Konačno smo i Aziz i ja mogle da odahnemo. Haljine su bile spremne i nismo trebale mnogo da čekamo da ih preuzmemo. Ona se odlučila za prelijepu ljubičastu haljinu, dok sam ja ipak uzela bordo top haljinu koja se spuštala sve do koljena. Russell je na početku negodovao zbog toga, nije želio da ostatak gostiju bulji u moje grudi kako je on to stalno ponavljao, ali ja sam ga ipak malčice smekšala.

"Ljubavi šta fali ovoj haljini? Sjećaš li se samo koliko si puta mi ponovio da popravim svoj izgled ili  pitao me zašto sam stalno bila u hlačama, a nemam ni jednu haljinu u svom ormaru? Vidiš da samo tebe slušam." Sve što sam znala o tehnikama zavođenja bilo je to iz romantičnih filmova ili knjiga, pa sam mu nazovite to pokušaj koketnog zavođenja namignula.

Russell je frustirano prošao kroz svoju kosu. "Zvijezdice kupit ću ti na tone haljina. Nije problem u haljini problem je u tome kako ti jebeno seksi savršeno izgledaš u njoj. Pogledaj jedva da ti taj gornji dio prekriva tvoje punašne i čvrste grudi. Samo ne želim da svi u tebe gledaju. Ne želim da gledaju ono što samo ja imam. Ono u što ja jedini mogu da uživam, grickam, ližem i mjesim."

Kupinina je osjetila kako joj gaćice postaju mokrije samo od njegovih prijetnji. Skupila je noge ali nije mogla da zaustavi pulsiranje u njenim preponama. "Rouzel smiri se. Pogledaj na javnom smo mjestu. Neko može da nas čuje i svašta da pomisli." Okretala se oko sebe, a ostali prolaznici bili su zaokupljeni oko odjeće koje su žurno nosili do kase da plate.

"Znaš ipak imam bolju ideju, zašto je ne bih ponovo isprobala u kabini samo za moje oči?" Nije joj dao prostora da se pubuni, već ju je spretno pogurao u kabinu i prevukao zastore da ih niko ne vidi. Oslonio je na ogledalo a onda je on stao iza nje. Russell ju je poljubio u vrat dok je prebacivao kosu na drugu stranu, i sa svakim njegovim dodirom željela ga je još više.

"Budi tiha."

Kupini je srce poskočilo. Da li je spremna da mu dozvoli da to urade u omanjoj kabini, dok je svega par metara od njih udaljena prodavačica, dok ostali prolaznici kupuju odjeću ili što je Aziz otišla po štikle u susjednu radnju?

Uostalom, zar je to važno. Rouzelu će sve da dozvoli. "Tako te želim." Tiho je prošaputao na njeno uho. Vjerovala mu je. Odjednom osjetila je da su joj dojke otežale. U zadnje vrijeme uvidjela je da joj  se košarica grudnjaka smanjila. Prepisivala je da se to dogodilo prilikom pranja ili možda sušilica smanji njenu odjeću.

"To je obostrano jer i ja tebe želim." Potražila je njegove oči u ogledalu. I on je to znao, nije mu trebala potvrda njenih riječi. Onda je otkopčao kaiš na svojim crnim farmerkama. Spustio ih je zajedno s boksericama do koljena i razmakeo njene noge. Bio je veličanstven u svojoj snazi. Usnama je skliznuo niz njen vrat, a prstima je prelazio po grudima posvetivši se očvrslim bradavicama. Jedva se uzdržavala da ne vrisne osjećajući kako joj se toplina razliva po međunožju.

Više nije mogla da podnese to erotsko mučenje.

"Sada?" Već je pomjerio njene gaćice u stranu.

"Da..." I samo je to mogla da kaže, a on se namjestio iza na njen ulaz. Jedva je nekako procjedila molim te.

A onda je snažnim pokretom uronio u nju ispunivši je do kraja. Ništa više nije postojalo osim Rouzela. Tijelo joj je bilo u ekstazi, jer je način na koji je vodio ljubav srušio sve njene barijere. Stavio je prste na njene usne kako bi sprečio njeno glasno stenjanje. Snažan vrhunac, koji im je potresao tijela, zajedno su doživjeli, a onda su pali oboje na hladne pločice. Neko vrijeme su oboje ćutali, svako obuzet svojim mislima dok im se disanje smirivalo.

"Ipak si me ubjedila. Haljina je tvoja i bićeš najljepša na zabavi." Pomogao joj je da ustanu, potom je nju obukao pa sebe. Prišli su prodavačici koja ih je ljubazno pozdravila, platili haljine i došli na parking gdje ih je čekala Aziz. Kada su svi sjeli u automobil, Russell je startovao motor i vozio se ulicama Aircitya.

💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫

Bilo je dva sata poslije ponoći. Zvuk telefona ispunio je sobu gdje su njih dvoje spavali, a laganim pokretom Russell se pomakao od uspavane Kupine i javio se na telefon.

"Hitno dođi u bazu, imamo problem." Tako je glasila poruka njegovog kolege Jima. Nije htio da zamara Kupinu ovim pozivom, te se samo izvukao iz kreveta, obukao se i sišao do automobila. Nebo je bilo prepuno zvijezdama, a tiho povjetarac mu je mrsio kosu. Liftom se popeo do Jimove kancelarije.

"Stigao si?" Jim je provirio iza komjutera.

"Najbrže što sam mogao. Gdje gori?." Russell je sjeo u stolicu preko puta Jima.

"Blizu si. Jedna letjelica je sinoć bez odobrenja odletjela u svemir i podaci koje sada dobijam putem računara nisu zadovoljavajući." Jim je prstima prošao kroz kosu.

Russell je u prvi mah pomislio na svog brata Darrena. Znao je da on često bez pitanja ili dozvole kada želi da bude sam odleti sa svojom letjelicom u svemir kako bi odmorio glavu i razmislio o svemu. "Nije valjda Darren?"

"Ne, nikako. Ne radi se o Darrenu. U pitanje je Benedikt. On je bez dozvole i apsolutno sam sjeo u letjelicu i otišao u svemir. Malo prije je ovdje bila njegova mlađa sestra koja je uplakana došla da ga traži. Kako joj se nije javljao ni na telefonske pozive i poruke odlučila je da ovdje dođe i da ga potraži. A onda smo saznali.."

"Nešto loše?" Russell je i sam bio svjestan prijetnje i opasnosti po vlastiti život kada bi odlazio u svemir. Znao je da postoji mogućnost da se nikad ne vrati i možda gore negdje umre. Ali zato je vrlo dobro mislio na svaki korak koji bi uradio.

"Upravo to. Dogodila se velika eksplozija i letjelica je eksplodirala. Od Benedikta više nismo dobijali signal tako da predpostavljamo da je i on poginuo u njoj."

"Zna li se razlog zbog čega je tako ishitreno odlučio tek tako da odleti bez ikog u svemir?"

"Mislim da nikada to nećemo saznati. Odnio je tu tajnu sa sobom u grob." I tu se sva njihova priča završila. Istina, Benedikt i on se u zadnje vrijeme nisu baš najbolje slagali ali svakako mu Russell nije htio takvu smrt. Ne bi je nikad nikome poželio.

"Nakon zabave želim da razgovaram sa tobom. Sada sam s Džasindom, pružam joj podršku. Ali kada sve ovo prođe želim sa tobom da obavim ozbiljan razgovor."
Lu.

Stavio je telefon u džep i vratio se nazad do svoje Kupine. Zavukao se u njen zagrljaj, posesivno je prebacio ruku preko njenog stomaka i tako crtao nevidljive krugove po njemu dok i on sam nije utonuo u san.

💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫💫

Kupina bi lagala samu sebe kada bih rekla da nije bila nervozna. Bila je strahovito nervozna. Ovo je bila njena večer, svi prisutni koji budu u prostoriji će premijerno da pogledaju njen prvi dokumentarac. Bila je spremna da čuje i kritike, i sugestije mada se nadala da će čuti i makar i neke pohvale. Aziz je odavno stigla na zabavu, a Russell i Kupina su tražili mjesto po parkingu. Večeras će biti posebna noć u njenom životu a pri tome ima nešto važno da saopšti Rouzelu.

Držeći se za ruke prolazili su istim onim vrtom gdje su se prvi put sreli. Zastali su na trenutak, a male zvijezde padalice su počele da padaju.

"Zamisli želju." Russell joj je pomakeo ispali pramen kose i stavio ga iza uha.

"Već mi se ostvarilo sve što sam željela. Znaš li da je ovo mjesto isti onaj vrt kada smo se upoznali."

"Misliš kada si ti pala na moje međunožje?" Zadovoljno je upitao.

"I kada si ti rekao sve one malo manje lijepe riječi." Tiho je Kupina promrljala.

Russell se osjetio krivim zbog toga. Dokle god da je živ kriviće sebe zbog toga. On nije imao nikakvo pravo da joj ruši snove. Zato je obećao dok je živ da cijeli život provede u maženju i paženju svoje zvijezdice. Dok je Kupina posmatrala zvijezde padalice, Russell se spustio na jedno koljeno. Iz džepa je izvukao malu srebrnu kutiju i čekao da ponovo pita najvažnije pitanje u svom životu.

"Ti.. šta to radiš?" Nesvjesna svega oko sebe, Kupina je promucala.

"Mislim da je očigledno šta ja radim." Tiho se nasmijao, pa nastavio. "Hoću da krenemo od početka Kupina. Naša lažna vjeridba je i bila kako joj samo ime kaže lažna ali moraš da znaš da su se moja osjećanja razvila mnogo mnogo više. Ja te volim, i želim da svaki trenutak provedem sa tobom. Hoću da me i dalje zoveš Rouzel i da mene to strašno nervira jer mi je ime Russell, hoću da i dalje jedemo pizzu samo ja s kečapom a ti s dodatkom majoneze, hoću da te podučavam engleskim jezikom, hoću da te imam do kraja života. Kupina Vukičević da li ćeš da skineš taj lažni prsten i uzeti ovaj koji je biran s ljubavlju samo i jedino za tebe?"

Njene ruke su od sreće poletjele na usne. A kada je ugledala prsten bio je sve ono što je ona željela u svom usamljenom životu. Prsten je imao kamen u obliku zvijezde a sitni kamenčići su bili po njenim krajevima.

Dok je Kupina izgovarala glasno Da, i bacala stari prsten na travu jedna zvijezda je pala malo dalje od njih.

"Ovo.. šta se dešava?" Obadvoje su u glas pitali, dok je novi prsten skliznuo niz njeni prst.

A kada su došli na mjesto pada jedna zvijezda je letjela vazduhom i spustila se u Kupinine ruke.

"Pronašla si zvijezdu Kupina."
"Ne, nisam. Ona je pronašla nas."

Zvijezda je sada bila spokojna. Izvršila je svoj zadatak, spojila je dvoje nespojivih ljubavnika. Ali najvažnije od svega da je ljubav pobjedila.

💫Hvala na čitanju!💫