"Kreten sam. Ali te stvarno volim."-ponovio sam još jednom dok nije došla hitna pomoć i u nosilima ju unijeli u auto.

Krenuli je pregledavati, a ja sam plakao gledajući ju.

"Dobro je. Proživjela je svašta, ali je dobro. Ne plači. Samo se onesvjestila."-rekla je neka žena.

"Hvala. Hvala Vam."-prošao sam rukom kroz kosu i jaknom s kojom sam pokrio Nan, obrisao sam suze.

Vidio sam kako Jina u lisicama izvode iz kuće i nagon me natjerao da dotrčin i udarim ga svom snagom. Što i jesam.

"Idiotu. Jedan. Kako. Možeš. Sestra. Ti. Je. Srami. Se."- svakom riječu dobio je jedan udarac, a svaki je bio jači od prethodnog.

Policija me nije ni zaustavljala. Gledali su kako sjedim na njemu i udaram ga s objema rukama po licu.

"Dobro. Dosta je. Ispuhao si se."-rekao je policajac i ustao me.

Za kraj sam mu pljunuo u lice i odmaknuo se od policajaca.

Iz kuće je izašao još jedan policajac i došao do mene.

"Da. Drogirao se. Bočica je gotova, prazna. Morfij je inače smeđi prah, ali ga je kombinirao s alkoholom. Prekomjerno ga je konzumirao i napao svoju sestru kada je to otkrila. To jest...silovao ju. Da nisi nazvao, dečko, tko zna šta bi joj još bilo. Cijela kuća je u neredu, a vrata razvaljena, što ukazuje na to da ju je zaključao i pokušao uhvatiti. Mogu li ti predložiti da dođeš sa mnom dati izjavu? Trebat će tvojoj curi."-

"Naravno."- potresen njegovom pričom, pristao sam.

Rekao sam sve što znam o Nayeon i njenom bratu, koliko tugo sve to traje i slično.

Na kraju me poslao do žene s kojom sam pričao o Nayeon i rekao da se riješim krvi s ruku prije nego se ona probudi i vidi.

Klimnuo sam glavom i otišao do vozila hitne pomoći.

Idalje je disala neuravnoteženo. Stvarno se užasno osjećam.

Nisam ni primjetio opet sam počeo plakati dok mi je ona ista žena čistila rane i krv na šakama (člancima).

"Ajde, sinko, ne plači. Znam da ne boli toliko."-pokušala me oraspoložit.

"Ne bole ruke...Već srce. Iznevjerio sam ju."-gledao sam desno od sebe, nju.

Gledao sam ju kako idalje leži i i znoji se.

"Vidim da se brineš. Ali nisi ju iznevjerio. U mojim očima ne, a i sigurna sam da je isto i kod nje."-

"Što joj je? Teško diše."-

"Vjerojatno proživljava neku scenu, sigurno ovu sad. Ali ne možemo ju na silu probudit."-

Uzdahnuo sam..."Mi ne, ali mislim da ti možeš, Jimine."- pogledao sam ženu.

"Kako to mislite? Kako znate da se tako zovem?"- nasmijala se blago.

"Mislim da ju ti možeš probudit, budeš li s njom, na njenoj strani. Sad si joj najpotrebniji. Tvoje ime znam tako što ga je ona maloprije rekla."-pogledali smo oboje u Nayeon.

Topio sam se...ne znam je li od tuge ili dragosti, ali sam samo znao da sam kompletno zaljubljen u nju i da se toga ne stidim.

Ne stidim se više priznati joj, priznati bilo kome ili reći to naglas.

"Slatki ste. Koja je tvoja veza s njom?"-pitala je žena spremajući prvu pomoć.

"Prijatelji...mada...ja želim nešto malo više."- smijao sam se i gledao u pod.

Ne znam kako se mogu smijati u ovoj situaciji, ali samo kad mislim kroz što smo sve ja i ona prošli, nasmijem se.

"Sretno. Mislim da imaš onu pravu."- smijala se i gledala me.

"Ja to već znam."- ponosno sam izjavio.

"Uredu. Ostavljam vas same. Probudi je."-

"Hoću."-odmah sam sjeo bliže Nan i zagrlio ju.

Prolazio sam joj prstima kroz kosu i zgrabio jedan ručnik sa strane te joj počeo brisati znoj i suze s lica.

Jadna mrvica moja...

"Nayeon..."-samo sam gledao njeno lice.

"Kako bi bila samo slatka kad bi se smijala. Ili kako bi ti oči sjajile kad trepćeš.

Kako bi uvijek grizla unutrašnje strane obraza dok čitaš. Ili kako kad si uzbuđena mašeš rukama.

Kad dobiješ dobru ocjenu bila bi tako ponosna, ali opet bi pogela stidljivo glavu na svaki ljepo upućen komentar.

Svaki put kad bi čula da nekom treba pomoć, bez probela bi ostavila sve što radiš i ponudila se. To si bila ti. Osoba u koju sam se zaljubio."- nasmijao sam se.

U tom trenu otvorila je oči. One svoje medene oči koje su se smijale dok me gledala.

Srce mi je skaklo, poput neumornog djeteta htjelo je iskočiti.

Pogled joj je pao na moje ruke koje su idalje držale onaj isti ručnik od maloprije.

Vidio sam kako joj se ruka pomiče i slabašno hvata moju.

I tako, držala me, snažno, koliko je ona izmorena mogla.

Gledala je naše ruke koje su zasebno izgledale tako prazne i čekale svoju drugu savršenu polovicu.

I napokon pronaše su se. Opet me pogledala i vidio sam joj oči pune suza.

Osjećao sam se zaraženim. Njenim pogledom. Pobjegle su joj dvije suze i obe sam obrisao slobodnom rukom.

Oboje smo se sramežljivo smješkali.

"Nayeon."-progovorio sam. "Sviđaš mi se."-