Imali smo sat, ali na svu sreću nije došla nastavnica.

Meni je idalje bilo hladno, a Jimin me svako malo zapitkivao kako sam, želim li kući i slično.

Ustala sam se, vratila mu jaknu i otišla do WC-a. Umila sam se i vidjela da sam baš blijeda.

Nemam temperaturu, sigurna sam da me ne boli. Bit ću dobro.

Vukla sam noge i teturala do učionice. Ušla sam,ne obraćajući na nered koji se događa dok nema profesora.

Došla sam do svog mjesta, spremna da sjednem ali su mi noge brzo izgubila snagu i osjetila sam samo tvrdo tlo pod svojom zadnjicom.

Cijeli mi se razred smijao, jer nažalost svi su bili svjedoci Jimina koji mi je pomaknuo stolicu.

Pri tom sam udarila glavom od stol iza nas.

"Jesi ti normalan?!"-ustala sam se i vikala na njega.

"Ja-ovaj-jesam-"-

"Kako misliš 'jesam'?!"-

"..."otvorio je usta da nešto kaže, ali ni slovo se nije čulo.

Samo je gledao u učenika koji sjedi iza nas i smije se gledajući naš show.

"Ma da! Tebi je to smješno!"-

"Nisam,ja...ovaj, on!"-

"Ne izvlači se Jimine! Stvarno ti hvala! Znam da se ne podnosimo baš nešto,ali zar sam zaslužila ovo!?"-

"Nisi! Ali ja..."-

"Šta ti?! Jesi mi maknuo stolicu?!"-

"Jesam, ali-!"-

"Nema 'ali'! Ne zanima me! Idiotu..."-uzela sam svoje stvari i izašla iz učionice.

Ne briga me ni ga me zapišu ili dadnu opravdani. Tako me živcira ova škola!

Posesbno Jimin! Zar sam zaslužila ovo!? A još sam mislila da smo na nekoj zelenoj grani...

"Nan!"-čula sam iza sebe kad me neko uhvatio za ruku i rotiao za 180 stupnjeva.

"Šta hoćeš Jimin?!"-izvukla sam ruku iz njegove.

"Ja..."-stao je.

"Ti...?!"-bila sam drska.

"Oprosti, nisam htio, ali..."-

"Daj, Bože, nisi se trebao truditi da me uloviš kad sam otišla, nakon što si mi izmaknuo stolicu!"-okrenula sam se i otišla iz škole.

Moja ljutnja postajala je tuga. Nisam to očekivala od njega. Povrijedilo me, ne samo fizički već i psihički...

Počeo mi se sviđati, što je najgore!

Uh...ne podnošljiv je! Mrzim ga!

Jimin's  Point  Of  View

Flashback

Nakon što je Nayeon otišla u WC primjetio sam da se dvojica učenika što sjede iza nas opasno smiju.

Jedan je ispljunio žvaku i zaljepio je na Nayeoninu stolicu.

"Koji k ti radiš?"- brzo sam izvadio maramice i pokušao to nekako ukloniti, ali je nered bio samo veći.

Neyon se vratila u učionicu i bilo je prekasno.

Vidjela sam da je krenula sjedati. Ne bih dovoljno brzo mogao povikati da pazi ili da ju gurnem.

Samo sam šutnuo stolicu i ubrzo je postala nestabilna.

Čulo se veliko "BUM" kad je udarila glavom od stol i pala na pod.

Napravio sam sranje...

End of Flachback

Gledao sam ju ljutitu kako odlazi.

Kasno je za isprike. Dovoljno je ljuta na mene sad, pokušat ću joj objasniti sutra.

Oprosti, Nayeon...