Ostavljala sam iza sebe njega, čije ime ne želim više nikada u svom životu na glas da izgovorim, a kamoli da na njega pomislim. Iako sam osjećala bol u koljenu, ništa me ne bi natjeralo da se vratim po svoju masku. I ona je kod njega ostala kao i moje samopoštovanje koje sam izgubila. Nisam se trudila da sprečim suze koje su padale po mom licu, imala sam samo jedan cilj, a to bio pronalaženje Vesele.

Već na samom ulazu u svečanu salu, zatekao me žamor i gužva svih tih nalickanih i poznatih snobova. Možeš misliti, došli kao da vide tu čuvenu zvijezdu, pa polovina njih je, kako sam ja ugledala dok sam pogledom tražila Rouzela, jedva su dočekali da navale na švedski sto. Kroz obrise sam vidjela Aziz kako sama stoji sa čašom šampanjca, imala je blagi osmjeh na svom licu. Blago ti se djevojko, tvoj se san ostvario i živiš ga punim plućima. "Možda te tvoji snovi ne žele." Uh, koji divljak. Te riječi su mi odzvanjale u ušima. Hoće li ikada prestati? Neka tebe svi sada želim, ali ja više nikada neću to da poželim.

Brišući, ni malo ženstveno, nadlakticom svoje suze, dok sam pravo hodala, slučajno sam se spotaknula i drugom rukom sam udarila u inventar koji je u bio sav u staklu. On je pao na još jedan, i još jedan i svega ostalog što sam ja bila svjesna da se salom prolomio glasan zvuk lomljena stakla. Uplašeno sam prekrila svoje uplašene usne, kako bi sprečila krik da iz njih izađe. Nije trebalo puno, oko mene su se počeli skupljati ostali uzvanici i sa podsmjehom me posmatrali.

Na podu, malo dalje od mojih stopala nalazile su se krhotine stakla, i nije valjda, o itekako je moguće. Pored njih su se nalazile, nešto slično asteroidima. Neko kamenje kao i metalna pločica, sada polomljena sa jasnim velikim imenom i prezimenom Rusell Sotthc. Uništila sam nešto njegovo. Ali i on je uništio mene svojim riječima i nimalo ga nije bilo briga radi toga. Ali najednom bila sam povučena za ruku, ali na svu sreću bila je to Vesela. Zadnje što se sjećam bilo je kako trčimo do izlaza i napuštamo taj nedokučivi svijet za mene. Primjetile smo kako se Rouzel vraća nazad u salu, ali izgleda da će da uđe na druga vrata.

Izgubila sam ravnotežu kada su ga moje oči još neko vrijeme pratile, ali kako on nijedan put, nije pogledao u mom smjeru, odlučila sam svim silama se potruditi da ni ja, njega više ne pogledam.

Sjele smo u naše iznajmljeno auto, a Vesela je svim silama nagazila na papučicu gasa. "Kupina brineš me. Je li opet noga? Ili je nešto on uradio?" Iako je ovo zadnje tiho izgovorila, dok smo se uključivale na glavni put imala je pravo znati. "Želim da idem kući. Ali.. već mislim da će za nama izdati potjeru, srušila sam nešto važno i.. i to se sve razbilo." Grcala sam u suzama, iako sam znala da me kući čeka još gora sudbina. Udaja za Marinka Kenjala.

"To će se lako srediti. Čim prve zrake Sunca obasjaju nebo, uplatit ću im novac radi gubitka štete, ali ti nisi dobro." Stigle smo na parking ispred našeg motela, i Vesela je uzela moje drhtave ruke u svoje. "Ali.. ne znam kako ću se radi toga odužiti? To je mnogo novaca i ja ne mogu.." Nije mi dozvolila da završim svoju rečenicu već me privukla u snažan, prijateljski zagrljaj. To je ono što mi je bilo itekako potrebno.

Nakon toga se svaka u svoju sobu zaputila. Iako je željela da bude sa mnom noćas, ipak sam je nakon nagovaranja zamolila sa samoću. To mi je itekako bilo potrebno. Skinula sam sa sebe haljinu, pa ostatak donjeg veša. Najdivnija čipka i svila su bile pobacane na pločicama kupatila dok sam se ja tuširala. Hladna voda je klizila po mome tijelu, a kada se i ona prestala da ide iz svog mlaza, skliznula sam na pod i zagrlila sam svoje tijelo. Koliko još ničega do nečega? A kad se samo sjetim koliko sam željno iščekivala ovakvu priliku.

Tek sada sam se uvjerila u svaku laž koja je kao istina bila napisana o tebi, Rouzele. Sve je jedna velika laž. "

"Rusell Sotthc je najhumanija osoba koju je svijet imao priliku upoznati."

"Mladi astronaut uveliko je svima ruka spasa."

"Astronaut Rusell-nova muška majka Tereza."

"Nikoga nije odbio za pomoć."

Izgleda da je odbio mene, Kupinu Vukičević, a pola svijeta sam prešla da ga upoznam. Znam da je moja ideja imala velike rupe i nejasnoće u realizaciji, ali ako je svima pomagao, zašto ne bi i meni? Bilo je i u mojoj državi jedna televizijska kuća koja se bavila snimanjem dokumentaraca o tvrđavama, ali jednostvano nisam dobila šansu da se na njima pojavim, uprkos mom zavidnom znanju. Jedan od razloga bila je moja porodica koja nije odobravala tako nešto, a drugo, ti iz produkcije nisu željeli da imaju išta sa osobom koja je završila rudarski fakultet. Mogao je jedino onaj koji je završio istoriju.

 Šta sada da radim? Za nekoliko sati vraćam se u svoje selo Izgubjena nada, gdje je sve kao i sam naziv izgubljeno, bez nade i ljubavi i vjere u bolje sutra. A tek udaja za onog starca. Bolje da popijem otrov. Radije ću to da uradim nego da dopustim starčevim prstima da dotaknu moje tijelo. Barem ću, prije svoje smrti znati da sam pokušala da se borim za svoje snove, iako sam i ja nesvjesno znala da se neće nikad ostvariti.

Ali jedna zvijezda je na nebu još više zasijala i svom brzinom se udaljila od Zemlje.

                                                                                       *******

Rusell je taman oblačio svoje zaštitno odijelo za letenje dok je Darren s Carlom nosio po šolju kafe, i ulazio u njegovu kancelariju u svemirskoj agenciji. Pozdravio ih je kratkim mahanjem prstima dok je preko glave navlačio svoju majicu, a potom jaknu s vlastitim logom. "Čuli smo da je šteta plaćena. Ipak da se to meni dogodilo, tačnije da je neko oborio i razbio moje kamenje koje sam mukotrpno donio iz svemira, pa ne bi se tako lako izvukao. Kazna zatvora ne bi bila dovoljna." Zadovoljno se smješkao Darren na svojoj stolici, ali je nastavio svoju rečenicu. "Mada razumijem te stariji braco, nisi želio javno da kazniš mladu damu radi te greške."

"Darren, kad bi barem malo prestao da pričaš u šiframa svima bi nam život bio mnogo lakši." Carl je očima prevrnuo. Ali Darren je na trenutak zastao, dok je iz džepa izvlačio USB stick i bacio na moj sto. "Nemam vremena za to. Za manje od deset minuta imam probno letenje u svemir i moram da požurim." Popio sam kafu na eks, i prstom obrisao ostatke s usana. "A ne, nećete se praviti kao da ništa nije bilo. Sinoć je neka djevojka razbila inventar i na njemu su se nalazili važni asteroidi koje si upravo ti Russell donio, a lik te djevojke kako na sebi nije imala masku jasno dolazi do izražaja. A ona se upravo vidi na snimcima koje sam ja dobio. I nisam nikoga ni tužio ni izdao potjernicu ali mislim da imaš puno pravo da je sam vidiš." Darren je i dalje bio uporan u svome naumu da je sam otišao do računara i stavio USB stick.

Ipak ostao sam da vidim njemu za ljubav, da vidim koja je djevojka bila u pitanju. Mada bio sam iskren sa njima. Žurim upravo, a štete je ionako plaćena. Snimak počinje uobičajeno nema ništa čudno na njemu osim što se svi oni dotjerani u odjelima i kravata bore za mjesto pored švedskog stola. Sva sreća pa sam bio vani u vrtu. Sa njom.

Onda se na snimku iznenada pojavio Carl kako prilazi jednoj djevojci. "Opa bato, ko ti je ovo?" Darren kao da je samo čekao priliku da ga šmekerski upita. Ali Carl je pomno pratio samo lik te djevojke i prošaputao njeno ime Vesela.

Izgleda da je Carl sinoć imao mnogo zanimljivo društvo. "I sada dolazimo do jednog zanimljivog dijela.. i evo je.. ona je ta koja je uništila tvoje asteroide." Darren je okrenuo ekran računara u mom pravcu i zumirao lik djevojke koja je uplašeno oko sebe posmatrala šta je uradila. Nije moguće! To je ona.

"KUPINA." Glasno sam uzviknuo.

"Izgleda da je poznaješ? I kakvo je to ime Ku-- nešto? Prvo Carl sa svojom nekom Vslom a onda ti sa Ku." Češkao se Daren po svojoj bradi.

"Ona se zove Vesela."

"Ona se zove Kupina."

Carl i ja smo rekli u isti glas. A Darren nije mogao zaustaviti navalu smjeha. Znači Kupina je to uradila? Gledam je na snimci i jasno se vidi da je vidno uznemirena. I da nisam saznao identitet svakako je ne bih tužio. Nadam se da je na puti za Evropu, isto što ću ja upravo biti na putu za svemir.

Začuli smo tiho kucanje, a potom ulazak moje mlađe sestre Aziz. Čim ju je Darren ugledao prestao se smijati i odmah je navukao svoj ozbiljan izraz lica. Kad bi barem mogao da zaboravi na taj strašan događaj koji su obadvoje u prošlosti pretrpjeli, i prihvatio je kao našu sestru sve bi bilo mnogo lakše.

"Russell, tako ćeš mi nedostajati. Tek si se vratio iz svemira a moraš ponovo da ideš." Zagnjurila je glavu u moj vrat dok me grlila, često je to radila. "Ovo je samo probno letenje, za tri dana sam ponovo nazad." Prstima sam prolazio po njenoj dugoj crnoj kosi.  "I dalje si joj ti omiljeni braco, uprkos svom našem druženju." Carl ju je zadirkivao iako smo se sve troje nasmijali.

"Kako to da nisi na snimanju?" Grubi glas Darrena je odjeknuo kancelarijom. Nikako nije volio kada bi se Carl i ja posvetili Aziz. Ali ona je svoje oči koje su do malo prije bile nasmijane, pretvorile su se u bojažljive. "Trenutno sam na odmoru, tačnije tražim još neku djevojku koja bi sa mnom radila, treba mi pomoć u vezi jednog spomenika. Pa sam se bacila u traženju nje." Dok je Aziz govorila, lagao bih kada mi misli, a i oči nisu letile do Kupinine slike na ekranu.

Možda sam sinoć pogrešio?!

"Ja vas braćo napuštam. Balea me čeka, a tebi braco želim srećno tokom leta." Prošavši pored nas, Darren je samouvjerenim hodom prošao pored nas, bez da se osvrne na Aziz. Možda sam griješio, možda i ne, ali Aziz je sve to šutke posmatrala.

Tačno u podne, moja raketa je bila spremna i sam sam u nju ušao. Podesio sam automacku vožnju, i gledao kako se udaljavam od Zemlje. Pa nedostižna zvijezdo biti ćeš moja ili ničija!

Mada ni sam Russell nije znao ishod svoje rakete, i neće trebati puno vremena da po povratku komande otkažu a on završi ni manje ni više nego u jednom zabačenom selu, gdje će ga djevojka imena Kupina, sa ostacima zemlje i blata po svome licu pronaći.

Ali tada će Kupina imati čast reći čiji to snovi sada tebe ne žele. Svakako da će novi susret unijet novo nevrjeme u njihove živote i još više udaljiti zvijezdu od njih. 

Ipak će se nečiji san ostvariti, ali do kada će sve to da traje? I šta su nam to Aziz i Darren proživjeli, pa da je Darren mrzi i sve dubine svoje duše?🙈 ali tanka je granica između ljubavi i mržnje💫🧡