I svanuše meni najsretniji dan.

Ne znam zašto, ali to je jedan od onih dana kad se osmjehnete gledajući u dobro poznati plafon vaše sobice, ystanete de prije alarma, osvježeni i puni energije.

Dugo nisam bila ovako sretna, a ni zbunjena.

Cijelo jutro sam provela misleći o Jiminu. Najviše su me brinule teme o kojima bi mi mogli pričati.

Njegova sestra, škola... i šta još? Ne želim samo brbljat o sebi, znam da nitko nije zabavan ili zanimljiv kad sebe stavlja u centar svega...

O čemu bi on htio razgovarati? O Bože...o čemu dečki inače razgovaraju...

Hajde dobro...trebalo bi biti tema...ma prirodno će sve to doć. Da, naravno...

Tješila sam se.

Par sati nakon, posjetila sam svoju simpatiju. Da budem točnija, idalje sam stajala na vratima...kuće moje simpatije....

Sjsksjsksjskksskjs jesam ja to sad pomislila??? O Bože...stavila sam ruke na obraze i osjetila kako su topli.

Ok, moram se smirit. Ozbiljno...

Udahni duboko i izdahni...kuc, kuc!

"Hey, Unnie~!"-nasmijala se Jimimova sestra.

"Hey, lutkice. Kako si?"-

"Dobro sam. Dugo te nisam vidjela."-

"Pa ni ja tebe."-

"Želiš se igrat sa mnom?"-

"Može kasnije? Sad bih vidjela tvog bracu ako nije problem."-

"Aham. Dođi."-opet mi je ruku uzela onim svojim prstićima i vodila putem do Jiminove sobe.

"Oppaaa~~~~!"-kucala je neprestano na vrata.

"Kaži, bracino?"-čula sam njegov glas i srce mi je odmah počelo poskakivati.

"Cura ti je stigla!"-

"Nayeon?"-

"Ta sam!"- zakreštala sam nervozno, ko guska....Divno ti budalo jedna...aplauz!

Opet se čulo klapanje po sobi i Jimin je otvorio vrata. Odmah mi se tako nasmijao da mi se srce rastopilo.

"Hvala bracino. Možeš ići."-mene je povukao za ruku u sobu i zatvorio vrata.

"Nema na čemu!"-sestra mu se zaderala i otrčala.

Pogledala sam sobu i vidjela da je opet čista. Na stolu su bile neke grickalice i sokovi a na jednoj strani sobe je pripremljeno platno za gledanje filma.

"Iznenađena sam više nego što moš zamislit..."-

Nasmijao se. "Pa to mi je drago čuti."-

"Ima li neka posebna prigoda za ovaj događaj ili sve tvoje prijateljice dobivaju ovakav tretman."-

Opet se nasmijao, samo nekako..više...sramežljivo?

"Ne. izgleda da si ti posebna."-namignuo mi je.

NEKO NEK ME DRŽI, FANGRLAT ĆU!

"Izgleda..."-malo sam tiše ponovila za njim.

To poslijepodne mi je bilo nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Svo vrjeme smo pričali, jeli i komentirali fil.

Iskreno, ne znam koji je. Nisam upamtila ime niti ga pratila, samo sam mislila o njemu.

O osobi zbog koje nisam više onoliko uštogljena, ukočena, osoba zbog koje se više smijem, više razmišljam nego inače, osoba zbog koje želim izgledati ljepše nego što izgledam svaki dan.

Izgleda da je ovako kad se zaljubiš. Ali što ću ako se ja njemu ne sviđam? Što ako se druži sa mnom jer je prisiljen ili jer želi iskoristiti moju pamet da popravi svoje ocjene...

Koliko bi samo onda patetično i jadno izgledala.

Zašto sam se ja morala baš zaljubiti? I to u njega!? Zapravo...ja se ne bojim te zaljubljenosti, već da budem jedina koja će se zaljubiti.

"Nayeon!"-

"Aaa, molim!?"- izvukao me iz misli kad mi je vrisnuo na uho.

"Hahahahahaha, ludice. Film e gotov. Pitao sam te šta želiš dalje da radimo?"-

"A...film..."-

"Slušaš li ti mene uopće? Jesi dobro?"-

"Da... Jesam. Oprosti."-

"Uredu je. Onda, što želiš raditi?"-

Jimin's  Point  Of  View

"Da odvedemo tvoju sestru na sladoled?"-

"To je super ideja. Idemo po nju."- klimnula je glavom i izašli smo iz sobe.

Budući da je jedna slastičarnica blizu moje kuće, uzeli smo novac i otišli tamo.

Svi smo uzeli sladoled od jagode i sjeli na ljuljačku koja je bila pod vlasništvom slastičarnice.

Nan je pričala i zezala se s mojom sestrom. Baš su se nekako dobro slagale. Bilo je slatko gledati njih dvije još slađe dok se smiju. 

Taj trenutak se brzo slomio poput stakla kad je Nan digla pogled i umalo se onesvjestila čim je vidjela jednu osobu koja ulazi u slastičarnicu.

"Kim Seok Jin!"- ustala se i munjevito potrčala prema, meni nepoznatoj, osobi.

Izgleda da je i on nju prepoznao jer se nije toliko iznenadio kad mu je skočila u zagrljaj.

Meni je raspoloženje palo...

"Braco, boli li?"-

"Što to?"-

"Vidit osobu koju voliš s nekim drugim?"-

Opet sam ih pogledao. Nisu se prestali njihati ljevo desno, smijati i grliti.

Boli...ali zašto?