Ni nakon sedam dana Russell, Darren i Lu se nisu vratili nazad na planetu Zemlju. Kupina je već danima imala loš predosjećaj ali je sve to pripisivala umoru od snimanja, učenju engleskog jezika te pojavljivanju pred kamere. Bio je već dvanesti dan odkako su se njih troje otisnuli u svemir i nisu se vratili. Kupina čim bi oči otvorila ujutro, bi sa Aziz otišla do tvrđave i snimanje se nastavljalo. Poslije podne bi bila zauzeta oko učenja engleskog jezika a veče i ponoć je jedva čekala. Iako je bila umorna od svih obaveza koje su je pratile tokom dana, i dok se mučila sa bolnim koljenom i sa protezom, ipak bih u san utonila sa velikim osmjehom.

Razlog. Njen voljeni Rouzel. I dalje su se dopisivali porukama. Bile su škakljivog sadržaja, tu i tamo su slikali svoje intimne dijelove da bih ih poslali jednom drugom. Nekada je tu bilo i dugih razgovora koji su vodili sve putem poruka. Kupina se nije usuđivala da ga nazove, jer se plašila ženskog glasa koji bi se mogao javiti na njegov telefon. Koliko god se trudila, nije mogla da potisne ljubomoru u sebi. Priznala je sebi da osim zaljubljenosti u Rouzela, ona prema njemu osjeća mnogo veće osjećanje. Ljubav. Da, ona ga voli.

Aziz bi je često ujutro znala zezati da izgleda ne naspavano i da joj treba oduzeti telefon. A Kupina bi se vidno zarumenila, osjećala se kao neka šiparica koja jedva čeka da dobije poruku i da na nju odgovori. Ali nakon sedmog dana, oni se nisu vratili iz svemira.

"Zvjezdice, pojavio se jedan problem koji nismo mogli da riješimo. Ne vraćamo se danas na Zemlju. Javljam ti kada sve riješimo.

R."

Tako je glasila poruka sedmog dana. Kada je ispričala Aziz i Carlu oni su samo rekli da je to uobičajena pojava, i da se znalo više puta dogoditi da stvari ne idu baš onako kako smo sami zamislili. Svemir ne prašta greške, tako da su posljedice vidljive.

Dok je čekala svoje časove iz engleskog jezika, telefon joj je počeo zvoniti.

"Rouzel, ti si?" Nije ni stigla pogledati ko je zove, već je zaljubljeno srce počelo da zaziva svog voljenog.

Sa druge strane čuo se ljupki smijeh. "Nije Rouzel, Vesela je. Izgleda da si me ti tamo i zaboravila." Kroz šalu, Vesela ju je grdila.

Srce joj je potonulo u pete. Nije bio on.

"Vesela, ne naravno da te nisam zaboravila." Kupina je pogledala na sat i shvatila je da je kod njih veče palo. "Malo sam zauzeta oko snimanja i učenja, ali htjela sam te uskoro nazvati." Sjela je na krevet.

"Malo se šalim draga sa tobom. Neka, zaslužila si sve to. Pričaj mi kako napreduje snimanje?"

"Pa.. do sada smo snimili već pola epizode, a ona bi se trebala emitovati već sledeći mjesec na TV-u. Ekipa koja sa nama radi su sasvim u redu. Ako mi treba pomoć, sve objasne i tako. Malo se još navikavam na kamere, ali početna trema nestaje." Gledala je kroz prozor, a vani se čuo zvuk automobila. Biće danas lijep i sunčani dan a ona mora da ga provede učeći.

"A engleski jezik?" Vesela je postavila sledeće pitanje.

"Mhmm ne znam šta bih ti rekla. Evo sad će dvije sedmice kako idem na kurs. Malo sam pohvatala osnovne pojmove. Izgovor i čitanje mi malo teže ide, ali što se tiče gramatike pohvatala sam par osnovnih pravila pa mi to i ne predstavlja problem."

"Bravo draga moja, znala sam da će to tebi da ide. Samo se trudi i vidjet ćeš da ćeš da uspiješ." Bila je ponosna na Kupinu.

"Hvala ti puno. Htjela sam te pitati šta ti radiš? Mama, tata i brat? Kako su oni?" Ipak su svi oni bili njena porodica i htjela da zna li su dobrog zdravlja.

"Znaš mene. Kuća-škola-učenja. Ali ne žalim se. A što se njih tiče uh.. zbog toga sam te i nazvala da ti kažem..."

Kupina je odmah ustala sa kreveta i uplašeno upitala. "Da li im se nešto loše dogodilo? Da li su bolesni? Jesu li u dugovima?"

Vesela je odmah počela da je smiri. "Kupina diši. Nije ništa od toga, ne brini se. Stvar je u tome, da.. znaš onaj novac što im je Russell dao u zamjenu da ti dođeš u Ameriku?"

"Da znam. I šta sa tim?" Nije valjda da su sve potrošili i da će da traže još. Prokleti bili. Ona sama neće to dozvoliti, i dalje nije vratila taj novac Rouzelu ali ni on nije to zahtjevao. Malo po malo, skupit će taj novac i sve će da mu vrati.

"Oni su otišli iz našeg sela." Vesela je rekla tiho.

"Kako misliš otišli? Kuda? Zašto meni nisu javili?" Tek joj sada ništa nije bilo jasno. Imala je toliko pitanja, a nije bilo vremena jer će da zakasni na čas.

"Prije par dana, Nebojša, tvoj brat je došao do mene i ostavio ključeve od kuće i samo rekao da sve troje odlaze putovati po svijetu. A što se tiče rudnika, to su odkupili od Marinka ali niko u njemu ne radi. Tako da mislim da su sve to ostavili tebi, ako se nekad vratiš ovdje."

Otpuhnula je kroz nos. Ajd makar nisu tražili još novca i bili su dobrog zdravlja. Ako žele da putuju, neka idu.  Makar je rudnik ponovo u našem vlasništvu.

"A Marinko?" Kupina nikada neće moći izbaciti iz sjećanja njegove prostačke i vulgarne slike koje joj se slao. A još onaj dan kada je došao pripit da je zaprosi, sama jeza joj prođe tijelom.

"Za njega se više ne brini. On je u zatvoru. Majke maloljetnica su ga prijavile da seksualno uznemirava njihove kćerke jer je slao svoje gole slike tako da je policija odmah reagovala i to riješila."

Sada je mogla da odahne. Sve dobre vijesti.

"Vesela, draga moja mnogo mi je značio ovaj razgovor ali sada žurim imam čas tako da se čujemo uskoro. Puse ti šaljem."

I nakon toga su završile razgovor.

Ali u svemiru priča je bila potpuno drugačija. Russell je ludio. Ali bukvalno. Još jednom mu je zvijezda pobjegla. Taman kada je sedmi dan locirao njeno mjesto, Darren je pokrenio svemirski brod ali opet su bili prespori za nju. Zvijezda je samo tako odšetala od njih. Gledao je u kalendar, još malo pa će trinaesti dan kako su ovdje a oni nisu ništa uradili. Mrzi je sebi priznati, ali misija nije uspjela. Frustirano se bacio na krevet i prstima je čupao kosu.

Za svoju zvijezdu, kao i za svoje mjesto na Suncu, treba se boriti.

Riječi koje je njegov otac Alfie znao često da kaže kada neka misija ne bi uspjela. Možda se i previše trudio oko svega ovog. Možda treba samo odustati. Bacio se na drugu stranu kreveta i zatvorio oči. Htio se vratiti kući. A ponajviše htio se vratiti njoj. Kupini. Nešto se počelo javljati u njegovom srcu, što nije znao da objasni.

U drugoj sobi Lu je bila srećna i tu je sreću vrlo rado dijelila sa Benediktom. Preko telefona je saopštila da Russell nije pronašao zvijezdu i da ima nade da je Benedikt u sledećoj misiji pronađe. Benedikt je bio i više nego zadovoljan, već se spremao šta će da saopšti novinarima i sa punom parom je radio na tome. U zadnje vrijeme često je pratio Kupinu i tu i tamo je razmjenio sa njom po dvije tri riječi. Ali Kupina nije znala da svaki slučajni susret sa Benediktom isplaniran i da je on unajmio fotografa da ih fotografiše dok niko ne gleda. Slike će kasnije javnosti da pokaže, dok se fotomontaža sredi i sve mora da izgleda savršeno.

Sa druge strane, Darren je kružio oko planeta. Sve mu se vrzmalo po glavi i bio je jako nesretan jer nisu pronašli zvijezdu. Ballea nije često ni pisala a ni zvala. Bili su jako dugo u vezi, i nikada nije osjetio bliskost sa njene strane ako bi otišao u svemir. Russell bih se hvalio samo njemu kako se dopisuje s Kupinom i želio je tako da radi sa Balleom. Jednom ju je nazvao ali razgovor nije trajao dugo. Naime, Ballea je bila zauzeta oko nadogradnje noktiju te je morala brzo da prekine poziv. Dok je Darren listao slike po društvenim mrežama, slika nasmijane Aziz kako stoji ispred tvrđave mu se pojavila ispred očiju.

Ta mala crnokosa vještica. Kako se samo smješkala. Brzo je odmahnuo glavom. Odlučio je, zaprosit će Balleu čim se vrate na Zemlju. Iz razmišljanja ga trgnuo zvuk vrata.

"Darren, okreći svemirski brod. Vraćamo se na Zemlju." Russel je brzo saopštio.

"A zvijezda? Kako ćemo je pronaći? Zašto se vraćamo?" Darrenu ništa nije bilo jasno.

"Vraćamo se jer me na Zemlji čeka moja zvijezdica." Sa ponosom, Russell je bratu saopštio.

Petnaestog dana, Aziz i Kupina su sjedili na obroncima stare tvrđave i jele grickalice. Cijela ekipa je dobila slobodno vrijeme, a njih dvije su sjedile i gledale u zalazak Sunca.

"Sledeće sedmice ćemo imati premijeru. Znaš da ćemo morati ići ponovo u šoping." Aziz je ubacila još jedan krompirić u usta.

"Opet? Ali bile smo već jednom." Vrtila je Kupina, prstom pramen svoje kose.

"Daa. Trebaju nam svečane haljine. Onda moramo da zakažemo termin za frizuru i šminkanje..." Aziz je kao navijena pričala, a Kupina je odlučila da joj prizna mali detalj.

"Ja ne mogu da na sebi imam haljinu." Pogleda ju je oklijevajući u oči.

Aziz je bojažljivo upitala. "Ali zašto? Vidi ako ti se ne svidi neka haljina u tržnim centrima, uvijek možemo otići kod krojačice da ti uzme mjere i da.."

Ali Kupina ju je prekinula. Bilo je vrijeme da Aziz ispriča svoju dugo čuvanu tajnu. Smatrala je da su postale prijateljice i zato je odlučila da joj sve prizna.

💫Hvala na čitanju!💫