Draco

Nisam ju htio povrijediti.

Gospodar mi je svjedok da djevojci pred sobom nisam htio ništa napraviti. Htio sam provjeriti što skriva Alynina prošlost. Htio sam se uvjeriti da u glavi vrtim previše crnih misli koje nemaju smisla, no njezina rečenica me je dotukla.

"Ubila sam Gareta."

"Što si učinila?" Ispuštam izdah u trenutku kada pogled vratim na njezino lice. Jecaji koji proizlaze iz njezina grla su bolni. Alyna je djevojka poput mene, ona koja skriva emocije i slomi se u samo jednoj sekundi kada se sve nakupi. Njezine suze i vriskovi su dokaz da je previše nakupljenih misli i previše straha rezultiralo tome.

Podsjećaju me na vriskove koje sam ja proizvodio one noći kada su mi rekli da nema moje Elner.

Ta večer je bila daleko drugačija od drugih. Dok sam razmišljao o vremenu provedenom sa djevojkom crne kose i kestenastih očiju poput Alyninih, pustio sam suzu. Suzu sjećanja. Proklinjao sam dan kada sam dopustio da ju udalje od mene. U tim trenutcima sam bio u stanju srušiti svijet na one koji su nam učinili zlo.

Pogled vratim na djevojku čiji dlanovi pokrivaju blijedo lice. Žurnim koracima joj priđem pribijajući joj leđa od zid na koji se htjela osloniti jer su joj noge pokleknule u tom trenutku. Zabijem njezino mokro lice u svoja prsa dopuštajući da kvasi moju bijelu košulju tim gorkim suzama koje su neprestano klizile kao potoci. Primjetim kako svojim rukama čvrsto hvata krajeve moje već zgužvane košulje pokušavajući me odmaknuti od sebe.

Njezini prsti i način na koji gužva košulju me ponovno podsjete na nju.
Način na koji je Elner razgovarala, hodala i mirisala je bio prokleto sličan načinu na koji to radi Alyna čije sam slabašno tijelo zarobio svojim čvrstim rukama. Znao sam da joj je bio prijekopotreban zagrljaj zato što je i meni bio potreban one noći. Nitko nije znao, no bio mi je prokleto potreban. Nečija toplina i miris uz koji ću što prije zaboraviti njezin, kako me ne bih podsjećao na bolnu uspomenu.

"Pusti me." Promrsi ispuštajući zadnji jecaj iz grla. Sama se pribija uz moja prsa tražeći da ju pustim. Željela je nekoga, no ne i mene. Ja sam bio taj koji ju je ponovno povrijedio nakon dugo godina u kojima se osjećala sigurno. Ja sam taj koji joj je priuštio da se ponovno suoči sa traumom iz prošlosti.

Proklet bio.

"Nikada Alyna." Odignem joj glavu samo kako bih bolje promotrio te oči.

"Ja te ne želim blizu sebe." Odmahne glavom gubeći se negdje u vlastitim mislima. Nije htjela moj dodir. Plašio ju je bilo kakav fizički kontakt nakon onoga što sam učinio. Nanjeo sam joj bol. Nevinoj djevojci sam nanjeo bol i povrijedio ju svojim postupcima.

Bijesno pređem dugačkim prstima po plavoj kosi dopuštajući da mi pramenovi padnu sa svake strane glave. "Nisam htio Alyna. Kunem se da sam samo htio provjeriti što skrivaš. Nemam loše namjere." Pokušavan uspostaviti očni kontakt s njom koja namješta naramenice haljine koje sam prethodno spustio dok je sjedila na prašnjavom stolu.

"Učinio si to Draco! Povrijedio si me." Njezine riječi probadaju kao najoštriji nož, ravno u srce. Učinio sam to, ali nisam htio.

"Razgovarajmo." Pokušavam ispraviti stvar. Želim da između nas ne ostane nikakvih nesuglasica. "Ja ću ti ispričati nešto o svojoj prošlosti, a ti meni o svojoj. Biti će lakše i tebi i meni, Alyna." Ponovno joj priđem za korak, no ona se trgne ne dopuštajući mi da spustim ruku na njezino rame.

"Može biti samo gore od ovoga Draco." Rukama obgrli gotovo ogoljeno tijelo trljajući dlanovima blijedu kožu.

"Idemo na svježi zrak." Skrenem pogled prema vratima u namjeri da krenem. Njezina desna ruka hvata moj lakat u brzini te me vrati na mjesto gdje sam prethodno stajao. Dulje promotrim njezinu šaku na svojoj ruci što ona i sama primjeti.

"Ne!" Uzdahne sklanjajući ruku s mene. "Ne mogu se suočiti s njima." Protrlja bolno mjesto na čelu hodajući lijevo uza zid.

"Učenicima koji su sjedili nasuprot nas?" Okreće se prema meni te mi potvrdno klimne glavom. Nije mi dugo trebalo da shvatim da ih se plaši. Nešto su joj učinili. Otkrit ću i to, ali ne silom. Reći će mi kada bude spremna.

Nakon što uvidim da od klimaja glavom nema ništa, poravnam košulju te se okrenem prema vratima u namjeri da ipak odem potražiti odgovore od nekoga drugog. Možda ipak i silom.

"Razgovarajmo." Shvatila je da je moje strpljenje bilo pri kraju i da sam požurio suočiti se sa kretenima.

"Moram uhvatiti zraka Alyna. Ići ćemo zajedno. Misliš da bi dopustio da ti se nešto dogodi?" Pružam joj ruku koja je bila ukrašena metalom koji je bio majčin poklon za svaki dosadašnji rođendan. Narcissa Malfoy je bila jedina žena koja je znala i vješto skrivala sve moje tajne. Odlučio sam to podijeliti sa još jednom bitnom ženom - Alynom Enols. Osjećao sam da djevojka koja podnosi jednaku bol kao i ja je bila jedina koja je znala kako pomoći. Odlučio sam da ću nakon škole odvesti Alynu mojoj majci koja bi joj ukazala koliko zapravo vrijedi. Tješila bih ju riječima kojima je mene tješila danima, godinama i mjesecima. I dan danas me podsjeća kako će sve biti u redu.

"Kako da ti povjerujem nakon onog učinjenog?" Ona skuplja obrve gledajući me upitnog i pomalo uplašenog pogleda.

"Samo dođi. Potrebna si mi jednako koliko sam ja tebi u ovom trenutku." Moje riječi je natjeraju da podigne kuteve usana tek toliko da se formiraju u mali osmijeh koji mi je iskazivao zahvalu. Zahvalu zato što si ju uništio Draco, bravo kretenu. Pomislim promatrajući kako djevojka tamno smeđih lokni prima moju ruku koja je cijelo ovo vrijeme visila u zraku.

Nakon što zađemo u hladan hodnik dvorca koji je bio pomalo jeziv, njezin dlan se jače pritisne uz moj.
"Mračno je." Nasmijem se činjenici da vatrena djevojka ima strah od tame.

"Nije valjda da se bojiš tame Alyna?" Progovorim dopuštajući da mi njezina aroma vanilije zapljusne nosnice. Stojali smo preblizu jedno drugome u trenutku kada sam ju izveo na zeleni travnjak.
"Svatko ima svoje strahove." Slegne ramenima križajući ogoljene ruke na prsima.

"I oni najjači." Klimnem u znak potvrde skidajući crni sako koji je prekrivao moje ugrijano tijelo.

"Koji je tvoj strah?" Ona zakrene glavu prema mojoj gledajući moj izraz lica.

"Bojim se gubitka voljene osobe, Alyna."

S teškom mukom joj priznam istinu. Najviše sam se bojao da ću izgubiti nekoga tko mi u životu znači sve. Netko tko je oduvijek uz mene, netko tko me veseli, tko plače zajedno sa mnom, tko se smije zajedno sa mnom. Trenutno je to moja majka. Njezin gubitak ne bi prežalio nikada.

"Htio si znati što se dogodilo one noći." Ona napravi korak unaprijed, no zaustavljam ju polažući dlan na njezino rame. Rukama namjestim da crnilo koje sam skinuo sa sebe stabilno stoji na njezinim leđima. Ona mi klimne glavom u znak zahvale te duboko udahne pripremajući se.

"Ne želim te siliti ni na što. Ako nisi spremna, ne moraš mi reći. Čekat ćemo pravi trenutak." Pokušavam ju ohrabriti da nastavi. Želim joj samo pomoći da napokon olakša dušu. Pretpostavljao sam da je Pansy upoznata s njezinom situacijom vrlo dobro.

"Što ako ti želim reći sve što mi je na duši Draco? Možda ti se želim ispovijediti jer sam sigurna da me nećeš izdati nakon što si rekao kako ćeš i sam reći što te muči."

"Ispunjavam obećanja." Nasmiješim se pomisli da ću nekome zbilja ispričati svoju prošlost. Za moje osjećaje ne znaju ni prijatelji koji su bili cijelih sedam godina uz mene, a ispričat ću ih strankinji koja se pojavila iznenada u ovoj sedmoj.

"Bila je to večer prije nego što smo trebali ići svojim kućama. Završavali smo šestu godinu u Durmstrangu. Svi smo bili ispunjeni radošću i pozitivna energija je lebdjela oko nas. Moj tadašnji dečko Garet..." Zastaje hvatajući kisik u sebe. Uvidim koliko joj je teško stajati na nogama, stoga napravim korak te ju pridržim za lakat.

"Znam koliko je teško. Pokušaj udahnuti i nakon toga nastavi." Sklanjam joj zalutali pramen s lica natjeravajući sam sebe da odmaknem ruke s nje.

"Pronašla sam ga sa najboljom prijateljicom, odnosno plavušom koja je sjedila danas nasuprot nas. Kada sam poludjela i htjela otići te večeri, jednostavno je izgubio kontrolu. Htjela sam umrijeti te noći, zbilja sam htjela." Ona nemilosrdno stišće moje prste svojom slobodnom rukom.

Htjela je umrijeti.

Alyna je htjela umrijeti.

"Diši Alyna."

"Pokušao me je silovati, ali nisam se dala. U tom trenutku sam ugrabila nož koji je ostao zaboden u jabuci te sam ga u sekundama ubola. Zbilja nisam htjela Draco, nisam mislila da će umrijeti." Suze se ponovno spuštaju naborima njezinih suhih obraza. I da je živ, bio bi mrtav. Ubio bi ga ne čekajući ni sekunde.

"To je bila samoobrana. Jako dobro si postupila Alyna." Obuhvaćam joj glavu okrećući ju prema svojim očima. Htio sam da shvati da nije sama, da je napokon netko uz nju.

"Oni mi nisu vjerovali. Naši zajednički prijatelji." Spajam nam čela u nadi da ću joj olakšati, no ona u tom trenutku opušta svoje tijelo padajući ravno u moje ruke koje su je primile sa sigurnošću.

"Dušo, ubit ću jednog po jednog. Obećajem ti da ćeš osjećati sigurnost uz mene." Spuštam se zajedno s njom na zeleni travnjak u Durmstranskom dvorištu.

"Ne želim u detalje. Nisam spremna za to." Rukama obriše zalutale kapljice lica odmahnjujući glavom.

"Razumijem te." Oslonim laktove na koljena gledajući kako djevojka do mrne napokon udiše kisik bez nervoze koja je bila prisutna sve do maloprije. Pogledam prema nebu koje je bilo posuto zvijezdama koje su obasjavale puteve oko nas. Zažmirim te napokon progovorim.

"Želiš čuti moju priču?"

Alyna

"Želiš čuti moju priču?" Riječi su tako olako napuštala njegova usta u trenutku kada je bio spreman sve reći običnoj strankinji koju je upoznao prije svega mjesec dana.

"Samo ako želiš Draco. Neću te siliti ako nisi spreman." Pokušavam ga tješiti na način na koji je on meni govorio kako je u redu ako nisam spremna.

Osjećala sam olakšanje oko srca nakon što sam mu rekla pravu istinu. No detalje nisam bila spremna reći, ne dok ga bolje ne upoznam. Dečko pored mene je osjećao jednaku bol kao i ja sama. Bila sam svjesna toga da smo oboje proživjeli nešto što će ostaviti trag duboko u srcu.

"Čula si za Elner. Djevojku koja je osvojila moje hladno srce." Klimnem glavom u znak potvrde. Zamišljala sam u glavi sliku djevojke, no bilo je teško zamisliti njegov tip. Zasigurno je bila savršena i bez mane. Zamišljam kako joj je lice bilo zategnuto toliko da joj se nije vidjela niti jedna bora, duga kosa koja ga je privlačila, rumene usne koje su ga hranile, rumeni obrazi koje je ljubio.

Morala je biti bez mane.

"Bila je prva i zadnja koju sam volio." Sjedeći na zelenom travnjaku, ruke skupi na koljenima, zamišljeno promatrajući drveće u daljini.
"Elner je bila prva djevojka koja mi se uvukla pod kožu. U najgorim trenucima me smirivala, u najboljim je znala kako nasmijati." Zagrizem donju usnu promatrajući kako se njegovo grlo odiže svakim gutljajem. Bio je toliko slab da me nije pogledao u oči već par minuta. Nisam se usudila prekinuti njegovu priču jer sam se bojala da će odustati.
Strahovala sam da mi neće reći svoju prošlost i da će me držati u šaci znajući moju.

"Ubio sam Elner, Alyna."

Oči su mi se proširile, dok su se obrve skupljale. Riječi su nekako doputovale do moje glave. Ubojica. Mi smo ubojice.

"Alyna."

Dozivao je moje ime, dok sam razmišljala pokušavajući shvatiti zašto bi ju ubio ako govori sve najbolje o njoj.

"Poslao sam Elner u smrt, dao sam je tim ljudima." Dvije rečenice su bile dovoljne da ga slome do kraja, a meni olakšaju dušu zbog pomisli da je zbilja on ubojica.
Glava mu osvane na mojim prsima, dok mi čvrstim rukama grabi crni materijal haljine. Obujmim ruke oko njega, spajajući ih na njegovim leđima. Kroz tihe jecaje i natopljenost koju osjećam, shvatim da on plače.

"Nisi imao izbora Draco. Da to nisi učinio, možda tebe ne bi bilo danas. Proveo bi čitavo ovo vrijeme u Azkabanu da se onom dečku nešto dogodilo." Dlan približim njegovoj glavi, te bez previše razmišljanja provučem prste kroz njegovu mekanu kosu, pokušavajući ga utješiti praznim riječima.
"Učinio si pravu stvar, tako je trebalo biti." Odignem mu glavu tek toliko da uspijem ostaviti sitan poljubac na njegovom čelu.

"Zašto to radiš?" Iznenadim se na njegovo pitanje, ne znajući na što smjera.
"Zašto mi otežavaš?" Nastavi govoriti, dok se uspravlja poravnavajući košulju.

"Ne razumijem." Odmahnem glavom, no pokrete mi zaustavi njegova ruka koja dolazi u doticaj s mojom čeljusti. Blago mi primakne lice svome, te dahom ugrije moje usne koje su se trznule na trenutak.
"Zašto imaš predivnu dušu, Alyna? Podsjećaš me..." Palcem klizi duž mog vrata. Njegove oči koje krase duge trepavice, gledaju me s dozom nježnosti. Kao da je na trenutak izgubio razum, jednako kao što sam se i ja pogubila shvaćajući što želi poručiti.

"Na nju?" Osjetim nakupljene suze na površini očiju, no trudim se ne zaplakati. Mislim da bih se tada slomila.

"Podsjećam te na Elner, djevojku koju si nekoć volio?"

-