Draco

Njezino krhko tijelo se raspadalo u mojim rukama.

Nakon što sam ju ugledao onako nemoćnu i slomljenu, nisam mogao vjerovati da je to ista ona djevojka koja bih mi grubo odvraćala i odgovarala s vatrom u očima. Rukama sam ju pridržavao uz hladne pločice koje su se kvasile kapljicama vode. U trenutku kada me privukla k sebi i zapečatila nam usne, nisam se mogao oduprijeti činjenici da želim ovo jednako koliko i ona. Bio sam svjestan da joj je ovo bilo potrebno, stoga sam se odlučio prepustiti, ali i kontrolirati. Nisam želio da se poslije kaje. Što god bilo u njezinoj glavi, što god je sanjala i s čime god se borila, ostavilo je veliku traumu i bojaznost u njoj. U trenutku kada je sićušnim prstima potražila moj remen, odmaknuo sam se kako ne bih počinio grešku.

"Što god je u tvojoj glavi trenutno, na ovo možeš zaboraviti Alyna." Progovaram dubokim glasom smjerajući pogled na naša gotovo ogoljena tijela.

"Ne želiš me?" Prsa mi se stegnu na njezin nježan glas koji odzvoni praznom kupaonom zajedno sa posljednjim kapljica vode u trenutku kada ugasim vodu.

"Idem po Pansy, ona će znati kako se pobrinuti za tebe." Izbjegavam kontakt o čima kako mi se ne bih ponovno javila želja za njezinim usnama jer nisam dečko koji ljubi.
Većinom bi uzimao djevojke samo za jednu noć, a potom im se sljedeće jutro ne bi imena sjetio.

Alyna je bila posebna.

Htio sam ju iznova okusiti.

Aromu naranče na njezinim usnama.

Htio sam biti u njezinom okruženju i udisati vaniliju.

Htio sam joj pružiti sve čega je bila željna.

Htio sam se pobrinuti za nju.

I sada, dok koračam pustim hodnicima osluškujući samu tišinu iz soba, razmišljam kako sam ju ostavio samu dok sam u potrazi za djevojkom zmijskog pogleda.
Pansy je bila ta koja se znala pobrinuti za sestričnu u ovakvim situacijama, no ja i dalje nisam bio siguran donosim li pravu odluku.

"Što radiš ovdje u ovo doba noći? Nije valjda da ti već nedostajem?" Crnokosa djevojka otvara vrata nakon što lupim tri puta od drvenu površinu.

"Alyna." Izgovor njezina imena je bio dovoljan da se djevojka ispred mene pokrene. Rukom me je odgurnula tolikom jačinom da su mi leđa udarila od hodnički zid. Gledao sam kako nestaje iza ugla trčeći u kratkoj proljetnoj spavaćici.

-

"Jesi li dobro?" Uhvatim zabrinuti pogled Zabinija koji se smjestio do mene u naslonjač slytherinske prostorije. Pogledavam u kovčeg pored noge i ujedno razmišljam o Alyni.

"Savršeno." Odgovorih. "Nisam spavao čitavu noć."

"Mislim da nisi jedini." Blaise mi odvrati pogledavajući u smjeru stuba. Lagano podignem glavu koju sam prethodno držao položenu na rukama. Oči mi se susretnu s njezinima. Po ogromnim mrljama ispod njezinih očiju se moglo pretpostaviti da je imala neprospavanu noć baš kao i ja. Dok je prilazila drvenom stolu pod ruku crnokose djevojke, mogao sam primjetiti kako je na sebe odjenula crnu haljinu, sličnu onoj od jučer. Zapazio sam taj jedan detalj. Nosila je crninu od kada je došla ovdje. Tamno smeđa kosa, gotovo crna, padala joj je preko leđa sve do vitkog struka.

Izgledom je ličila na nju. Moju Elner.

"Idemo?" Trgnem se na glas dečka pored sebe. Primjetim kako Snape stoji na pragu vrata i kako su sva lica usmjerena prema njegovom liku.
"Očekujem da ste vani za manje od pet minuta." Posljednje riječi su koje začujem od starog profesora koji napušta prostor.

Odlučim napraviti dva koraka naprijed kako bih se pronašao u njezinoj blizini. Miris vanilije se uvuče u moje nosnice u trenutku kada se njezina glava okrene prema mojoj.

"Kako se osjećaš?" Ne znam što se jebeno dogodilo s mojim mozgom u ovom trenutku. Nikada u životu se nisam brinuo o nekome. Bila je puno niža od mene, možda za dvije glave. Primjetim kako ljutito slegne ramenima te ponovno okrene glavu na kojoj je bio izražen prćast nos koji joj je savršeno oblikovao lice.

"Ne znam. Ti mi reci." Prisilim sam sebe da ne obrišem znoj sa čela pred njom, nakupljao od nervoze koju je ona stvarala svojim grubim riječima. Nisam ju htio uvrijediti, ne dok ne saznam što se sinoć dogodilo, stoga sam šuteći gledao kako se sitno tijelo odmiče od moga.

"Predosjećam pravu pustolovinu." Zabini se oglasi dok ja uvlačim dim cigarete. U glavi mi se ne prestaju vrtiti svi mogući scenariji o Alyni i Durmstrangu. Zbog čega ne želi ići tamo? Zašto se boji? Kakvu je traumu doživjela? Bila su to samo neka pitanja koja sam postavljao sam sebi u nadi da ću poput detektiva otkriti nešto prije nego što ju ispitam.

"Pobrini se da budem u kupeu zajedno sa Enols." On klimne glavom te uđe u vlak zajedno sa prtljagom koju smo vukli za sobom. Okrenem se oko sebe te prstom odbacim cigaretu u širokom luku.

Sljedećeg trenutka koračam uskim hodnikom vlaka. U daljini mogu vidjeti kako Zabini odvlači Parkinson u drugom smjeru. Djevojka se protivi, no on upotrebljava silu. Gledam u učenike iza stakla koji uplašeno prate moj spori hod. Dolazim do gotovo praznog u kojoj je sjedila djevojka zamišljeno promatrajući prizor kroz prozor. Glava joj je bila oslonjena na ruku dok joj je ozbiljan izraz krasio mlado lice. Jednim potezom dohvatim ručku vrata te ju spustim i koraknem u topli prostor.

Ona se ne trza.

Kao da je pretpostavljala da ću doći. Potezom jedne ruke spuštam zastore koji su osiguravali da nas zaštite od pogleda ostalih učenika. U blagoj tami mogu jasno prepoznati njezin obris tijela, zapravo svaki dio koji sam jako dobro pamtio.

"Alyna."

Dok su mi koraci odzvanjali u skućenom prostoru, ona se nije udostojila podignuti pogled. Kao očarana je promatrala zelene travnjake u trenutku kada se vlak pokrenuo.
"Pogledaj me." Naredim joj primajući toplu kožu njezine brade u svoju hladnu ruku. Kada krupne, smeđe oči napokon pogledaju moje, shvatim da na njezinom licu ne mogu pročitati niti jednu emociju i prepoznati niti jedan osjećaj.

"Nećeš dobiti odgovore zbog kojih si došao." Odupro sam se porivu da joj privučem glavu prema sebi nakon što kleknem između njezinih nogu pridržavajući se za njena ogoljena koljena.

"Sigurna si?" Nadignem obrvu gledajući kako joj se cinični osmijeh poigrava na usnama boje višnje.
"Zašto si me ostavio sinoć?" Nisam imao pravi odgovor na to pitanje. Možda zato što sam slabić koji ne zna tješiti slomljene ljude.
Prisilim se ustati s poda te sjesti u naslonjač nasuprot nje. Ona zbunjeno promatra moj potez, kao da nije htjela da odem iz njezine blizine. Trebao joj je zagrljaj, to je bilo preočito.

"Dođi." Prstima u zraku joj naredim da mi se približi. Ona prvo nijemo gleda okolo premišljajući se što napraviti po pitanju moje naredbe, iako je znala da nema izbora.
Napravi korak naprijed na što raširim noge kako bih mogla stati između njih.

Dok promatram njezino lice odozdo, pitam se imaju li njezine usne i sada okus naranče. Jesu li i dalje jednako mekane kao i sinoć dok smo se neumorno ljubili pod tušem. Pogled skrenem na njezin vrat. Zurim u tanku kožu i ogrlicu koja mi je zapala u oko. Smaragdni dijamant koji joj je visio oko vrata je dao jako dobar izražaj njezinim kestenima ispod obrva. Grudi joj nisu bile otkrivene. Pamtim ih onako skupljene još od one noći kada se održavala slytherinska zabava. Od onda kada sam imao nagon poderati onu kratku haljinu koja joj je jedva pokrivala bedra.

Šaram očima po njezinom tijelu dobro upijajući svaki dio kako mi ne bih štogod promaknulo. Zaustavljam se na vitkim nogama koje su stalno bile gole dok je nosila sve silne haljine. Nježno primam njezinu ruku koja je padala pored njezina tijela te ju povlačim na sebe. Podosta kratka haljina joj je pomogla da me opkorači jednim potezom. Koljena su joj skupljena na sjedištu dok se rukama oslanja na moja ramena. Baš kao i sinoć.

"Nemoj me ostaviti. Nikada više dok sam u onakvom stanju Malfoy." Ponekad čovjek priča samo pogledom i tišinom. Upravo to činim ja ovog trenutka. Pribijam nam čela te spajam suhe usne. Naranča. Prokleta aroma se topila zajedno sa mentom u mojim ustima. Stvarala je tako savršen i slatki spoj. Rukama grabim njezinu mekanu stražnjicu koju pribijam uz svoje međunožje.

"Ne ovdje." Ona progovara kroz oduženi jecaj koji se prolomio prostorijom. Plašila me činjenica da je nevina s obzirom da sam joj u očima mogao prepoznati strah. Nastavio sam nizati mokre poljubce po njezinom izduženom vratu, ostavljajući modrice kako bih drugima pokazao da je Alyna samo moja.

"Ne mogu se kontrolirati više Enols, izluđuješ me." Glavu spuštam na njezina prsa osluškujući kako joj je srce jače zakucalo te kako se moja glava pomiče zajedno sa njezinim prsim košem. Dukoko udahnem miris vanilije nakon čega se odaljim kako bih ponovno promotrio to anđeosko lice koje je odisalo ljepotom.

"Ovo mi je bilo potrebno. Izliječio si me Draco." Zatrepće svojim dugim trepavicama prije nego što osloni glavu na moja prsa. Ostavim nježan poljubac na njezinoj kosi ni ne sluteći da nam je ovo zadnje izmjenjivanje nježnosti pred oluju koja će nas zadesiti.

Kunem se životom da se ne bih odvajao od nje da sam ranije saznao kroz što je prolazila djevojka čiji miris neumorno udišem.

Alyna

Gledam u dečka ispred sebe u trenutku kada trzajem tijela shvatim da se vlak zaustavio. Cijelim putem smo šutili i intezivno promatrali jedno drugo. Njegov govor tijela mi je govorio da razmišlja. Mogla sam pretpostaviti o čemu, no nisam bila spremna.

Ne mogu mu reći za Gareta.

Gledam kako snažnim rukama uzima naše kovčege te se bez riječi uputi prema izlazu.

U mislima mi se vrte slike od sinoć. Noćne more koje su prisutne od onog dana kada sam sama sebi presudila svojim postupcima. Hladna ruka na mojim leđima mi prekine misli. Lagano me gura ispred sebe da požurim za ostalim slytherinskim učenicima.

Kada mi se pogled zaustavi na ogromnom dvorcu ispred nas automatski se zaustavim dopuštajući da se par učenika iza mene sudare s mojim leđima.

"Enols?" Upitan pogled plavušana pored mene je bio dovoljan da mi učenice raznih domova oko nas upute pogled pun mržnje i ljubomore.
"Rekla sam ti da ne želim, ali ti si me prisilio na ovo." Odmahnem glavom koračajući unazad. On odloži kovčege na zemljano tlo te se usudi prići mi.

"Što se događa?" Mogu prepoznati glas djevojke zmijskog pogleda i prije nego što ju ugledam. To je bila Pansy koja je s teškim izrazom lica promatrala situaciju pred sobom.
"Idemo Alyna." Svojim dugačkim prstima obuhvati moj dlan natjeravajući me da hodam za njom. Gledam iza leđa u izbezumljenog i ljutitog Draca kojeg ostavljamo za sobom.

"Ne mogu. Neću ih moći pogledati u oči Pans." Zastajem na samom ulazu u ogromni prostor. Nisam bila spremna suočiti se sa svima iz prošlosti.

"Neće ti imati priliku prići ponovno dok sam ja uz tebe. Jasno?" Crnokosa djevojka nakrivi obrve čekajući moj odgovor. Teško progutam i klimnem glavom u znak potvrde. Duboko u sebi sam znala da ću se suočiti s njima kad tad.

Hodam kroz hodnike koji su mi prije značili sve. Toplina kojom su odisali i pozitivna energija kojom su zračili svi prostori su zamjenile praznina i tama.
Ulazimo u veliku dvoranu gdje je ravnatelj Durmstranga održavao govor dobrodošlice Hogwartsu.

Nisam ni primjetila kako se Draco spustio do mene zbog poznatog lika koji je sjedio za stolom nasuprot našeg. Srce mi se stegne te započne jače kucati. Toliko jako da sam pomislila kako će svaki tren iskočiti iz prsa. Lijevom rukom se pridržavam za drveni stol gdje sam nekada bezbrižno sjedila, no sada je bezbrižnost zamijenio strah. Desnu spuštam na Dracovu nogu gdje ju i zadržavam. Nemilosrdno ju stišćem dok mi tijelo nenormalno podrhtava zbog količine adrenalina koji je trenutno nakupljen u meni.

"Alyna u čemu je problem? Jebeno mi odgovori već jednom. Dovoljno sam bio tolerantan prema tebi." Pritisne jače moju ruku od svoju nogu. Pogled koji je bio usmjeren prema meni prebaci naprijed.

Na Matthea koji je sjedio za suprotnim stolom.

U društvu Lyne, Reusa i Seline. Mojih bivših prijatelja koji su me dodatno gurnuli u pakao nakon što sam počinila pogrešku života.

Nisu mi vjerovali.

"To ti je bivši?" Ubrzo mi se dlan sjedini sa ustima. Suze mi neprestano klize obrazima. Ustajem se sa drvene klupe te potrčim u pravcu izlaza.

Nije to rekao.

Jebeno ću ga ubiti.

Stara Alyna bih se vratila i ubila sve u njemu, no ova nova je toliko slaba da se jedva drži na nogama zbog riječi koje joj je uputio plavi tvor.

Mrzim ga.

Trebam se vratiti.

Okrećem se u naletu bijesa te ustuknem gledajući u poznata prsa za koja mi se zalijepila glava. Sjedinim dlan s njegovim blijedim obrazom koji nakon nekoliko sekundi postaje crven.

"Kako se usuđuješ Alyna?" Glava mu je blago okrenuta na stranu dok prstima prelazi po bolnom mjestu na licu.

Iznenadila sam samu sebe.

"Pitao sam te nešto. Kako se usuđuješ položiti ruku na mene?" Režanje iz njegova grla je tjeralo strah u mene. Rukom mi obuhvati bradu te ju dodatno stisne svojom čvrstom šakom. "Uništit ću te do kraja ukoliko se ovo ponovi. Jasno?" Hladni metali mi se urezuju u tanku kožu između brade i vrata.

"Ne."

Jedna pogrešna riječ iz mojih usta je probudila zvijer u njemu.

Nemilosrdno je uhvatio lakat moje ruke te me progurao natrag unutra u zabačeni hodnik. Hodala sam za njim poput igračke dok je bijesno kročio dobro poznatim mjestom. Otvorio je prvu prostoriju koja nam se našla na putu te me bez imalo milosrdi bacio na hladno tlo.

Dlanovi su mi dotaknuli hladnu površinu, dok mi je lice uspjelo ostati u zraku za par centimetara. Kada sam kroz zalutale pramenove kose vidjela njegov ozbiljan izraz lica odozdo, krv se zaledila u meni.

Oči su mu tamne. Gotovo mračne. Usne spojene u ravnu liniju, a kosa razbarušena na sve strane.

"Naučit ću te nešto Enols." Progovara sa velikom samouvjerenošću kleknuvši pred moje izmoreno tijelo rasuto po podu. "Spremna biti moja učenica?" Kažiprstom mi odiže bradu tjerajući da nam se pogledi susretnu.

Glasan smijeh ispuni prostoriju.

Smijala sam se bez prestanka njegovom ozbiljnom izrazu lica, no ono što nisam znala jest da se čovjek preda mnom ne šali.
"Nikada." Njegovo pridržavanje moje glave mi je priuštilo bolji pogled na njegovo lice u koje sam sljedeće sekunde pljunula.

"Droljo." Glasan zvuk udarca je ispunio čitavu prostoriju. Glava mi se okrenula na stranu od jačine udarca kojeg je prouzrokovala njegova čvrsta ruka.

"Još jednom položi ruku na mene, ostat ćeš bez nje Malfoy." Okrećem glavu prema njegovoj hladno mu prijeteći kažiprstom.

"Mislim da sam ranije donjeo odluku." Uspravlja se na noge podižući i mene prema gore. "Uništit ću te upravo sada." Riječi koje napuštaju njegova usta su zastrašujuće i prokleto slične njegovim.

Garet je to govorio kada je bio bijesan.

Sekundu poslije me gura prema iza. Stražnjicom dotaknem nešto tvrdo, a kada se dlanovima oslonim na čvrstu plohu, shvatim da je u pitanju prašnjavi stol.

"Raširi noge." Ton njegova glasa iskazuje ozbiljnost.

"Nađi si drolju za takve potrebe." Ustima napravim zgroženi izraz lica gledajući kako ruke polaže na stol sa svake strane mog tijela.

"Hoćeš reći da nisi drolja? Da ne služiš samo za takve potrebe?" Osmijehne se tjerajući jezu mom tijelu. "Ispričavam se, zaboravio sam da si nevina. No meni to ne predstavlja problem."

"Jebi se."

"Primjeti se po načinu na koji gledaš muškarce. Ta iskra u očima je neprocjenjiva." Rukom mi odmiče koljena koja su bila čvrsto skupljena te staje između njih. "Žudiš za dodirom." Polaže desnu na moja leđa dok se lijevom igra otvaračem moje haljine koji se nalazio u predjelu prsa koja su se odizala svakim teškim udisajem.

"Miči se od mene perverzna budalo." Pokušam ga nogama odgurnuti, no dlanovima mi pritisne bedra kako ih ne bi odmicala sa prašnjavog stola.

"Ovo je tek početak Alyna." Tim riječima spušta otvarač moje haljine otkrivajući bujne grudi koje su iščekivale oslobođenje iz uskog materijala.

"Ne diraj me." Promrsim vidno iznervirana i pomalo uplašena.
"Ne želim ovo. Molim te Draco. Prestani." Prstima klizi sve do naramenica koje spušta sa mojih ramena. Pogled mu je usmjeren na čipku u kojoj su skupljene, stoga mu nije trebalo dugo da klizne do leđa te se uhvati metalnog zatvarača.
"Nemoj biti kao on, nemoj to činiti." Ruke polažem na njegova prsa puštajući suzu straha i boli mojim užarenim obrazom.

"Tko ti je to činio Alyna?" Šapće mi na uho otpuštajući stisak na mojim leđima. Drugu ruku, onu koja je bila smještena na mom bedru, premjesti ispod haljine.

"Nemoj." Jecaj se otme iz mog grla. Bila sam jaka samo onda kada je trebalo, no sada sam slaba.

Slaba na stvari koje su mi ostavile doživotnu traumu.

"Želim jebeno ime." Prstima zakači čipku mojih gaćica što rezultira jednim vriskom iz mog grla.

"Garet. On je to činio." Dlan položim na usta nakon što shvatim da sam gadno pogriješila.

"Tko je prokleti Garet?" Moje ruke drhte dok on svoje polaže sa svake strane stola, daleko od mog tijela.
"Gdje je on?" Zareži mi pored uha. Promatram jednu točku na zidu odmahnjujući glavom lijevo desno.
"Govori Alyna!" Šakom udara površinu stola. Tijelom se odmičem što dalje od njegovog.

"Otišao je." Slegnem ramenima dopuštajući da se predam pred njim. Da dopustim suzama i boli koje su se nakupljale godinama da preuzmu sve.
"Gdje je dovraga otišao? Ubit ću ga." Bijesno se okreće u namjeri da ode. Postojao je samo jedan način da ga zaustavim.

Samo jedan način koji je iznova slamao sve u meni.

"Mrtav je." Skrećem glavu u stranu brišući rukama nateklo lice.

"Ubila sam Gareta."

-