Prolazeći kroz velike zidine stare tvrđave, Kupina je smišljala šta da kaže. Bila je užasno napeta, ali i odlučna da ne dopusti da se to na njoj primjeti.  Pored nje su prolazile kolege sa seta, kamerman je još jednom provjerio da li je s kamerom sve u redu, a šminkeri su uljepšavali Aziz, mada ona je bila prava prirodna ljepotica. Danas je peti dan od kako se nije čula Rouzelov glas, iako je više puta okrenula njegov broj. Ali svaki put bi je dočekala ili govorna pošta ili glas od Lu.

Aziz, vjerovatno si upoznata da meni engleski jezik i nije jača strana... Ne tako, onda bi odmah svi počeli da šapću iza leđa i znali da nešto nije u redu. Šta ipak misliš o tome da ja ne učestvujem u ovom snimanju? Ni to ne zvuči dobro. U normalnim okolnostima jedna bi drugu podržavale, pa sada nije mogla da joj zamazuje oči. Prije pet dana su dobile vijest da je velika količina trave uklonjena, da su sve površine pregledane kako ne bi bilo gmizavaca i insekata, tako da gubljenje vremena nije dolazilo u obzir.

Kupina je imala napisani tekst o tvrđavi, i sama Aziz je bila iznenađenja kako je Kupina za manje od dvadeset minuta sve zapamtila. Vidjele je veliki potencijal u njoj i da strasno obožava istoriju. Tako da je prvobitno snimanje bilo namjenjeno da Kupina samo otvara usta, a kasnije u studiju će da ubace njen glas.

Kupina je zastala pored dijela gdje se odvijalo šminkanje. Ipak, progutala je ponos i nakašljala se da privuče pažnju, ali najviše od Aziz, koja je držala oči sklopljenim dok su joj nanosili sloj sjene. Kupini je bio potreban neko za razgovor, a jedina kome je zaista vjerovala bila je njena drugarica.

''Kupina.'' Aziz se osmjeh pojavio na licu kada ju je ugledala i očima pokazala šminkerici da ih ostavi nasamo. ''Od kud ti ovdje? Za par minuta ćemo početi a ja želim uvodni dio da snimim sa tobom. Je li se raduješ? Konačno ćeš da živiš svoj san.''

''Radujem se naravno, ali Aziz.. mislim da ovo neće da funkcioniše.'' Kupina je prevukla dlan preko lica.

''Hej, jesmo li rekle da nema mjesta tremi. Ako treba scenu ćemo da snimimo i milioniti put da bi se tebi dopala. Moj brat Russell, je povjerio tebe na čuvanje, i moj jedini zadatak je da na tvom licu vidim osmjeh.'' Lagano je ustala sa stolice.

''Da znam, ali..''

''Nema ali.'' Kamerman je rukom mahnuo da snimanje može da počne i Aziz mu je klimnula glavom da ubrzo dolaze pa je potom nastavila. ''Idemo ovo zajedno da odradimo i ja u tebe vjerujem. Samo ćeš stajati pored mene i kada dođe tvoj dio, kako smo se dogovorile onda ti preuzimaš. I sada nema odustajanja.''

Aziz ju je povukla za ruku i potom su obe bile ubačene u kadar. Kupina je samo čula kako Aziz ponavlja svijetlo, kamera i akcija i snimanje je otpočelo. Aziz je s lakoćom počela uvodni dio. Zauzela je saouvjereni stav, pogleda usmjerenog prema kameri. Takođe spomenula je da u današnjoj epozodi ima specijalnog gosta i rekla Kupinino ime i prezime. A onda je Aziz prestala da govori i kamera se usmjerila prema njoj.

Duboko je uzdahnula i otvorila svoje drhtave usne. Znala je da ima samo jednu priliku i potrudit će da je iskoristi najbolje što može. Kroz glavu su joj prolazile godine života koje je provodila u rudniku, nekoliko metara ispod zemlje, zatim četiri godine učenja na fakultetu koji nije željela da upiše, veza s Jankom i prekid, zatim gubitak noge, a da ne spominje da je na sreću izbjegla udaju za starca Marinka Kenjala. Kupina je još jednom duboko udahnula i počela je da priča ali u sebi.

Aziz je s ponosom posmatrala kako se Kupina transformiše u potpuno novu osobu. Usne je otvarala polako, sasvim umjereno da se glas u studiju može naštimati i ubaciti u epizodu. Kupina je hodala po tvrđavi, rukom je pokazivala i objašnjavala najzanimljivije činjenice o njoj, zatim je uzela staro kamenje u usmjerila prema kameri. Sa svakom minutom hoda njena se trema smanjivala i pred kraj snimanja konačno se opustila, kada su svi povikali gotovo je za danas.

Aziz ju je pohvalila na kraju dana, a Kupina je imala osjećaj da lebdi. Po prvi put u životu bila je srećna. Ni o čemu drugom nije mogla da razmišlja osim o današnjem snimanju. Čak ni činjenica da se Lu javljala na Rouzelov telefon nije mogla da joj pokvari raspoloženje.

Čim su stigle do vile, na samom ulazu ih je dočekala Cheril-Liz pa je veče prozeklo u opuštenom ćaskanju i ukusnoj večeri. Kao i zadnjih pet noći, i ova šesta joj je omogućila da može da spava na Rouzelovom krevetu i jastuku. Možda će on da dođe za dan-dva. Tako je onda rekao. Ali Kupina nije mogla da izdrži pa je odlučila da mu se makar porukom pohvali kako je protekao njen prvi dan snimanja.

''Danas sam po prvi put stala ispred kamere. Prvi put sam bila na mjestu koje je odisalo istorijom. Prvi put živim svoj san, ali samo jedna osoba je zaslužna da se moji snovi ostvare. :) ''

Razmišljala je da stavi srce ili smajl koji šalje poljubce, ali samo je stavila smajl sa osmjehom i pritisnula tipku za slanje. A onda je otišla do kupatila da opere zube i da se umije. Čula je zvuk poruke, ali bila je uvjerena da joj Vesela nešto piše te je uzela četku i češljala kosu. Potom je došla do Rouzelovog kreveta i bacila se na jastuke, a onda se na ekranu pojavilo ime Rouzel. Drhtavim prstima je prešla po ekranu i otvorila njegovu poruku.

''Neko se nakon pet dana sjetio da ima lažnog vjerenika koji luta gore negdje po svemiru. Sada kada postaneš popularna i poznata, možda ćeš i zaboraviti na mene? ;) Šalu na stranu, mnogo sam srećan zbog tebe zvijezdice :) .''

Srce mi je udaralo u grudima dok sam čitala njegove riječi. Rouzel joj je odgovorio na poruku i jedva je dočeko da se našali s njom. Mali bezobraznik.

''Možda kada postanem poznata upoznam nekog novog muškarca koji će s lakoćom da mi ispuni sve snove a i da pokida novi čipkani veš koji imam na sebi.''

Potom je kameru približila, povukla malo niže pidžamu i uslikala trag čipke koja se protezala po njenoj koži i pritisnula tipku poslati. Nakon pet sekundi poruke su počele stizati.

''Kupina, nije valjda da u tome spavaš?''

''Nisi ni svjesna šta mi sada radiš?''

''Crna čipka i ti u mom krevetu.''

''Kupina... digao mi se, i šta da ja sada radim.''

Gromoglasan smijeh je izletio iz Kupinih usana. Njen ego je proradio i bio je vidno zadovoljan jer je uspjela ako ništa drugo da ga napali, a kao osvetu što se nije javljao na pozive poslala je sliku svojih grudi. A potom isključila telefon i sklopila oči.

Russell je cijeli dan hodao s nadignutim udom. Imao je tu sreću što je na sebi imao astronautsko odijelo pa se nije moglo ništa primjetiti. Mala drznica kako je volio da je zove je pokazala zube i počela je da šalje svoje provokativne slike. A potom kao da ništa nije bilo stala je s dopisivanjem. Zamišljao je usnulu s smjehom na njegovom jastuku.

Računao je udaljenost od zvijezde, dok mu je prva poruka stigla od nje. Mnogo mu je bilo žao što nije bio s Kupinom kada je započela snimanje ali iz njene poruke je mogao da nasluti koliko je srećna. Kada je na Zemlji bilo jutro, stigla ne njena poruka tačnije slika.

Jedna gola noga do butine je bila izbačena vani, a ostatak tijela je bio prekriven plavom plahtom. A opis slike je glasio Morning like this.

Ma daću ja njoj..

Ali prije toga morao je otići do kupatila, odvrnuti slavinu s hladnom vodom i dok je zamišljao Kupinu, doživjeo je razoran vrhunac. Oslonio se na hladne pločice i teško je disao.  Samo je ogrnuo peškir oko kukova i otišao do kreveta. Umor ga je savladao pa se samo snu prepustio.

Zvonjava budilnika odjeknula je kao hiljadu bubnjeva u glavi Russella i on se nevoljno promeškoljio u krevetu. Bacivši pogled na sat, shvatio je da je zaboravio da ga isključi. Nije znao šta će sa sobom. Imao je slobodnog vremena prije nego što krene van rakete i pojma nije imao šta će sa sobom. A onda mu je sinula luda ideja, te je uzeo kameru, spustio peškir i uslikao vene koje se protežu do njegovog uda, ali njega nije uslikao, pa je tu sliku poslao Kupini. Volio je vrijeme koje mu je teklo dok su jednom drugom slali poruke, tada je osjećao da je i ona pored njega.

Ali nešto opasno se dešavalo u samom svemiru i Russell će biti prisiljen da ostane u njemu još neko vrijeme. Možda ova beskonačna udaljenost između dva ljubavnika ubrza osjećanja i konačno jedno drugom priznaju da osjećaju nešto više od početne zaljubljenosti. Možda se ljubav uselila u njihova srca.

Postoji jedna stara poslovica koja će odrediti dalji tok njihovog života, a ona glasi ovako:

''Volim svjetlost jer mi pokazuje put. Ali volim i mrak jer mi pokazuje zvijezde.''

💫Hvala vam na 4K pregleda i 1K komentara!!💫
💫Hvala na čitanju!💫