnes, pokaži da nisi slaba. Teško progutam te ga s mukom zaobiđem.

Prošla su dva sata od našeg susreta. Sjedim u sobi jer se nisam spremna suočiti s njim, ne nakon onog sinoć. Nevjerovatno je koliko ima utjecaja na mene.

"Zašto nisi došla na doručak?" Podignem glavu sa knjige ispred sebe i ugledam Oscara.
"Nisam imala teka." Kratko odgovorim čekajući da ode. No on napravi upravo suprotno, uđe u sobu te zatvori vrata za sobom.
"Imaš sreće što sam ja toliko dobar da sam ti donjeo nešto za jesti." Nisam ni primjetila kako je jednu ruku držao iza leđa. Oscar me stvarno iznenađuje, nikada ne bih rekla da je Malfoy.

"Nisi trebao." Osmijehnem se u znak zahvalnosti.

"Šuti i jedi." Opomene me.

"Hvala Oscar." Gledamo se par trenutaka u oči sve dok on ne progovori.

"Gdje stanuješ preko praznika, Agnes?" Iznenadi me njegovo pitanje.

"Kod majke sam, zašto?" Upitam ga podižući lijevu obrvu. Zašto ga odjednom zanimam?

"Želim te bolje upoznati." Sjedne na krevet pored mene pomno promatrajući svaki zalogaj koji stavim u usta.

"Vjeruj mi da ne želiš." Izgovorim te s mukom uzdahnem.

"Po svemu sudeći, čini mi se da imaš zanimljiv život."

"Jako."

"Što te navelo da dođeš u Hogwarts?"

"Radije nemojmo o tome, molim te." Pristojno izgovorim, želeći promjeniti temu što prije.

"Oprosti." Spusti glavu gledajući u knjigu koju sam prethodno ostavila na krevet.
"Ne, uredu je. Samo želim ostaviti prošlost iza sebe, čeka me budućnost." Izgovorim s lažnim osmijehom.

"Upravu si, sviđa mi se tvoje razmišljanje." Imam osjećaj da zuri u mene čitavu vječnost prije nego što ponovno progovori."Idemo?" Na trenutak se zbunim no onda se sjedim kvidiča.
"Oscar..." Definitvno ima to nešto u njemu što tjera ljude na smijeh čak i u ozbiljnijim situacijama.

"Ne prihvaćam izgovore. Ustaj!" Nije ni pričekao moj odgovor već me odmah povukao za ruku.

Ja i Oscar sjedimo sa desne strane slytherinskog dijela na terenu na kojem se kroz par minuta spremala održati velika utakmica. Pomno promatram njega kako sjedi pored Pansy. Ona mu se svake sekunde približava i nešto šapuće na uho, a ja im poželim prići i počupati joj to malo kose na glavi.
Nakon nekog vremena, utakmica je završila. Pobjedu je odnjela gryffindorska ekipa koja je danas začudo briljirala.
Ustanem se sa drvene klupe u namjeri da odem, ali se sudarim sa snažnim prsima s tim jebeno poznatim mirisom kojeg osjećam i kada nije u mojoj blizini.

"Impresioniran sam, Black." Desnom rukom me pridržava za rame kako ne bih pala dok drugu drži položenu na mom struku.
"Odjebi Malfoy, nisam raspoložena za prepirku." Okrenem se na drugu stranu u namjeri da se odmaknem no osjetim njegovu hladnu ruku na svojoj.

"Pripazi na rječnik!" Obuhvati mi zglob svojom rukom te me natjera da teško zajecam.

"Agnes, sve uredu?" Ugledam dečka smeđe kose i crnih naočala iza njegova ramena.

"Ovdje ti nije mjesto Potteru!" Okrene se te bijesno izusti. Malfoy je u pravu, ne bi trebao biti u slytherinskom dijelu. Došao je zbog mene?
"Dođi Agnes." Harry izgovara gledajući Malfoya ravno u oči.

"Ona ostaje ovdje." Bijesno mu odvrati Malfoy te me natjera da poskočim na mjestu.

"Agnes." Harry ponovi glasnije.

Tenzije rastu.

"Doći ću poslije, obećajem. Vidimo se na zabavi." Napokon se usudim progovoriti. Pogleda me molećivo nakon čega napusti slytherinski dio.
"Ne ideš na tu jebenu zabavu Agnes!" Zagrmi dečko pored mene na što privuče par pogleda slytherinaca.
"Jebeno tiše pričaj!" Podignem kažiprst u namjeri da ga upozorim, ali bude brži od mene te me ponovno uhvati za zglob i povuče prema meni nepoznatom smjeru.

"Nemam više strpljenja." Gledam ga u hodu, bijes isijava iz njega. Bojim se.

"Boli me!" Izustim iako ne osjećam bol toliko koliko osjećam strah.

"Ulazi!" Otvori prostoriju koja se nalazila na izlazu terena.

"Što to radiš?" Upitam kada začujem okretaj u bravi. Zaključao nas je.

"Rekao sam da sljedeći put neću biti blag, ne igraj se s vatrom Agnes." Priđe mi brzim koracima te mi obuhvati vrat odvlačeći me prema zidu. Kada mi leđa dotaknu hladnu površinu tiho zajecam, a njegova čeljust postane izraženija. Malo je reći da je bijesan.

"Netko će ući!" Uspijem progovoriti.

"I što da nas zatekne ovako?" Progovara mi šapatom na uho na što moje tijelo odmah reagira. No ostajem jaka, ne smije vidjeti kakav utjecaj ima na mene.
"Imaš djevojku Malfoy, ja nisam ona!" Izgovorim frustrirano te ga odgurnem od sebe.

"Pansy je kučka." Promrmlja si tiho u bradu, no dovoljno glasno da ga ja čujem kada se približim vratima.

"Znaš li što si ti? Jedan običan..." Naglo se okrenem prema njemu te mu prilazim sporim koracima.

"Ne usudi se. Ne usudi se izgovoriti jebenu rečenicu do kraja." Ponovno mi se približi ne ostavljajući centimetar razmaka između nas.

"Zašto jednostavno ne možeš prihvatiti istinu, Malfoy? Brineš samo o sebi i jedino što ćeš ikada voljeti si ti jer si bezosjećajan, baš kao tvoj otac." Nakon moje zadnje rečenice, dobro ga promotrim. Oči mu više nisu tamne, šake su mu opuštene, čeljust također. Okrenem se na peti te odjurim iz prostorije ostavljajući ga bez riječi.

Koračam dugim hodnicima ne bi li što prije došla do svoje sobe. U zajedničkoj prostoriji susretnem Oscara i Crabba koji zbunjeno gledaju u moje uplakano lice.
"Što se dogodilo?" Ignoriram Oscarovo pitanje te krenem prema katu.

"Agnes!" Začujem kako doziva moje ime, ali ne ide za mnom.

Ne vjerujem što sam upravo učinila. Suprostavila sam se Malfoyu. Čovječe, hoću li biti živa do navečer? Nisam ga htjela uvrijediti, stvarno nisam. Žao mi je, no izazivao je! Zašto mi nije uzvratio? Očito je toliko slab na spomen oca.

Nakon duže vremena, izlazim iz kupaonice te se sobom počinje širiti miris jabuke i cimeta, mog najdražeg losiona. Pogledom prelazim prema razbacanim haljinama na velikom krevetu. Još uvijek nisam sigurna koju ću odabrati za zabavu, crna kratka me najviše privlači.
Provlačim prste kroz narančastu kosu koja mi seže do pola leđa te stavim posljednji špric parfema vanilije. Savršeno. Crna kratka haljina doseže mi do pola bedara, a crveni ruž ističe moju ženstvenu stranu.
Prošla je ponoć i svjesna sam da kršim pravila, no nije me briga. Laganim koracima dođem do gryffindorskog dijela dvorca, no sjetim se da nemam pozivnicu.

Sranje, ostala je kod Malfoya.

"Ovo tražiš?" Dobro poznati glas mi odzvoni u glavi. Duplo sranje.

"Malfoy." Promrsim ne okrečući se. Gotova si Agnes, gotova.

"Djevojko, zar ti stvarno ne znaš poslušati?" Kada se okrenem ugledam njegovo ozbiljno lice. Vene na ruci kojom drži pozivnicu su mu izraženije dok me bijesno promatra.
"Oprosti Malfoy, ali tko si ti da mi braniš?" Ne znam od kuda mi ovoliko snage da mu se suprostavim.

"Ja ću biti tvoja najgora noćna mora ukoliko ne prestaneš sa ovim sranjima, Agnes." Pogledom pređe niz moje tijelo odmjeravajući me. "Haljina ti je prekratka." Progovori nakon duže tišine. Prokletstvo. Njegove oči skeniraju moje tijelo te se zaustavljaju na mojim grudima.

Usne povlači u ravnu liniju kada mu se oči sjedine sa mojima. Okrenem se, te na peti odjurim u pravcu iz kojeg sam došla.
Ulaskom u zajedničku prostoriju shvatim da nema nikoga, svi spavaju. Naravno, sutra nam službeno počinje nastava. Nedugo nakon što sam krenula na kat, začujem glasan udarac vratima i korake koji mi se približavaju.

"Ne okreći mi leđa, nikada." Duboki glas odzvoni mojom sobom.

"Prestani sa svojim prodikama, Malfoy." Nedugo nakon izgovorene rečenice, njegove ruke me povuku na krevet te njegovo snažno tijelo poklopi moje.

"Jebi se!" Inače nisam lajava cura, no ovaj čovjek me tjera na grijeh. "Makni se od mene... " Pokušam se povući iz njegova stiska no pribije svoje noge do mojih toliko blizu da mogu osjetiti koliko mu srce kuca i tijelo podrhtava jednako kao i moje dok me drži čvrstim rukama.

"Inače što Black? Što će biti ako se ne odmaknem?" Njegov vreo dah mi grije obraz. "Misliš da sam čudovište, no zašto ti tijelo zadrhti kada te dotaknem?" Osjetim alkohol pomiješan sa cigaretama dok pažljivo naglašava svaku riječ. Pijan je.
"Ti si samo čudovište za mene. Znaš od čega mi tijelo drhti? Od straha!" Suza mi klizne niz obraze zbog količine straha i bijesa koji su trenutno u meni. Pijanstvo je bila stvar koja me je plašila.

"Lažljivice." Kada ugleda moje uplakano lice, naglo se povuče s mene te stane na noge ljujajući se na peti. Kao da mu je na trenutak bilo žao.
"Ne daj si za pravo nazivati me tako, budalo." Ustanem se za njim te zatvorim vrata koja je pokušavao otvoriti. Okrene se prema meni te me uhvati za kosu povlačeći me prema svom licu.

"Dosta mi te je!" Izdere mi se u lice.

"Draco... " Započnem no bivam prekinuta njegovim glasom.

"Začepi!" Sve se odvije tako brzo, već u sljedećem trenutku se nađem na podu od jačine udarca koji mi je zadao. Na desnoj strani lica osjetim toplinu koja se širi cijelim tijelom i ne usuđujem se podignuti pogled. Ugledam njegove noge kako se kreću prema vratima iza kojih izlazi.

Udario me.

―•―