Nekoliko dana kasnije

''Dobro jutro doktore Brajan. Kako ste? Već danima očekujem Vaš poziv." Aziz je grickala vrh olovke dok je sjedila na krevetu svoje sobe, s nestrpljenjem gledajući čas u telefon čas u svesku gdje je zapisivala bilješke u vezi nove tvrđave. Ali kada je na telefonu ugledala ime doktora Brajana, njena nervoza se povećala. Imala je jednu ideju, ali htjela je da čuje mišljenje od Darrenovog doktora.

''Dobro jutro gospođice Aziz. Prije svega želim da se izvinim što nisam stigao da odgovorim na Vaše pozive, bio sam u gužvi. Znate kako to ide, svaki dani novi pacijenti, pregledi, kontrole, operacije, tačno bi mi prijalo malo odmora.'' Doktor Brajan je bio u srednjim tridesetim godinama, koji je operisao Darrana prilikom pada njegove letjelice. Imao je smeđu kosu, oči boje čokolade i bio je veoma ljubazan.

''Nema veze, sve razumijem. Da li bi Vam smetalo da pređemo na ti? Mislim, ti si Darrenov doktor..''
''Može, kako da ne Aziz. Kako ti je brat? Znaš da mi je mnogo žao svega što mu se dogodilo. Volio bih da dođe na kontrolu, možda ipak postoji neka šansa za oporavak.''

Brat? Aziz je i dalje bilo čudno kada bi neko Darrena nazvao njenim bratom. U zadnje vrijeme njihov odnos se popravio znatno bolje, noćima bi spavali zagrljeni u Darrenovom krevetu, ujutro bi doručkovali u krevetu, potom bi odradili seriju vježbi za mišiće nogu a nakon toga ona bi mu pričala sve zanimljivosti o tvrđavama u njihovom gradu. Darren je bio divan, slušao bi svaku riječ, svaku bi viježbu uradio sa mnogo truda, ali i dalje je postojao jedan mali problem. Darren nije želio da izađe iz svoje kuće. Aziz je znala razlog. Plašio se da u očima drugih ljudi ne bi vidio sažaljenje. Zbog toga je ona došla na jednu zanimljivu ideju, ali je za to trebala mišljenje doktora Brajana.

''Darren je super. Koliko može da bude. Tužan je što ne ide u svemir, što ne leti. Ali ipak pronađe zanimacije koje mu ispune dan. Htjela bih te pitati, da li bi mi mogao preporučiti model invalidskih kolica koje djevojke koriste kada im je onemogućeno hodanje. Darren ne želi... on jednostavno nema volje da sa kolicima se kreće kroz grad pa sam došla na ideju ako bi ja kupila sebi..''

''..onda bi i on mogao sa tobom da sa kolicima obilazi grad.'' Brajan se nadovezao na Azizine riječi. ''To je odlično. Ta ideja mi se mnogo, mnogo dopada. Ako želiš mogu da dođem večeras kod tebe pa možemo da razgovaramo o tome?''
''Može naravno." Aziz je rado prihvatila prijedlog od doktora.

''I Aziz, dala si mi odličnu ideju. Mnogi pacijenti kada saznaju da nikada neće moći normalno hodati zatvore se u sebe, ne žele da se pojavljuju među ljude. Ali kada bi ih motivisali na taj način i da ostali članovi porodice koriste kolica možda će ipak spoznati prave vrijednosti i shvatiti da nema potrebe osjećati strah kada te neko vidi u kolicima. Ipak treba biti zahvalan Bogu što su uprkos svemu tome ostali živi.''

Kada je završila poziv, Aziz je bila spokojna. Kada dobije kolica onda će moći sa Darrenom otići do grada. U ovih proteklih par dana Alfie i Cheryl-Liz su se vratili sa svog putovanja, kao i Carl. Kupina i Russell su ipak odlučili da svoju ljubav potvrde i pred matičarem, iako su ranije bili odlučili da to urade kada se Kupina porodi. Međutim, Kupina je pronašla savršenu vjenčanicu koja je bila kao sašivena samo za nju.

A Russell je nije mogao odbiti, ugađao joj je i previše. Valjda je to bila definicija prave ljubavi. Te su zbog toga današnji dan odlučili da iskoriste na najbolji mogući način. Kao prave prijateljice, sjele su u auto i vozili se po cijelom Aircity-u. Bio je to dan iz snove, i samo su djevojke u tome uživale.
Aziz je bilo mnogo smiješno što su pauze između oblačenja vjenčanica i biranjem pozivnica, provodile u pizzerijama. Izgleda da se Kupinin apetit mnogo povećao u trudnoći, te je svako malo grickala komadiće pizze. Naravno sa njenim omiljenim dodacima, kečap i majoneza.

Dok je Aziz jedva dočekala da kupi ćevape sa crvenim lukom. Koja fantastična kombinacija ukusa.
Nakon toga izabrale su haljinu i za nju. Bila je boje nemirnog mora, sa velikim izrezom na lijevoj butini i sa jednom bretelom. Tkanina je taman sakrivala njene grudi, ali isto tako davala do znanja da ipak malo zagolica maštu.
Kada su se vratile u večernjim satima, na ulazu su zatekle parkirani automobil.

''Šta misliš ko bi mogao da nam dođe u posjetu? Koliko ja znam, mislim da nismo nikoga očekivali.'' Upitala je Kupina, ali Aziz je samo slegnula ramenima.
''Mislim da ćemo to morati same da saznamo.'' Dvije drugarice su se nasmiješile jedna drugoj, dok su ulazile, a rukama su imale po tri vrećice.

''Oh, stigle ste. Imamo gosta. U posjetu nam je došao doktor Brajan. Upravo sjedi u salonu sa tvojom braćom. Kupina, draga jesam li ti više puta rekla da sve što poželiš da kupiš to mogu posluga da urade.'' Cheryl-Liz je majčinski poljubila Kupinu u obraz, i sa mnogo ljubavi pomazila njen stomak.

Sve tri su ušle u salon, a Azizine oči su se susrele sa Darrenovim pogledom punim čežnje. Skoro da je prošlo više od dvanaest časova od kako se nisu vidjeli, a njima se činilo kao da je prošao jedan vijek. Kako su samo čekali ponoć, tada je svaka sekunda, svaka minuta bila samo njihova. A kada bi njena glava dodirnula njegove grudi, tada je mogla da se prepusti mirnim snovima. Darrenovi prsti su prolazili kroz njenu kosu, a ona se topila od spoznaje da se nalazi na pravom i jedinom mijestu. Još samo malo, tiho mu je oblikovala usnama te riječi kao obećanje koje se moralo ispuniti.

Doktor Brajan, kada je ugledao Aziz, kao pravi džentlmen ustao je i blago se nakašljao. Tek tada do Azizinog mozga je stigla jedna važna informacija. Pa ona je zaboravila da će dr Brajan da dođe večeras. A još su o tome jutros pričali. ''Aziz, izvoli ovo je za tebe.'' U rukama je držao buket crvenih ruža.

''Zar nije divan? Naš gost je svima donio prigodne poklone. A Russell je bio užasno ljubomoran kada je vidio buket crvenih ruža, odmah je pomislio da su za Kupinu, ali brzo smo riješili nesporazum.'' Dok se prisjećala, Cheryl-Liz se tome i dalje smješkala. Ali Aziz je zanijemila. Nikada u životu nije vidjela ljepši buket cvijeća, i lagala je sebi da ih je očekivala od svog voljenog Darrena. Sva zbunjena jedva je promucala hvala, i uzela cvijeće.

„A moj poklon?'' Russell je ućutkao Kupinino pitanje poljupcem, ali je ipak i ona na kraju dobila svoj poklon, kutiju punu slatkiša.

Sjedeći u kolicima, Darren je posmatrao cijelu situaciju ozbiljnog pogleda. Nije ni riječ progovorio nego je sa zanimanjem posmatrao kako se ulickani doktor smjestio odmah pored njegove Aziz. Da njegove, i u stanju je bio da to kaže cijelom univerzumu. A sada nije mogao ništa da učini, jer je bio prikovan za prokleta invalidska kolica. Da je mogao, ustao bi istog trenutka kada je doktor davao Aziz ruže, i pesnicom bi ga udario tako snažno da mu izbije sve zube.
Da bude iskren prema sebi, iznenadio se kada je ugledao doktora Brajana u njegovoj kući. Ali pogled mu se zamračio kada je čuo da govori kako ima zakazani sastanak sa Aziz. Njegova braća i majka su ga mnogo lijepo ugostili, skupili su se oko njega postavljajući raznorazna pitanja, a on je sa nestrpljenjem očekivao povratak svoje voljene.
Odbio je kafu, nije čak ni htio vodu nego je nijemo vodio razgovor sa Aziz, potražio je njen pogled i tako su se posmatrali skoro pa cijelu vječnost.

„Odmakni se od njega, mrzim to što ti je toliko blizu, a ja nisam.''
Aziz je imaginarno zakolutala očima. ''Darrene, sjedimo na pristojnoj udaljenosti.''
''Njegova ruka je upravo očešala tvoju ruku.''
''Samo je uzimao šolju kafe, vjeruj mi, nisam taj dodir ni primjetila.''
''Ali ja jesam!''

Obožavala je vidjeti njenog Darrena kako je malčice ljubomoran, čak šta više upravo ga je zavoljela još više. Tu posesivnost, jer svaka djevojka voli da zna kome pripada.
Darren je samo frknuo, i odvezao se iz salona. U stopu ga je pratio Carl koji mu je pomogao da ga smjesti u sobu. Nije mogao više da podnese kako se Brajan smješka, kako je dodiruje, kako je gleda. Bio je sam sebi smiješan. Ljubomoru čak nije ni osjetio kada je bio u vezi sa Balleom, a sada ludi od ljubomore samo zato što je Brajan dao ruže Aziz. Još sutra će da pozove najskuplju cvjećaru i naručit će svaku moguću vrstu cvijeća, možda ne zna šta voli, ali će pronaći način da joj cijelu sobu napuni cvijećem.

Oko dvadeset i dva časa dok je ispratila Brajana, ona se popela do Darrenove sobe. Bila je zabrinuta što je odbio večeru, i što je cijelo veče proveo ćuteći. Da sve bude neshvatljivo, samo je otišao u sobu bez da ikome kaže i riječ. Mada morala je priznati da joj se mnogo dopalo kada su vodili razgovor očima. Ko bi mogao pomisliti da i Darren zna da bude ljubomoran? Nasmijala se još jednom a onda je ušla u sobu. Svijetlo je obasjalo cijelo njegovo tijelo a pogled mu je bio prikovan negdje daleko dok je posmatrao ulice Aircitya kroz prozor.

''Da li si ispratila ulickanog doktora?'' I dalje je nije pogledao, ali je to nije zaustavilo da dođe do njega i sjedne na krevet.
''Ulickani doktor? Bože, Darrene šta tebi sve neće da padne na pamet.'' Blagi hihot joj se oteo sa usana.

''Ne znam šta je tu smiješno. Cijelu prokletu veče je sjedio do tebe, njegova ruka je očešala tvoju ruku, i pri tome dobila si cvijeće. Kako on zna da ti voliš ruže, a ja ne znam koje ti je omiljeno cvijeće?''
''Kao prvo sjedio je do mene zato što je jednostavno tako ispalo, Russell i Kupina su sjedili zajedno, Carl i mama zajedno, ti si bio preko puta nas, tako da to je bila slučajnost. Pod dva kao što sam ti rekla, taj dodir nisam ni osjetila, a pod tri ja cvijeće ne volim, a i ako baš moram da biram volim suncokrete. Jesi li sad zadovoljan sa odgovorima?''

Popela sa na njega i stala da mu ostavlja sitne poljupce duž vilice i vrata. Darren je na neki način bio zadovoljan sa odgovorima, ali i dalje je osjećao ljubomoru.
Rukama je uzeo njeno lice i poljubio. Ljubio ju je tako strasno i zahtjevno da nije imala snage da mu se odupre i jedva je dočekala da njegove ruke lutaju po njenom tijelu. Kroz tkaninu majice osjećala je njegov dodir, koji joj je nalektrisao svaki djelić tijela. Grudi su joj postale teške, a bradavice su štrčale. Nesvjesno  mu je obavila ruke oko ramena privukavši ga bliže sebi. Pod dlanovima je osjetila njegova topla, snažna leđa i zadovoljno je uzdahnula.

Darren ju je poljubio u vrat. Izvila je glavu unazad i sklopivši oči, u trenutku je zaboravila njegovu ljubomoru. Ali on nije, te ju je snažno zasisao, a potom jezikom prešao po osjetljivoj koži. ''Ovo obilježje je da svi znaju da si moja.'' Ljubio ju je sve dok mu nije uzvraćala istim žarom. Kroz prozor su prodirali mjesečevi zraci.

Darren joj je podigao ruke i svukao majicu. Srce joj je ubrzalo kad je majica završila na podu. ''Kako si lijepa i samo moja.'' Šaputao je otkopčavajući joj grudnjak. ''Za ovim čeznem čitave večeri.''

Kad je spustio usne na njenu bradavicu, počela je da se uvija i da isprekidano diše. Jedva je uspjela da pronađe put do njegovih bokserica i da ih spusti do koljena. Razmaknula je butine i spustila se na njega.  Počeo se da se kreće u njoj. Njihova požuda je bila sve jača, a on je obilježavao njenu kožu svojim usnama, zubima, dodirima. Sve u njemu je vrištalo ona je moja.

🌠 Hvala na čitanju!! 🌌