___

Ruka joj je poletjela ravno na njegovo lice. Težak i bolan udarac je prouzročio veliku mrlju na desnom obrazu. Gledao je ravno u dva kestena u trenutku kada ju je svom snagom odgurnuo uza zid  apartmana u kojem je odsjedao već duže vrijeme.

"Ostavio si me! Svake noći sam se gušila u suzama dok si se ti zabavljao uokolo pod izgovorom da trenutno nisi za ozbiljne veze Oscar!" Skrenula je pogled u desno, odnosno plavušu koja je stajala u jednom uglu, daleko od Hermione koja je bila spremna učiniti sve kako bih saznala istinu.
"Rekao sam da je Daphne samo prijateljica!" Gotovo su se derali jedno na drugo sve dok ih nije prekinuo nježan glas nedužne djevojke.

"Ja idem Oscar. Čini se da vam je potreban razgovor." Pokupila je crnu torbicu iz kožnog naslonjača te je zvukom potpetica nestajala niz mali hodnik sve do ulaznih vrata. Hermiona je pratila njezinu vitku figuru koju je skrivala kraća suknja i uska košulja u kojoj su joj se grudi skupile. Plava kosa joj je bila toliko zdrava i sjajna da se moglo primjetiti kako redovno posjećuje frizerski salon.
"Moraš uvijek doći u krivom trenutku?" Sive oči je usmjerio prema njezinima, još uvijek ju držeći pribijenu uza zid. Ruke su joj drhtale u njegovima dok se pokušavala oteti iz čvrstog stiska.
"Ne znam zašto sam uopće došla. Pogotovo sada kada napokon živiš život kakav ti pristaje." Ljutito je prozborila nakupljajući slinu u ustima. Prije nego što je uspjela nastaviti, Oscar je primjetio njezinu namjeru. Svojim dlanom joj je zapečatio punašne usne šaljući jači adrenalin njezinom tijelu.

"Daphne je prijateljica, jasno? Došla je kod mene ravno iz ministarstva kako bih sklopili posao. Trebalo je biti iznenađenje, no sama si ga pokvarila Hermiona." Naglašavao je svaku riječ dok je pomicao ruku sa njezinih vrelih usana. Njoj je u glavi bilo samo jedno. Nije ju nazvao imenom od kada su se vidjeli posljednji puta prije tri puna mjeseca.

"Ne zovi me imenom. Nemaš to pravo, Malfoy." Odmahnula je glavom osjećajući kako ju čvrste ruke još jače pritišću uza hladan zid. Imala je potrebu okrenuti glavu u stranu kako bih izbjegla izravan pogled na njegove usne. Prisjetila se njegovih dodira koji su bili božanstveni one noći kada su vodili ljubav pod mjesečinom u jednoj od Agnesinih gostinjskih soba, drugi i posljednji put je bio u Hogwartsu nakon opake svađe. Prisjetila se adrenalina pomiješanog sa bijesom u trenucima kada je saznala da je otišao u potragu za pismom bez nje.

"Kako? Hermiona?" Njegov izazivački pogled je presjekao njezin zamišljeni. Polako ju je puštao od sebe te je dobila priliku da prođe pored njega sve do vrata stana.
"Gdje ćeš sada?" Glas mu je postajao nježniji dok je sa zabrinutosti gledao kako se njezino tijelo udaljava prema izlazu.

"Što dalje od tebe." Promrsila je prije nego što je nestala zatvarajući vrata za sobom.

"Ne budi glupa Hermiona." Dohvatio je jaknu prebačenu preko stolice te je izašao u hodnik hotela trčeći za njom.
"Stani." Zapovjednički joj je doviknuo sa drugog kraja. Sustigao ju je u par sekundi, no mudra vještica je nastavila koračati prema izlazu hotela.

"Gubi se Oscar i zovi plavušu natrag k sebi." Preokrenula je očima te otvorila jedno krilo staklenih vrata. Oscar je ostao stajati iza stakla gledajući kako ljubomorna djevojka korača po mokrom pločniku vani. Gurnuo je krilo vrata te izašao na zrak. Kiša je neprestano padala, dok je vjetar nosio njezine guste kovrče kose. Gledao je kako se njezina figura kreće po kolnicima te nestaje iza gustog prometa.

"Stani!" Velikom brzinom se provukao između stranaca koji su se sakrivali od kiše ispod raznobojnih kišobrana. Zgrabio je djevojku za ruku te ju okrenuo prema svojim prsima.
"Otići ćeš i lutati po nepoznatom Madridu?" Upitao je skupljenih obrva gledajući kako krupne kapljice kiše uništavaju njezine lokne.

"Nisam toliko nesposobna da ne mogu pronaći smještaj za noć u motelu." Prekrižila je te stala ispred njega poput velike ljutice. Oscara je na trenutak nasmijalo njezino namršteno lice i naborano čelo.

"Mislim da ti mogu dopustiti da tu jednu noć prespavaš kod mene." Slegnuo je ramenima predlažući joj ponudu koja se njemu činila kao prava prilika da ispravi stvari koje je napravio.

"Nema šanse." Odmahnula je glavom grubo mu odgovarajući. On je bio na rubu živaca. Lagano ju je pogurao prema sebi te nastavio hodati sa njezinom rukom u svom dlanu.

"Hodaj." Iako se otimala od njega, nastavila je poslušno koračati.

"Nema šanse Malfoy. Možeš samo sanjati da ću otići u taj stan i spavati u krevetu na kojemu si ti dovodio brdo djevojaka." Otpuhnula je nosom nakon izgovorenih riječi. Oscar je bio povrijeđen što ona misli da je uspio provoditi vrijeme s djevojkama. Hermiona nije znala da je dečko pred njom noćima plakao i tugovao zbog pogreške koju je učinio.

"Pod je uvijek slobodan." Prekrižio je ruke smijući se sam sebi u bradu.

"Odvratan si." Lagano ga je lupila po ramenu na što je on primjetio kako i dalje stoje na kiši. Uzeo je crnu jaknu sa ramena te ju je prislonio njezinim leđima. Njezin nos je došao u dodir sa njegovim prsima u trenutku kada se protegnuo kako bih jakna došla u doticaj sa njezinim ramenima. Udahnula je miris citrusnog voća nakon tri mjeseca čekanja.

"U redu, ali jastuk je između nas noćas." Promrsila je opuštajući se u njegovim prsima i rukama koje su ostale omotane oko nje nakon što ju je ogrnuo.

Flashback

"Tko je to?" Hermiona je bijesno promrsila u trenutku kada je i Harry primjetio naslovnicu Dnevnog Proroka za ovaj mjesec. Na naslovnici je bio vidljiv Oscar u društvu njoj nepoznate plavuše. Sjedili su previše bliski u jednom od restorana velike Španjolske.

"Diši." Harry je upozorio Hermionu čije disanje je postajalo pliće svakim pogledom na novine. Nije vjerovala da je pronašao zamjenu za nju nakon samo tri mjeseca. Bila je ljuta na sebe jer se još uvijek brine za njega.
"Idem." Odlučno je ustala sa gryffindorskog stola te stala koračati dvoranom dok su svi pogledi učenika bili upravo na njoj.
"Gdje?" Harry nije mogao pustiti Hermionu da sama ode u ovakvom stanju, stoga je požurio hodnikom skupa s njom.

"U Španjolsku. Idem mu okrenuti tu glavu." Bijesno je govorila na što je Harry jedva suzdržao sav smijeh u sebi. Hermiona je bila odlučna u svojoj namjeri. Uspjela je u samo sat vremena organizirati sve za put te se pobrinula da u bezjačkom svijetu osigura svoju kartu za njoj nepoznatu državu te krene prema dečku koji joj je zadavao ništa drugo osim boli oko srca. Bila je spremna na sve.

Dobrodošli u Madrid. Zurila je u natpis ispisan na tabli koja se nalazila van aviona koji je sletio prije nekoliko trenutaka. Skrenula je pogled u stranu te se susrela sa sivim očima dečka kojeg je nekada mrzila čitavim srcem. Draco Malfoy je stajao na samo nekoliko metara od nje skidajući crne naočale s nosa. S obzirom da je bilo sunce u Madridu toga popodneva, nije se ni posumnjalo na oluju koja će doći za samo nekoliko sati.

"Nisam osobni vozač Granger i nemam vremena biti vodič." Zagrmio je na nju dok je ona očarano promatrala građevine oko njih. Bila je upoznata s tim da je Draco odustao od završne godine zato što ga je škola podsjećala na dragu Agnes. Nedugo nakon što je donio odluku, zaposlio se u ministarstvu gdje radi već par mjeseci. Nakon razvoda sa Astoriom, odlučio je otići na odmor kod brata. Hermiona je odlučila iskoristiti tu priliku kako bih dospjela do Oscarove adrese uz malu pomoć Draca koji je nerado pristao na njezine zahtjeve.

"Vodi me onom kretenu." Otvorila je vrata luksuznog automobila koji je stajao po strani. Velika nervoza se stvarala u njezinoj utrobi nakon što je Draco dao gas kako bih što prije došli do odredišta. Pitala se čini li pravu odluku ovakvim postupkom. Možda nije u redu samo se pojaviti na nečijim vratima, no morala je potražiti odgovore na sva pitanja. Oscar joj je rekao da trenutno nije za veze prije nego što je otišao. Ljutila ju je činjenica da joj svi redom lažu.

"Granger." Trgnula se na zvuk kočnica i spomen njezina imena. "Izlazi." Nadignuo je obrve promatrajući djevojku pred sobom. U ruke joj je pružio karticu hotelske sobe koju mu je brat dao kako bih ponekad došao u njegov stan ukoliko je u blizini. "Treći kat, broj trideset." Blago je klimnula glavom na što joj je uzvratio jednim kiselim osmijehom.

"Hvala Malfoy, zovem te nakon što riješim tvoga brata." Ljubazno je izgovorila ustajući se iz kožnog naslonjača.

"Ne budi luda i nemoj ga ubiti po mogućnosti, još uvijek mi je drag." Vratio je naočale na vrh nosa nakon što je ona zatvorila vrata za sobom. Prije nego što je nestao iz vidika, primjetio je u retrovizoru kako mu vesela djevojka maše rukom.

Hermiona je zakoračila ispred velikih vrata ogromnog hotela. Pomislila je kako čini pravu glupost, no već sljedeće sekunde se pronašla unutar objekta te otjerala sve loše misli iz glave.
Nakon što je zakoračila u hodnik, nije vidjela nikoga i svaki kutak joj se činio previše tih i spokojan.
Kada se liftom uspela do trećeg kata, odnosno sobe broj trideset, začula je glasan smijeh iza vrata.
Velikom brzinom je provukla karticu kroz izbočenu ključanicu te jednim potezom otvorila vrata pred sobom.

Tri koraka su bila dovoljna da zakorači u prostor te zatekne neočekivani prizor ispred sebe. Oscar i plavuša za stolom uz dvije čaše vina.
"Hermiona?" Učinilo mu se da halunicira, no bilo bih nemoguće s obzirom da je otpio tek tri gutljaja alkohola pred sobom.
"Kako možeš prokletniče?" Promrsila je koračajući prema njemu. Nakon što se uspravio na noge, njezini pokreti ruku su ga iznenadili toliko da se zamalo vratio natrag u stolicu.

Okrenula mu je glavu u stranu, baš onako kako je naumila.

End of flashback

Gledala je u jednu točku na zidu dok je čekala da se Oscar vrati sa čistom odjećom. Prisjećala se što je sve učinila danas da bih se na kraju zatekla na njegovom krevetu. Oprost može dobiti samo ako zamoli na koljenima, pomislila je vještica.
Ušao je u prostoriju držeći u rukama jednu od svojih skupocjenih majica koje je običavao nositi po kući.
"Možda ti pokrije koljena." Slegnuo je ramenima pružajući joj mekani komad tkanine u ruke.

"Ne moraš se truditi. Mogu spavati i u mokroj odjeći." Bilo je očito da se ljuti po izrazu njezina lica. Oscara je zabavljala njezina ljubomora, stoga je odlučio dodati još neugodnosti.
"Misliš da ću dopustiti da mi mokra spavaš u krevetu gdje dovodim svoje dame?" Ona je bila gotova. Rumenih obraza je krenula do osvjetljene kupaonice na kraju sobe.

Oscar je zagrizao usnu kako ne bih ispustio bilo kakav zvuk. Rukama je pohitao prema njezinu struku te ju je jednim potezom vratio natrag i spojio im tijela. Njezina mokra leđa su bila oslonjena na njezinim prsima u trenutku kada joj je počeo disati za vratom. "Miči ruke s mene." Zaklopila je oči suzdržavajući se da ga ponovno ne udari. Bilo joj je krivo što je uživala u svakom prokletom dodiru koji su izmjenjivali.

Čvrstim dlanovima ju je odignuo od tla te ju je blago položio na prostrani krevet. Prije nego što je uspjela ponovno pobjeći, spustio se svom težinom na nju. Odgurivala ga je i udarala od čvrsta prsa dok je on promatrao dva kestena koja su mu nedostajala. Čekao je priliku da ju može ponovno držati u zagrljaju. Čekao je ovakvo nešto već tri mjeseca.
"Vrištat ću Malfoy." Gotovo je uzviknula nakon što je izbjegla njegov pogled okrečući glavu u stranu.

"Mislim da su zidovi dovoljno debeli." Uzvratio je jednim osmijehom dok je gledao kako se ona bori protiv sebe. Promjetio je požudu i u njezinim očima.
"Bezjačka policija--" Pametnica mu je krenula pričati o posljedicama koje mogu slijediti, no on ju je prekinuo. Zapečatio im je usne jednim poljubcem. Bila je to najgora moguća stvar koju je mogao napraviti u tom trenutku, no vrijedilo je. Na trenutak je dobio tu dozu nježnosti od nje. Provukla je prste kroz njegovu plavu kosu odižući glavu od postelje na kojoj je ležala. Primaknula je kukove bliže njegovima samo kako bih se izgubila na trenutak. Željela je zaboraviti sve brige i probleme među njima.

Plavuša iz novina.

Još jedan udarac sred njegova lica.

Krenuo je trljati bolnu mrlju na nosu, glave pognute u stranu. Ona je iznenađeno gledala svoje postupke i u trenutku je žalila za učinjenim. Otpustio je stisak na njezinim kukovima te se jednom rečenicom skinuo s nje.

"Sutra ideš natrag u Hogwarts."

___

"Ne idem." Bijesno ga je pogledala u oči dok su im lica bila odmaknuta svega par centimetra jedno od drugoga. "Makni se s mene Malfoy u koliko želiš zadržati te prste na rukama." Čvrsto je primila njegove bicepse dlanovima u namjeri da ih pokuša pomaknuti sa postelje na kojoj je ostala zatočena njegovim čvrstim stiskom.

"Od kad si postala opasna Hermiona?" Nakrivio je obrve šaljivo dobacujući vještici pred sobom. Smatrao je kako malo šale nikome ne šteti, no problem je bio u tome što on bira pogrešno vrijeme za takve stvari. "Nešto ti se poremetilo u glavi." Njezine oči su postale široke nakon njegove rečenice. Adrenalin joj je već idućeg trenutka stao kolati venama. Ostala je pribrana smišljajući kako ga spustiti na zemlju riječima.

"Prije bih rekla da mi je tek sada i došlo u glavu. Shvatila sam na što sam potratila dane u Hogwartsu prošle godine." Usne su joj se izvile u pakosni osmjeh dok je promatrala njegovo sada zgroženo lice. Teško je progutao prije nego što je obuhvatio njezine obraze svojim dugačkim prstima. Hermiona se uplašila nakon što je uvidjela da su joj se usne skupile od stiska te kako je nemoguće disati dok je još uvijek drži zarobljenu pod njegovim tijelom.

"To nije bila pogreška." Promrsio je kroz stisnute zube. Disao joj je u lice dok su se njezina prsa odizala svakim pokušajem za uzdahom. "Nisam ni rekla da je bila pogreška." Usudila se progovoriti kako bih opravdala svoje prijašnje riječi. Bila je iznenađena njegovim postupcima jer je zapravo bila naviknuta na nježnog Oscara koji ju je držao u naručju i koji bi učinio sve za pomirenje. Ovaj novi Oscar je sam vrag. Nije vjerovala da ju već pet minuta drži sa čvrstim šakama polegnutu na krevetu, dok se jadna bori za kisik.

"Ja sam mislio kako možemo ponovno kao nekada." Cinično se osmjehnuo vraćajući film u glavi. Hermiona nije bila svjesna što ju čeka u narednom periodu. "U Hogwartsu." Ostala je blago zatečena njegovim posljednjim riječima. U Hogwartsu.
Oscar je završio svoje školovanje u Hogwartsu tako da je njegov povratak bio nemoguć u svakom slučaju. Pomislila je kako je skrenuo s uma svaki put kada je pogledala u njegovo ozareno lice. Oboje su se pogledavali dok nisu začuli melodiju zvona koja je dopirala iz dna Hermionine torbice zabačene pored ogromnog ormara hotela.

"Moram se javiti." Oscar se sa velikom mukom morao odvojiti od nje. Gledao je kako se svojim dugačkim nogama približava kožnoj torbici i vadi stvar koja mu se nikako nije sviđala u bezjačkom svijetu. Bio je to mobitel. Stvar koja je zahtjevala previše pažnje i vremena za njegov pojam. Imao je vlastiti od kada se preselio u Španjolsku, no vječito mu je bio prazan, tako da je i odustao od te vražje tehnologije.

"Da, sutra se vraćam." Nije previše pratio njezin razgovor sve do trenutka kada je stala citirati njegove riječi gledajući mu ravno u oči. Ubrzo nakon toga je prekinula poziv te se primaknula krevetu kako bih dohvatila njegovu bijelu majicu koja je bila priređena za nju.

"Tko je to?" Oscar se usudio pitati nakon što je glavom utonuo u udobnu jastučnicu kreveta. Pogledavao je prema bijelom plafonu jer je bio siguran da bi ga ona ubila pogledom u ovom trenutku.
"Trebam ti se pravdati možda?" Oscar je posumnjao kako mu ona nešto opasno taji. Možda je pronašla nekoga. Odbacio je pogrešne misli kada je shvatio da je došla zbog njega.

Otpuhnula je nosom pogledavajući u njegovo tijelo te se okrenula na peti i izjurila do kupaonice.
"Jadan onaj koji te oženi Hermiona Granger." Oscar je promrmljao samo za sebe, gledajući krajičkom oka kako pametnica zatvara drvena vrata za sobom.

Prošlo je petnaest minuta od kada je Hermiona napokon izašla iz kupaonice ostavljajući za sobom miris njegovog losiona.
"Nisam rekao da se možeš poslužiti mojim stvarima." Oscar je bio ljut što nije izlazila i što ju je morao čekati dugo. Sjedio je na rubu kreveta i u ruci vrtio njezin mobitel.
"Također nisam to rekla." Pogled joj je pao na njegove ruke i njezin mobitel među njegovim prstima. Primjetila je dva srebrna prstena sa kojima se nekoć znala igrati dok ju je držao uza se. Ovo je bila pogreška. Nije trebala doći u Španjolsku zato što ju sve podsjeća na prošlost koju je imala s njim i boljela ju je duša jer je bila svjesna da više ništa neće biti kao prije.

"Imaš li nekoga Hermiona? Mobitel ti je zvonio pet puta." Nakrivio je obrve u trenutku kada se ustao sa kreveta. Mobitel joj je zvonio pet puta i ime koje je bilo na ekranu ga je dovelo do ruba živaca.

Njegov brat je zvao pet puta.

"To nije tvoja briga." Odbrusila mu je ni ne sumnjajući tko je zvao. Da je otpočetka znala, ne bih to nikada rekla.
"Znači moj brat?" Osmjehnuo se pokušavajući odbaciti činjenicu i sve pomisli koje je držao u sebi toga trenutka.

"O čemu ti Oscar?" Hermiona je odmotala svoju mokru kosu te ju je prebacila preko ramena dok se približavala Oscaru. On joj je bez muke dopustio da mu otrgne mobitel iz ruke. Bio je povrijeđen i osjećao je blago zatezanje u prsima.

Njegov brat Draco.

Nije od razmišljanja ni primjetio kako je Hermiona potražila njegov broj i nazvala ga u roku od par sekundi.
"Granger." Javio se zvuk sa druge strane linije u trenutku kada je Hermiona upalila zvučnik.
"Trebaš nešto Malfoy?" Hermiona je podignula mobitel u ravnini ramena te je pogledala Oscara ravno u oči.

"Reci mi da je živ." Draco je šaljivo dobacio. Iako je bio siguran da mu pametna vještica ne bih naudila, počeo je sumnjati nakon pet pozivanja. "Rekao sam ti da ga želim živog jer mi je još uvijek drag." Nastavio je Draco istim tonom.

"Jako smiješno." Oscar je bio posramljen. Nervoza je rasla jer je napokon shvatio što je mislio. Bojao se Hermionine lekcije nakon ovoga.
"Razgovarat ćemo sutra, sada moram nešto riješiti." Hermiona nije prekidala očni kontakt s Oscarom dok je progovarala mobitelu.

"Moram ti nešto reći. Sutra će Osc--" Poziv prekinut. Stisnula je crvenu tipku prije nego što je Draco uspio dovršiti svoju vrlo važnu rečenicu.
"Samo mi reci jednu stvar. Kako možeš pomisliti takvo što?" Hermiona nije bila ljuta dok ga je ispitivala. Naprotiv, bila je potpuno izgubljena i iznenađena. Nije ga htjela udariti, niti mu se htjela obratiti više nakon ovoga.

Oscar ju je samo promatrao i dalje stojeći pored kreveta. Hermiona je glasno uzdahnula nakon što je uvidjela da neće dobiti odgovor.
"Tako sam i mislila." Pogledala ga je sa dozom mržnje u očima. Nije ju bilo briga za ništa u trenutku kada se osjećala nemoćnom. Provukla se sa druge strane te je legla na mekanu postelju hotelskog kreveta. Iste sekunde joj se miris citrusa uvukao u nosnice.
Oscar je sa velikom žalosti uzeo jastuk te ga je prebacio na tlo sa sa strane bračnog kreveta.
Legao je na hladnu površinu nakon što je isključio prekidač za svjetlo.

U sobi je nastala tama koja je u Hermioni budila sjećanja na grmljavinska nevremena koja je rado provodila u njegovom zagrljaju. Spustila je jednu suzu na jastučnicu dok je pokušavala ne zaplakati glasno.
Prošlo je pola sata od kada su se malo ohladili od silnih svađa. Oscar se podigao u sjedeći položaj te je zatekao Hermionu okrenutu leđima na krevetu. Ona je čula komešanje sa druge strane bračnog kreveta te se natjerala otvoriti teške kapke i okrenuti glavu prema drugom smjeru.

"Žao mi je." Oscar je bio na rubu kreveta jer je bio uplašen zbog Hermioninog burnog reagiranja na određene stvari. Ovo je bio prvi put da se plašio žene i njezina ponašanja.
"Znam da sam ponekad kreten i da ne znam granicu, no moraš me shvatiti." Slegnuo je ramenima približavajući tijelo prema sredini.
Hermiona ga je pogledala ne znajući je li bih radije plakala ili smijala se njegovom ozbiljnom izrazu lica i načinu govora.
"Dobro, uvijek sam kreten." Gotovo je ostao metar razmaka između njih. Oboje su se gledali na čudan način dok su se u njihovim glavama miješale razne emocije.

"To si dobro rekao." Uzdahnula je te skrenula pogled prema stropu. Nije znala što činiti i koji korak napraviti dalje. Zidni sat je otkucao jedan ujutro i bojala se da će im zora sve promjeniti. Bojala se da će Oscar ponovno biti hladan prema njoj i da više neće biti šanse za razgovor, stoga je okušala sreću.

Maknula je postelju sa svoga tijela te se natjerala zakoračiti njegovo na drugoj strani i poljubila ga.

Oscar je na trenutak ostao bez zraka. Ona mu je tek okrznula suhe usne svojim hrapavim. Gledao je kako mu sjedi na nogama dok se on i dalje ne pomiče laktova oslonjenima na krevetu. Spustio je pogled na usne boje trešnje i nije mogao odoljeti. Poljubio ju je onako snažno i strastveno. Njihovi jezici su se borili bez granica u ovom naletu strasti. Ona nije bila svjesna više ničega nakon što je napokon osjetila njegove hladne ruke na svojim leđima. Prebacio ih je na stranu na kojoj je ona prethodno ležala te ju je zdrobio svojim tijelom. Gledao ju je u oči kada je prstima podignuo krajeve njegove majice u kojoj je ona spavala. Ona mu je dala potvrdni znak koji je bio dovoljan da ga potpuno razbudi.

Ostavljao je poljubce duž njezina vrata dok je ona promatrala okolinu. Ovo je bila greška koja se nije trebala dogoditi. "Stani." To mu je bio dovoljan znak da prestane sa radnjama. Na trenutak je bio razočaran što je sam sebi dopustio da nakratko uživa u njezinom tijelu. Nedostajala mu je i bio je potpuno svjestan da je počinio pogrešku kao i ona. Nije si to smio dopustiti zato što se stvari od sutra mjenjaju na gore za njega.

"Oscar!" Hermiona se osjećala jako loše. Promatrala je kako se ustao te odšetao do kupaonice sa druge strane prostorije. Odbacila je majicu na drugu stranu kreveta te je pokrila svoje gotovo izložene grudi tankim materijalom postelje. Okrenula se na stranu te zaspala pogledavajući u ostakljeni zid sa strane. Svijetla grada su se nadzirala sve dok joj tama nije obuzela oči. Zaboravila je na sve prethodno te usnula znajući da ga sutra neće pogledati u oči zbog sramote.

Probudile su je zrake sunca koje su dopirale od istog prozora kroz koji je promatrala zvjezdanu noć sinoć. Primjetila je kako joj je ruka pružena na praznoj strani kreveta. Istog trenutka se pronašla u sjedećem položaju i pogledala prema nekakvom papiru na jastuku pored. Dozvala je njegovo ime par puta, čak se i ustala kako bih provjerila kupaonicu, no Oscaru nije bilo ni traga.
Primaknula se krevetu te je odmotala bijeli papir koji joj je i prethodno zapao za oko.

Karta ti je u torbi. Otići ćeš zajedno s mojim bratom do Valencie, a zatim od tamo natrag u Hogwarts.

Draco te čeka ispred hotela.

Oscar.

***