Russell Sotthc, laganim hodom je šetao po stazi ukrašenoj šarenim mozaicima, potpuno svjestan žubora vode iz fontane njegove porodice koja se u njihovoj bašti nalazi već jedan čitav vijek. Čuo je cvrkut ptica iz bogatih krošnji stabla koja prave odličnu hladovinu. Malo dalje od njega, nalazio se veliki bazen, gdje je azurno plava boja vode nije nikoga mogla ostaviti ravnodušnim. Mislio je Russell, možda bi današnji dan mogao iskoristiti baš za to, za popodnevno kupanje. Misli su mu ionako bile razburkane i trebalo ih je smiriti.

Koliko god sebe proklinjao, većinu vremena je razmišljao upravo  o njoj, Kupini. Upravo je morao napustiti jutarnji sastanak koji se odvijao u The universe and love, jer nije mogao da se usredsredi na pronalaženje načina kako treću zvijezdu pronaći i pri tome donijeti je na našu planetu Zemlju.  Ovo mu je postalo nepodnošljivo... traje, evo, već tri sedmice od kada ju je upoznao. ''Sam sebi sam smiješan. Kakvo pretjerivanje.'' Rugao se sam sebi. Sjećanje na nju  meku i podatnu, dok je spremno uzvraćala svaki poljubac nije mu noćima dao da spava.

I kad je najzad ponovo mogao da udahne vazduh punim plućima, ona je iskrsnula pred njegovim očima pri padu letjelice. Nervozan do pucanja, Russell je otkopčao dugme na okovratniku bijele košulje. Možda nedostatak seksa, zaključio je zastavši na trenutak. Da, to je to. Nije bio ni sa jednom ženom, pa čak ni sa Lu, od kada je u njegov život Kupina ušla. Nikad ga nije napuštao zdrav seksualni apetit, ali opsesija pronalaženja te zvijezde nije mu dala mira. Čuo je tihi hod, i shvati da više nije sam u bašti. Okrenuo se i tamo je stajala Kupina. Na sebi je imala dugu plavu pamučnu majicu, izblijedjele teksas hlače i patike, s manjom torbom u rukama. Divna kosa boje badema, padala joj je po ramenima.

''Čekam Aziz, uskoro će da mi se pridruži a potom idem kod jedne tvrđave i na set, ona će mi sve objasniti kako funkcioniše i koje su moje dužnosti i obaveze, i.. na kraju ćemo otići utržnne centre, kako si sam predložio.''

Russell je znao da je ozbiljna i to ga je uzbudilo. Kako joj je prilazio, Kupina je sve čvršće stezala dršku torbe pokušavajući da ostane pribrana, trudeći da ne razmišlja gdje je on noć proveo. Bio je na korak da bude intiman s Kupinom, još juče dok mu se potpuno predavala, ali je bio pametan za oboje i sve to je prekinuo. Uhvatio je za ruke i ona je ispustila torbu. ''Fino. Mnogo mi je drago što ćeš da poslušaš moje savjete oko tvog izgleda.'' Jedan odlutali pramen kose, je uhvatio i zakači ga iza njenog uha.

''Kupina.'', u susret im je trčala Aziz. ''Izvini što si me čekala, imala sam problema dok sam pronašla rokovnik i torbicu, ali sada je sve tu i možemo da krenemo. Braco, izvini znam da ti je vjerenica, ali Kupina je današnji dan odlučila samo meni da posveti.''

Bez riječi, Russell je klimnuo glavom. Spustio se na koljena da podigne torbu koja je maločas pala na stazu. Potom ih je ispratio do automobila, otvorio je vrata gdje se Aziz prva spustila na sjedišta a potom i Kupina. Spustio je torbu na njena koljena i prstima prešao po njenim usnama.  Potom je glasno zatvorio vrata i dao znak vozaču da ih odveze. Posmatrajući kako automobil odlazi, bio je uvjeren u to da će je teško izbaciti iz glave.  Ali zato može današnji dan, od propalog sastanka, da iskoristi da ga provede na bazenu.

                                                                                   *********

Vozač se zaustavio na adresi koja je pisala na papiru. Isti onaj papir koji mu je Aziz dala dok je sjedala na svoje mjesto. Kupina je sa velikom pažnjom, dok je izlazila iz automobila, posmatrala prostrane livade koje su se nalazile ispred nje. Malo dalje uočila je veliku tvrđalu, i dah joj se oteo iz pluća. ''Čarobna je, zar ne?'' S ponosom Aziz je upitala. ''Savršena je.'' To je bilo sve što je ona mogla  kaže.

''Oh draga moja, uvjeravam te kada uđemo, neće biti sve tako savršeno. Samo pazi gdje budeš stajala.''

Sami spoljašnji izgled je  podsjećao na stare dvorce koje je gledala u filmovima, a sada se nalazila ispred toga. Morala se štipati da se uvjeri da ovo nije san, već java, i to stvarna. Aziz je kroz razgovor rekla da ko kog da je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Neobični  natpisi, koji podjećaju na pismo starih Asteka na kamenim pločama možda bi mogli da odgovore na ova postavljena pitanja. Mada bilo je tu mnogo mnogo više i posla i ona je jedva čekala da sve to počne.

Aziz je dobila dozvolu od države da se započne snimanje o ovoj tvrđavi, ali prije svakog snimanja trebalo je koliko toliko da se teren pogleda. Kada su ušle zastale su na trenutak. Ispred njih sve je bilo zaraslo. Ovdje vjekovima nije bilo vrijednih baštovanskih ruku. Na desnoj strani nalazilo se manje jezerce oivičeno korovom, ali u njemu nije bilo vode. Nije bilo ni rascvjetalog žbunja, cvijeća, pa čak ni cvrkut ptica se nije čuo.

''Gospođice Aziz, ako smijem da kažem mislim da Vam ne bi preporučio da tamo ulazite. Sve je zaraslo, može biti raznih gmizavaca poput zmija, ne bih želio da se povredite.'' Artur Ejvori, mladi vozač koji je počeo prije godinu dana da radi, po prvi put se obratio, iako ga Kupina nije razumila. ''U pravu si, danas ionako nema ništa od snimanja. Arture nazovi ekipu koja će sve ovo da pokosi i da sredi, pa čim to završe, onda se snimanje može započeti.'' Prvo je rekla na engleskom, potom na srpskom jeziku. Kupini nije ostalo ništa osim da bude saglasna, ako je mogla da čeka ovoliko godina, šta je još par dana dok se sve ovo ne sredi.

''Ali zato, danas je dan za šoping.''

Potom su se sve troje vratili nazad do parkinga i zaputili se do tržnog centra. ''I šta tražimo? Želim da moj brat padne na dupe kada te vidi dotjeranu.''

''Hm.. on je rekao haljine, mada ja bih više poslovno odijelo, možda hlače i košulje.  što se tiče haljina, da li misliš da možemo da pronađemo malo duže haljine?'' Kupina je nervozno upitala.

''Draga moja, ovdje možemo sve da pronađemo. I najvažnije je da kupiš ono u čemu se ti najbolje osjećaš. Mada imaš odličnu liniju, i ne sumnjam da sve što obučeš, da će ti i više nego odlično stajati.'' Hrabrila ju je Aziz. Kupina je duboko udahnula a potom se bacila u potragu idealne odjeće. Kada je ušla u kabinu već je imala preko deset poslovnih odijela koje su zaista bili prelijepi. Strukirane hlače, sakoi, svilene bluze sve je to odavao luksuz i prestiž.  Kada je vidjela da joj sve odgovara bacila se u potragu za jako dugom haljinimo.

''Treba li Vam pomoć gospođice Kupina?''

Iako je mislila da je to glas od ljubazne prodavačice grdno se prevarila, jer kada se okrenula pred njom je stajao Benedikt Haseel. ''Oh?'' Blago je uzviknula.

''Nije valjda da sam Vas uplašio? Oprostite, nije mi to bila namjera.'' Benedikt je pokajnički izgovorio.

''Ma ne, ni slučajno. Samo Vas nisam ovdje očekivala. Mislim ovo je ženski odjel, a tamo je muški pa zbog toga. Drago mi je da se ponovo srećemo i što pričate na mom jeziku.'' Kako je samo bila zahvalna, što na drugom kontinentu može da čuje svoj maternji jezik.

''Mojoj mlađoj sestri je ubrzo rođendan, pa sam htio da je iznenadim jednim modnim poklonom tačnije haljinom. A iz pozdanih izvora znam da joj je to fetiš.'' 

''Aa mnogo mi je drago zbog toga, mislim zbog Vašeg odnosa sa mlađom sestrom.'' Kupina se prisjetila da nikada nije imala takav odnos sa svojim bratom Nebojšom. Niti je kad od njega dobila poklon, niti lijepu riječ.

''Ako želite i ja mogu da Vam pomognem oko izbora hajine. Evo na primjer ova haljina.'' Benedikt je sa lakoćom izvukao hajinu koja je bila duga čak do poda, i koja je bila na bretele. Sive boje oivičena bijelom čipkom u predjelu grudi. Taman da nešto kaže, Haseel je prekinu. ''Nema potrebe da mi se zahvaljujete, a sada izvinite moram da se posvetim sestrinom poklonu. Drago mi je što smo se sreli, ali sada žurim.'' Benedikt joj uze ruku i potom spusti poljubac na istu i zaputi se prema odjelu gdje su stajale mnogo kratke haljine.

Sama dužina te haljine joj je odgovarala, i taman dok ju je spremala da je proba, vidjela je da joj u susret dolazi Aziz. ''Znaš u kakvoj sam radnji donjeg veša bila, moraš iste sekunde da ideš sa mnom.'' Kupini nije ostalo ništa drugo nego da ode kod prodavačice i da plati karticom koju je dobila od Russell.

Ali u radnji donjeg veša priča je bila malo drukačija. Zar zaista ovo neko nosi. Kupina je držala nešto što bi trebalo da predstavlja gaćice, a zapravo je njoj izgledalo kao traka za kosu. Pa ovo ne može da sakrije ništa. A čipka je bila toliko providna, da se njeno lice obojilo u crvenu boju. ''Ajde izaberi koje ti se više dopada. Vjeruj moj brat kada te u tome ugleda, mislim da od njih neće ostati ništa. Potpuno ćeš ga zaluditi. A vjeruj, i ja želim u skorije vrijeme da u našoj kući imamo malu bebu.'' Aziz je zadovoljno pričala ali Kupina je pljuvačku teško gutala. Russell i ona nikada o tome nisu pričali dok su pristali na njen pla, a šta ako njegova porodica stvarno želi da dobije nasljednika?

Ako sve Rouzelove poznanice, koleginice, ljubavnice provode ovoliko vremena dotjerivajući se pred svaki izlazak sa njim, pomislila je, onda uopšte ne čudi što nemaju vremena za ozbiljniju vezu. One su tu kako on to kaže za prolaznu avanturu. Biti ljepotica, nesumnjivo je zanimanje koje traži puno radno vrijeme.

Bila je i više nego zadovoljna odjećom kojom je prethodno izabrala, itekako zahvalna na pomoći Benediktu oko haljine, pa čak i ovim čipkanim, seksi vešom. Ali međutim, trebalo je u javnosti da nauči i da se ponaša zavodljivo ali nije bila sigurna da li je sposobna za to. Na primjer, nije prestajala da se crveni dok joj je Aziz u ruke nabacivala prozirni grudnjak bež boje, providne gaćice, haltere i sve što je potrebno da bračni život po noći procvjeta.

Konačno, pri obavljenoj kupovini, vidno zadovoljne Aziz i Kupina su izašle iz tržnog centra, sjele u automobil, gdje im je Artur otvorio vrata. Dok su se vozili kroz predgrađe Aircitiya. Kupin aje osjetila kako joj se samopuzdanje vraće. Došavši ispred vile Sotthc, Artur je imao pune ruke posla dok je unosio preostale vrećice. Aziz je s lakoćom uzela svoje kesice i otišla u sobu, a Artur i Kupina su se zaputili u njenu.

''Ovdje ja preuzimam Arture.'' Russell je stajao ispred vrata, i uzimao baš one vrećice gdje se nalazio sav sadržaj donjeg veša. ''U redu gospodine, želim Vam prijatan dan.''

Kada su ostali sami, Kupina je imala želju da ode u sobu, da se istušira i da skine protezu. Mnogo joj je smetala. ''Želim da vidim šta si kupila. Ajde presvuci se da te vidim u nekoj od haljina.'' Mirno joj je rekao, a njoj nije ostalo ništa drugo nego da ga posluša. Dok se ona u sobi presvlačila, Russell se bavio drugim stvarima. Recimo, bio je zadovoljan izborom donjeg veša. Sama pomisao Kupine u tangama, brushalterima i halterima tjerao ga da ga međunožje boli do iznemoglosti. Zar se može ukrutiti ako samo je zamišlja? Izgleda da može.

''Nisi valjda... ostavi to je moje.'' Iza njegovih leđa Kupina je pokušala da uzme gaćice koje je on prstima vrtio.

''Ipak sam se predomislio, koga briga za haljine, želim da te vidim u ovom svemu. Hvala prodavačici i Aziz na odličnom oku, ovo je i više nego seksi. Mada ko će to da pokida sa tebe?'' Promuklo je upita.

Kupina je mucala. ''To se... tebe.. ne tiče.''

''Oh sve u vezi tebe mi se tiče. I ta haljina odlično ti stoji samo je preduga.'' A potom je stao da odmjerava. Pogled mu je kružio od glave do pete.

''Ne sviđa mi se to što me gledaš kao da bi najradije strgnuo haljinu s mene.''

''Možda je upravo to što ću i sada da uradim. I proklet bio ako sam na tebe ne navučem ovaj donji veš što si kupila.''

Njegove riječi nisu bile upozorenje, već stvarnost koja će se dogoditi kroz par trenutaka.

💫Hvala na čitanju💫