Svi smo dobili raspored sjedenja. Tek sam sad zapravo shvaćala kako su čak i neki klošari iz razreda zapravo fini kad sjedim s ovim tikvanom.

'Tikvan' napisala sam u bilježnicu od ljutnje. Zašto ja sad patim zbog njega?

"Tko ti je to?"- prišapljao mi je.

Nisam ni skužila da gleda šta sve švrljam po bilježnici.

Bilo je tu još par natpisića Nayeon   Tikvan      on je budaletina      oh crap... i slično.

"To su teške riječi mlada damo."-

"Kaže mi osoba koja u životu nije rekla nešto lijepo..."-

Zamislio se. Gledao je malo po učionici. Baš mu zanimljivo, vidim.

Dobro, nije ni meni. Trenutno je zemljopis, prezirem taj predmet...

Isčupao je moju tehničku iz ruke iz napisao nešto odmah ispod natpisa            Tikvan

Ljepa si

"Opet nisam ništa rekao."- nasmijao se i nekim čudom okrenuo glavu nastavniku i krenuo ga slušati.

Ovo je malo iznenadilo, ali i začudilo. To je taj glupi badboy/playboy stil...

Nek mu bude.

Bar nisam štreberka    napisala sam pored.

Stavila sam bilježnicu na sredinu stola tako da uhvati priliku pročitati. Kasnije i je. Nasmijao se i pošarao to što sam ja napisala.

Natpisu  Ljepa si  dodao je  štreberka.

Zar su štreberke ljepe?        Ostavila sam mu opet ne sredinu stola.

Vidio je to, ali samo je zaklopio bilježnicu.

Nek ti bude...opet sam ja i pametna i ljepa, a ti samo klošar :)

***

Zavrsio je i taj sat,no nažalost idalje sjedim s njim. Pa bacit ću se kroz prozor ili sebe ili njega...

Tokom sata sam čitala lekciju, tek toliko da ne moram puno učit kad stignem kući.

Kolege koje su sjedile iza nas su se krenule smijat pa sam skrenula pogled da bih vidjela Jimina kako mi šara po ruci.

Kako to nisam skužila??!!

Bilo je puno smajlića i nekih sunašca, srca i cvjetića.

"Jesi ti čitav?!"- krenula sam trljati ruku, ali kemijska kvalitetna, nema šta!!

Otišla sam u WC da saperem. Kad sam se vratila vidjela sam kako znatiželjno prčka po mojoj torbi.

Sjela sam brzo na svoje mjesto i odmah je ostavio torbu.

"Šta ti treba?"-

"Šiljilo..."-rekao je nevino, tužno i pokazao olovku sa slomljenim vrhom.

"Oh..."-jako tiho sam izustila.

Iz pernice sam izvukla šiljilo i dala mu ga.

Zahvalio se s malim osmjehom. Dok je tako miran zapravo ne liči na nekog debila ili klošara. Ipak je i on ljudsko biće od krvi i mesa...

Ostatak dana je ipak fino prošao. Bilo je par njegovih provala koje su išle na živce ali dobro...

Nakon nastave sam morala ostati da objasnim gradivo koje smo danas učili.

Dok sam mu objašnjavala i pisala zadatak doslovno me pogodio papirni avion u čelo.

On se opalio smijati iako sam ga ja pogledala poprijeko.

"Zašto se trudim..?"- krenula sam spremati knjige, ali me zaustavio.

"Ne, ne! Čekaj! Molim te! Bit ću dobar! Objasni mi još jednom! Plizić!"-

Osjećala sam se kao osoba od 27 godine, a ne 17...

"Slušat ćeš?"- zvučala sam kao da zapovjedam.

"Hoćuu mama~"- nasmijao se, jako.

To je i meni izmamilo osmjeh na lice.

Sjeo je pored mene i ponovno sam krenula objašnjavati.

Prve dvije minute su prošle oke,dok nisam osjetila težinu na ramenu i vidjela ga da spava.

Ma je l' ti mene zezaš!?