Ivan

Sigurno je bilo oko devet časova kada sam počeo da se budim i rukom da tražim Lolin struk da bi je sebi još više približio, ali tamo me dočekao samo prazan jastuk i poruka na njemu.

"Otišla sam do biblioteke, brzo ću se vratiti.
Lola"

Kako je nisam čuo kada je odlazila? Još više sam nos zagnjurio u njen jastuk i udisao njen miris. Mirisala je božanstveno. Nisam mogao da opišem svoj ponos i sreću sinoć kada sam pronašao svoje dvije majice kod nje. Tek sada vidim koliko je ona mene zapravo i voljela. Svih osam godina, svaku noć je na sebi imala moju majicu. Priznao sam joj da nikada nije prošao niti jedan dan a da ja na nju nisam pomislio.

Ležao sam i dalje na krevetu i razmišljao sam kako se život u trenutku promjeni. Do juče sam bio skoro običan konobar koji je pristojno zarađivao za život, a sada sam mnogo srećan zapravo. Imam Lolu a i postali smo vlasnici lanaca Bura. Sve to zahvaljujući mojoj ženi koja je uvijek mislila više na druge nego na sebe. Vidi ti nje male pametnice pristala bi s Anđelom na lažni brak samo da on bude srećan sa svojom Lucijom.

Sreća pa sam s Olegom sve to na vrijeme i otkrio. Ali sve mi se to sada čini nekako na brzinu. Možda bih mogao ponovo da je zaprosim i da ponovo obnovimo naše zavjete i da na vjenčanje bude baš kao što je ona zamišljala, sve kao iz knjiga i filmova a možda i bolje od toga. Pa da, ne bi bili prvi par koji bi se vjenčali tri puta. Dom sam ja tako razmišljao nisam ni primijetio da se Lola brzo vratila, čak šta više ona je svoju poruku što je meni napisala shvatila vrlo ozbiljno.

Ali nešto se u njenom držanju mnogo promijenilo. Bila je veoma ozbiljna i hladnog pogleda usmjerena prema meni. "Samo mi reci od kada sve to traje?" Riječi su izlazile iz njenih usana veoma brzo da ni sam nisam shvatio o čemu se zapravo tu radi. Počeo sam da ustajem iz kreveta ali njena ispružena ruka mi to nije dozvolila, kao da je na taj način odlučila da me zadrži na distanci. "Šta od kad sve traje?" Jesam li ja nešto propustio ili?

"Znam sve Ivane. Samo nemoj da me praviš budalom, a za ostalo ćemo vrlo lako." Ali ja nisam znao šta ona to zna. "Ja.. ne znam o čemu je ovdje riječ. Hajde sjedni i sve mi objasni." Ali ona nije poslušala nego je uzela stolicu i stavila je preko puta mene. "Jutros sam otišla u biblioteku, nisam dugo bila na poslu i zanimalo me kako ću dalje da nastavim i imala sam šta da vidim, prije nekoliko dana desila se pljačka."

"Jesu li svi dobro? Je li se tebi nešto dogodilo?" Želio sam da dođem do nje, ali mi nije dozvoljavala. "Kao što vidiš sa mnom je sve u redu osim povjerenja. Na sreću nije bilo mnogo štete, to su gledali preko sigurnosnih kamera ali jedna pojava tačnije osoba nam je privukla pažnju." Gledala je kroz prozor dok mi je pričala.

"Šta ti je to privuklo pažnju?" Možda je prepoznala lopova.

"Ti." Samo to je rekla a da nije trepnula.

"Ali kako ću ja da učestvujem u pljački? Znaš da sam sve vrijeme bio sa tobom i u tebi na medenom mjesecu." Crvena boja joj je obojila lice. Pa da, nismo ni izlazili iz kreveta. "Vrlo dobro znam gdje si ti bio. Ono što ja hoću da kažem da znam za pisma i za knjiškog moljca." Oči su joj se sklopile.

Molim?! Kako zna da smo on i ja iste osobe? Nisam ostavljao nikakav trag, čak šta više pisao sam drugom rukom, nije bilo mogućnosti da se sve to sa mnom poveže. "Ne razumijem o čemu pričaš." Rekao sam a da pri tome nisam ni razmislio. "Nema potrebe da me lažeš. Bar toliko mi pokaži poštovanje. Na kamerama se jasno vidjelo da si to ti, da si iza ponoći ostavljao pisma za mene u poštansko sanduče. Ja sve pamtim, a datumi na kamerama i kada sam ih ja dobijala se poklapaju. Samo mi reci ili priznaj."

"U redu ja sam knjiški moljac." Jedna usna joj je počela drhtati. "Ja sam sve to radio, čak sam pisao i drugom rukom da ti ne bi povezala da se radi o meni. Ako pitaš zašto sam ja to radio, odgovor je jednostavan. Zato što te volim i želio sam makar da preko tih pisama se ponovo zaljubiš u mene." Eto, sve sam joj priznao.

"Ali kako si znao za sve one poklone, knjige i ostalo što sam oduvijek željela da imam?" Lomila je prste.

"Prije osam godina, nisam ti skoro ništa poklonio a vjeruj sve sam u vezi tebe pamtio. Šta voliš a šta ne. Kada smo se ponovo sreli u biblioteci kada su se one knjige pale na mene, jedino što sam želio kada sam te ugledao bilo je to da te ponovo imam i da me voliš, zato sam odlučio na ovaj potez iako znaš i sama da prije nikada nisam čitao nikakve knjige a još manje pisao pisma." Ustala je polako sa stolice i sjela blizu mene.

"Znaš.. da sam potajno željela da si ti to u pitanju, možda sam jadnica bila koja je samo čekala na mrvu tvoje ljubavi. Svaki put kada bi dobila pismo zamišljala sam da je od tebe, a onda bi te ugledala da si sa onom Natašom i sve bi palo u vodu." Jedna, dvije suze su silazile niz njeno lice. Prstom sam ih brisao.

"Jel to znači da si mi oprostila? Obećavam da ti više nikada neću lagati i da ću sve da radim što mi kažeš." Smjestio sam je sebi na grudima, dok je ona svoje ruke prebacila oko moga vrata.

"Samo me voli, to će mi biti dovoljno."

"Volio sam te prije, sada te volim i voljeti ću te poslije smrti."

"Vjerujem ti." Rekla je tako tiho i nježno. "Zato što u tvojim očima vidim ono što ja osjećam u svome srcu od kada znam za tebe." Osjetio sam u svojim očima da su mi vlažne od suza i nisam imao riječi da opišem svoja osjećanja koju je ta njena rečenica u meni izazvala. Ponovo sam je poljubio, ovog puta jezikom prateći liniju njenih mekanih usana, dom sam ruku spuštao po njenom tijelu. Osjetio sam kako je drhtala od očekivanja, kako joj se mišići stežu pod mojim dodirom. Prebacio sam je ispod sebe i počeo da skidam svu odjeću koju je imala na sebi. Lola je sama raširila svoje noge, tako da sam se vrlo brzo smjestio između njih. Zastenjala je kada sam ušao u nju bez uvoda i shvatio sam da je ovo što zapravo njoj i meni treba. Prepustilo smo se strasti i otišli na daleko poštovanje dok sam po ko zna koji put obilježavao njenu kožu.

Jer na kraju, koliko dugo nešto čekamo na kraju to i dobijemo. Sada smo konačno sve priznali jedno drugome i od danas gradimo naš novi zajednički život.

Život sa Lolom, kako to magično zvuči.

Još epilog je ostao🙈♥️