Došao je konačno njen omiljeni dio sedmice, petak uveče. Ali nije ga provela onako kako je ona zamišljala. Russell je imao druge planove koji su uključivali i nju. Izveo ju je na ples. Namjeravala je da poslije zajedničke večere sa cijelom porodicom Sotthc, sjedne za kuhinjski sto i zadubi se i knjige za engleski jezik sa šoljom toplog čaja. Umjesto toga, Russell ju je izveo iz kuće tako brzo da je jedva stigla da knjige ostavi u njihovu sobu. Nije joj dao vremena ni da provuče češalj kroz kosu, ni da na trepavice stavi maskaru ni da na usne nanese labelo.

Kazao joj je, bilo joj je potrebno opuštanje od snimanja, bilo je potrebno nešto što će joj skreniti misli od prve premijere koja je zakazana za par dana. Bilo joj je potrebno da okusi život, pravi život u Aircityu.

Nikad nije vidjela ništo slično. Barem se ne sjeća. Bučan, prepun klub pulsirao je od života, podrhtavao od muzike, glasova i sudaranjem tijela. U mislima se sjećala fakultetskih dana, dok bi ostale kolege išle na svaku moguću žurku koja bi bila u toku sedmice, ona bi te večeri provodila u učenju za ispite. Nije bila pozvana ni na jednu žurku, a tako je željela da se i ona osjeća da negdje pripada. I dok bi svi prepričavali događaje koje su se dogodile te večeri, ona bi sa sjetom i tugom u očima, sve to pažljivo slušala.

Muzika je bila toliko glasna, da je skoro i zaboravila na svoje misli, a sto koji je Russell uspio da zauzme za njih dvoje bio je sav ljepljiv od prosutog alkohola. Bila je iznenađena. Izgledalo je da se ovdje nije niko poznavao. Ili su se tako dobro znali da se nisu ustručavali da razmjenjuju nježnost u javnosti. Seksipilni, vreli pokreti tijela o tijelo na plesnom podijumu nisu bili ništa drugo, nego učestala pojava ovih mladih ljudi koji su znali da se itekako provode i zabavljaju.

Russell je rukom mahnuo prema konobaru, koji se probijao kroz gužvu da stigne do njih. Poručio je i njoj i sebi gazirani sok i posmatrao okolinu. Zapravo, posmatrao je nju kako posmatra okolinu. Svijetla su treperila, glasovi odzvanjali i činilonse da nema briga na ovom svijetu. Naravno, osim dosadnih novinara koji su ga dočekali kada su se vratili na Zemlju. Sve ih je prokleto zanimalo kako je misija prošla, ali Russell je izričito rekao da će ubrzo da bude pres konferencija za novinare povodom toga.

"Ti obično ovako provodiš vikend kada se vratiš iz svemira?" Vikala mu je na uvo, a ipak nije bila sigurna da li je čuje od glasnog zvuka gitare i bubnjeva.

"S vremena na vrijeme dođem ovdje." Skoro nikad, pomislio je. Nije bio ovdje još od svojih studentskih dana. Impulsivno ju je poveo ovamo, imao je ideju da svaki trenutak provede sa njom. "Ovo je gradska grupa."

Kupina je pljunula kolu prema njemu. "Ja sam glupa?" Sumnjičavo je ponovila.

"Ne, ne, ovaj bend je gradska grupa." Nasmijao se iz srca, primakao svoju stolicu bliže njenoj i zagrlio je. "Kako ti se čini njihovo pjevanje? A kako instrumental?"

Kako nije imala iskustva a ni dovoljnog prisustva na žurkama, trudila se da razmišlja, osjećajući taj glasan ritam koji se ponavljao.

"Ne znam, ali zasigurno nije ni Mocart a ni Betoven."

Russell se takođe morao i na ovo nasmijati, glasno, prije nego što ju je uhvatio za ruku. "Dođi, idemo da plešemo."

Obuzela ju je panika. Bila je sigurna da će da dobije napad panike. Oči su joj se raširile a dlanovi počeli da se znoje. "Ne vjerujem da znam kako..."

"Zvijezdice, dođavola. Tek ovdje ne trebaš ništa da znaš. Dovoljno je da se opustiš i da se prepustiš taktovima muzike."

"Da, ali..." Vodio ju je prema plesnom podijumu, mimoilazeći se s drugima. Ni sam ne zna koliko su stopala izgazili. "Rouzele, ja bih radije samo posmatrala."

Nije odgovorio na njenu rečenicu. Krenuo je da privlači njene kukove prema sebi na vrlo intiman i posesivan način, da joj dah zastao u grlu. "Vidiš? Samo se prepustiš?" Iznenada je njegovo tijelo počelo sugestivno da se kreće prema njoj. "Ostalo je lako, prati samo moje korake."

Postojalo je nešto krajnje nevino u načinu na koji se kretala i na koji su se crvenili njeni obrazi. Prešao je rukom preko njene zadnjice, do struka. "Zagrli me i poljubi me." Rekao je i stavio ruke oko svog vrata.

"Molim?"

"Nije važno."

Lice mu je bilo blizu njenog, a glasna muzika joj je bubnjala u glavi. Od vreline njegovog tijela, ali i tijela drugih koji su im bili strahovito blizu, osjećala se kao u sauni. Nije mogla da diše, da misli, a kad su se njegove usne spustile na njene, nije marila. Privila se uz njega dok su joj se usne razdvojile kako bi što snažnije osjetile njegove muške i snažne usne.

Vazduh oko njih je bio gust od dima i vreline tijela, u njemu se osjećao miris znoja, žestokog pića i parfema.

"Da smo ostali kod kuće, sada bismo bili u krevetu." Prošaputao joj je na usnama, a zatim je usnama prešao preko njenog uha. Bio je srećan jer je na sebi imala parfem koji joj je on kupio juče dok su šetali gradom. Prolazili su pored jedne parfemerije, i bez razmišljanja je povukao u nju. "Hoću da te imam u krevetu zvjezdice. Hoću da te osjetim."

Kupina je zažmurila i naslonila se na njega. Russell je i dalje jezikom prelazio preko njenog uha, ostavljajući plamičke na svakom mjestu koje je dodirnuo.

"To je sasvim nerazumno. Mi smo na javnom mjestu.." Rekla je misleći da je nije čuo.

"Koga briga za razum? Važni smo mi. Važan je sadašnji trenutak." Uhvatio ju je za bradu i ponovo primakeo njeno lice. "A mi smo u njemu." Ljubio ju je dok joj krv nije uzavrela. Grickao joj je donju usnu. Njene ruke su stajale na njegovim ramenima. Ostala je bez daha kada ju je ponovo zavrtio oko ose i privukao sebi.

"Sigurno si uzimao časove plesanja?" Upitno ga je pogledala.

"Zvijezdice, od malena sam vježbao plesanje sa majkom, ali ove se stvari itekako podrazumjevaju da svaki savršeni muškarac zna." Prešao je rukama preko njenog tijela, tek malčice joj dodirnuvši grudi.

Na žurki su ostali sve dok zadnji taktovi nisu utišali. Kupina nije pamtila kada se zadnji put ovako provela i bila nasmijana. Russell se odlučio na kratku šetnju do vile. Zastali su pored jednog manjeg spomenika a oko njih se livade i brežuljci protezali. Nebo je bilo puno zvijezda i bez riječi je povukao Kupinu u svoje naručje. Sjedili su i u tišini posmatrali mjesec i bezbroj sjajnih zvijezda. Kupina je iz torbe izvukla telefon i fotografisala nebo po noći i spustila je telefon na svoja koljena.

"Nisam te nikada pitala kakav je osjećaj sva ta nebeska tijela donijeti na Zemlju." Oslonila se na njegove čvrste grudi gdje je čula otkucaje srca.

Russell se u trenutku zaledio, ali Kupina je nastavila. "Znaš, biću iskrena sa tobom. Prije našeg susreta u vrtu gdje je bio bal pod maskama ja sam te... kako da to kažem a da ne zvuči previše bolesno u glavu? Ja sam te malo istraživala na internetu."

Nasmijao se nadmeno. "Zvijezdice, nisi jedina. Mnoge mlađe djevojke me uhode po internetu. Ali šta da kažem, dobre sam volje pa dopuštam svima da gledaju moje zgodno tijelo." Kupina ga blago udari u rame i prevrnu očima. "Nisam te zbog toga tražila po internetu, nego sam se divila tvojoj savršenstvenosti kako si spreman u bilo kom trenutku da pomogneš."

Još iz prošlosti odkako su njegovi roditelji usvojili Aziz, Russell je pomagao svakome koliko je mogao. Pogotovo ostavljenoj dijeci i bolesnim i nemoćnim.

"To mi se mnogo dopalo kako te prikazuju, a tek kada si iz svemira počeo da donosiš zvijezde i asteroide, tek tada te je bilo na svakoj mogućoj stranici."

Russell je odlučio da njihov odnos još više poboljša tako što će da otkrije sitne detalje iz prošlosti. Shvatio je da mu Kupina mnogo više znači, čak je i spreman da je upita da lažna vjeridba bude prava. Možda će to i da uradi kada bude premijera istorijskog dokumntarca, na zabavi.

"Znaš zvijezdice ize te savršenstvenosti, krije se mnogo čega. Nisam ni ja savršena osoba."

Okrenula se prema njemu. "Mili moj, trebaš da budeš ponosan na svoja postignuća, jer ja jesam."

"Znaš na početku i nije bilo sve bajno. Ovo što ću ti reći znam samo ja. A ubrzo ćeš i ti." Srce mu je ubrzalo na riječi mili moj. Ti si moja voljena. Tebi vjerujem.

Kupina je slušala svaku riječ pažljivo.
"Kada sam krenuo u misije mnogi su za mene imali velika očekivanja. Alfie, moj otac je sa ponosom pričao kako sam ja njegov nasljednik. Mnogo volim moje roditelje. Oni su moj uzor. Ali svaka misija iznova i iznova bi bila bezuspješna."

"Ali kako? Ne razumijem te."

"Na Zemlju bih se vraćao bez ijedne zvijede i asteroida. Novinari su nas napadali sa svake strane. Moj otac nije ništa govorio, ali sam znao da mnogo tužan. Zato sam uradio sledeće. U jednoj anonimnoj i vrlo skupoj laboratoriji sam dao da se izrade zvijezde i asteroidi. Potom kada bi bili gotovi, nosio bih i sa sobom u misije za svaki slučaj. Ali kako sam imao malo iskustva, misije bi propadale, jedna za drugom. Zato sam se na Zemlju vraćao sa lažnim zvijezdama. Tek tada sam vidio koliko je Alfie na mene ponosan bio. A tek moja braća. Bio sam im uzor."

Tiho su disali a Kupina je dlan položila na njegov obraz. "Mili moj, to je tako humano od tebe. Svako bi na tvom mjestu uradio to za svoje roditelje."

"Osjećao sam se kao da ih na neki način lažem, zato sam se svaku misiju iznova i iznova trudio dok nisam pronašao prvu zvijezdu i asteroid, koji si ti oborila ono veče kada smo se upoznali."

Sad se Kupina morala nasmijati. "Taman kada su te pronalasci počeli, pojavila sam se ja koja ti je to razbila."

Poljubili su se. "I želim da ti kažem da će tvoja sledeća misija biti uspješna i da ćeš da pronađeš svoju zvijezdu. Osjećam to u svom srcu."

Russell je stavio pramen njene kose iza uha. "Ja sam svoju zvijezdu već pronašao. I love you Kupina."

Sa nadom u očima nije mogla vjerovati da je to čula od njega. Da li sam ga dobro shvatila? Možda joj je potreban prevodilac.

"Nećeš ništa da mi kažeš?" Počeo je da je zeza.

"Znaš da moj engleski i nije baš najbolji i plašim se da sam te pogrešno shvatila."

"Prevedi mi!" Zahtjevao je od nje.

"Ja.. tebe.."

"Da?" Russell je upitao.

"...volim." Rekla je pa šta bude bude. Ali Russell nije čekao ni trenutka, povukao je u svoje naručje i obasipao je poljubcima.