Kad se probudila, Aziz je za trenutak bila sasvim zbunjena. Osvrnula se oko sebe pitajući se šta ju je probudilo. Onda je postala svjesna činjenice da Darren leži tik uz nju i da ju je u snu zagrlio. Nikada prije ni sa kim nije djelila krevet. Nije navikla na ovo, ali je veoma mnogo uživala. Ne pomjerajući se, posmatrala je Darrena. Njegov krevet, koji joj se dosad činio ogromnim, kao da se smanjio zbog njega. Sklopila je oči prisjećajući se duge noći za njima. Vodili su ljubav iznova i od sjećanja na ponovljena zadovoljstva osjetila je žmarce po cijelom tijelu. Prvi put u životu osjećala se kao prava žena. Kao da je tek sad otkrila svoje tijelo.

Znači mogu da usrećim i njega a i sebe, zadovoljno je pomislila. S ljubavlju je gledala u Darrena. Crte lica bile su mu blaže u snu, izgledao je mladoliko, opušteno. Možda je ipak život sa njim moguć. Bilo joj je hladno iako je soba bila zagrijana. Polako, da ga ne probudi, okrenula se i zagledala se u plafon. Nije očekivala da je božanstven osjećaj spavati s muškarcem. On je u njoj zapalio plamen, koji je još uvijek osjećala u svom tijelu. Svi prethodni događaji od nezgode, sama nezgoda pa čak i ovaj razvoj između Darrena i nje, činila ju je istovremeno i nervoznom i uzbuđenom. Da li je možda riječ o tome da je isuviše slaba da mu odupre? Ili je privlači njegova nevjerovatna snaga?

''Mhmm.. toliko glasno razmišljaš da čovjek mora da se probudi.'' Čula je njegov promukli jutarnji glas. Okrenula se prema njemu, zagledavši mu se u te tamne oči. ''Žao mi je.'' Refleksno je rekla, pa nastavila. '' Izgleda da imaš lak san.'' Podigao je ruku da prstima pomiluje njeno namršteno čelo, a ona se nagnula prema njemu, kao biljka koja se okreće u pravcu sunčevog sjaja.

''O čemu razmišljaš? Jesam li bio previše grub? Jesam li te povredio?'' Upitao je. Ton mu je bio miran i budio je povjerenje. Dotaknuo je prstima njene usne. Srce joj je snažno udaralo dok je čekala ono što slijedi. ''Ne, nisi. Ova noć je bila magična. Sve ono o čemu sam maštala ne može da se uporedi sa osjećajem prave stvarnosti.'' Ovaj rođendan je bio najljepši do sada. Uz malo snage u rukama i Azizine pomoći, Darren se nalazio iznad nje. Usnama je klizio po njenom licu. Cijela prethodna noć mu nije bila dovoljna, morao je ponovo da je ima. Azizini prsti sada su slobodnije klizili po njegovom tijelu. To snažno tijelo i nevjerovatna muževnost izazivali su u njoj osjećaj da je sićušna.

Bilo je tako sponatno, a njoj su koljena klecala. Još uvijek se osmjehivala kad joj je dlanovima obuhvatio lice, dok su joj se oči sklapale u isčekivanju poljubca. Nježno joj je usnama dotaknuo obraz, prvo jedan pa drugi. Dah joj je zastao, a srce zatreperilo. Osjetila je nalet požude. A njemu je krv uzavrela. Bedra samo što mu nisu popucala. Kakvu je to magiju bacila na njega? Ako ostane i bez nje, više neće biti isti.

Ali sada je jedino važno da je pored njega, tako nježna i podatna. Njegova. Lagano je spustio usne na njene. Stisak ruke na njenom struku mu se pojačao, a disanje ubrzalo.

Prelaz iz nježnosti do nezaustavljive želje bio je previse brz. Zavukla je prste u njegovu kosu da ga jače privuče sebi, dok ju je divlje ljubio. Opijena ljubavlju, Aziz je osjetila da strast u njoj, kad god je dotakne, postaje sve veća i jača, i da će jednom eksplodirati samo od jednog njegovog pogleda. ''Uzmi me.'' Čula je kako riječi izlaze iz njenog grla. Nepovezano šapućući, Darren je zario lice u njenu kosu dok se pomjerao u njoj. Njeni ženstveni zidovi su ga sa lakoćom uzimali prema sebi, davajući pri tome vremena da se navikne na njegovu punoću. ''Aziz.'' Način na koji je izgovarao njeno ime, činio je da ona zadrhti od uzbuđenja. A on je uživao da sluša njene uzdahe.

Doveo ju je do vrhunca i tek kad je iscrpljena ležala pod njim, zajedno su se uspravili a on je njenu glavu položio na svoje rame. Oči su joj sijale od upravo doživljenog uzbuđenja. Nije morao pitati da li ju je zadovoljio, jer je cijelo njeno tijelo odisalo sa ispunjenošću.

''Želiš li nešto posebno danas da radiš?'' Upitala je nježno.

''Osim da cijeli dan i noć, pa sve tako u nedogled provedem sa tobom u krevetu, nemam nekih posebnih želja.'' Dok ju je Darren krišom posmatrao, ugledao je da su joj se usne razvukle u osmjeh.

Šljepila ga je po ramenu. ''Mislila sam, možda bih želio izaći van u šetnju? Možemo da odemo na sladoled ili bilo gdje ti želiš?'' Sa nadom u očima, upitala ga je.

''Ne.'' Kratko i jasno je odgovorio, dok ju je još više približio svom tijelu.

Aziz se nije dala pokolebati. Biće uporna. ''A zašto ne želiš vani da ides? Ljeto je. Lijep i sunčani dan, šta nam više treba?''

''Da li ti je neko rekao da si jako tvrdoglava mala dosado? Hm?''

Aziz je samo odmahnula glavom, i pogledala ga u oči. Darren je malčice popustio. ''Jedan od razloga što ne želim da izlazim vani, ili da se bilo gdje pojavljujem je taj što sam bogalj, invalid.''

''Ti nisi bogalj. Zaboravi na sve te ružne riječi.''

''Jesam. Trenutno jesam nepokretan, i možda ću ostati zauvijek takav. Ali barem za sada ne želim da se nađem u oči sa okolinom. Nisam ti rekao, mada si i sama bila upućena u moj društveni život. Imao sam prijatelja i prijateljica po raznim gradovima, nije im se znalo broja. Taj krug poznanstva se još više širio kada sam postao vozač svemirskog broda. Žurke, izlasci, sve me je to pratilo. Jednostavno sa mnom su bili samo što zato što sam postao neko i nešto. Ali od nezgode sve se to promjenilo. Niko, ama baš niko od njih mi se više ne javlja. Svi su uradili ono što je i Ballea uradila. Napustili su me. Jedini koji su sa mnom ostali bili su Mark i Din, i od njih sam znao da me to društvo ogovara, da me ismijava i slično. Sada shvataš zašto ne želim da izlazim van. Ne želim nikog od njih da sretnem.''

''A Balleu?'' Tiho je upitala naslonivši glavu na njegova prsa.

''Nju pogotovo ne želim da vidim. A sada ima mnogo zanimljivijih načina kako da na njih sve zaboravimo, i jedva čekam da se ponovo u tebi nađem.''

Oko podne bili su gladni. Pošto je Darren odbio da izlazi vani, ona je samo na sebe obukla haljinu i taman se spremala otići do svoje sobe po novčanik da im kupi hranu, Darren se oglasio.

''Imaš divne obline.'' Doviknuo je. ''Naziru se kroz haljinu.

''Očekivala sam od tebe nešto originalnije.'' Smješkajući se, podigla je haljinu a pred njegovim očima se ukazala gola bedra. Nije stigao da je opomene da pokrije kožu, ona je već bila izašla vani.

Prstima je prešao po posteljini, a male kapljice krvi koje je na njima ugledao sa pažnjom je posmatrao. Ona je pripadala njemu. I on će znati da cijeni to. Sada kada nije imao nikog, imao je samo svoju porodicu i Aziz. Malo po malo je naučio da to cijeni. Prošlost se ne može izbrisati, a ne može se ni popraviti. Ostaje samo da sadašnjost i budućnost budu ispravne. Možda je ona nezgoda bila opomena, jer je zahvaljujući tome on postao bolji prema Aziz.

Iako ga je ona uvjeravala da je zaboravila sve njegove uvrede, on baš i nije vjerovao u to. Znao je kakav je bio gad. Vrijeđao bi je svakom prilikom ili bi je nekada ignorisao. Pogledao je njen poklon, onu raketu okruženu sa planetama, stajala je na njegovom noćnom stočiću. Ona je uvijek bila blaga i puna razumijevanja za sve. Ali on to nikada nije bio. I da ima dva života, trudit će se da za njen oprost. I samo se nadao da Aziz nikada neće saznati o svojoj prošlosti, jer bio se on ponovo mogao vratiti na staro, i postao mrzovoljni i ogorčeni Darren.

Sada, imaju vremena na pretek. U prilog im ide to što niko nije prisutan u vili. Mogu da uživaju, i uživat će.Možda je konačno nauči da pleše. Blago se osmjehnuo. Mala dosada kao da je imala dvije lijeve noge, i bila je samo njegova.

🌟𝑯𝒗𝒂𝒍𝒂 𝒏𝒂 𝒄̌𝒊𝒕𝒂𝒏𝒋𝒖!🌟 💙😘