Četrnaesto poglavlje
Ubrzo su bili u nekakvom odmaralištu i on ju je povukao ka jednoj od kolibica. "Šta ćemo ovde?", upitala je kada su ušli unutra.
Okrenuo se ka njoj i pogledao je. "Odavde ni jedno od nas neće izaći dok ne bude sve rečeno."
"Damnjane..."
Odmahnuo je glavom. "Ne, lepotice, dosta mi je svega. Dosta mi je tvoje nesigurnosti i u mene i u nas, jednostavno, provešćemo ovde ceo život, ako treba, ali ćemo izaći tek kad bude sve rečeno."
Osećala se poput srne uhvaćene u zamku. "Mislila sam da ti je lepo sa mnom.", porošaputala je.
Klimnuo je, izvalio se na krevet i pogledao je. "Prelepo, ali sam jutros video da i ti želiš više i da kažeš i da čuješ. Mislio sam to da uradim na drugi način, ali me je naljutilo kad sam te zatekao kako trabunjaš ponovo o nekakvim plavušama. Dođi, lepotice, lezi kraj mene. "
Ošinula ga je pogledom. "Ne pada mi na pamet! Nećeš me naterati dodirima da... "
Nasmejao se, ustao, podigao je poput džaka i bacio na krevet, pa legao kraj nje. " I neću te dotaći, lepotice, ne dok ne kažeš."
Klimnula je glavom, okrenula mu leđa i ugnjezdrila guzu uz njegovo međunožje. Ćutala je. Neće mu priznati, ne na ovaj način, pa taman ostali u ovoj kolibi do kraja života. Privukao je još bliže sebi, ćutao i nesvesno je dodirivao po celom telu. "Damnjane..."
"Mmm?"
"Gladna sam.", progunđala je.
Grleno se nasmejao i okrenuo je ka sebi. "Nemoj da lažeš, lepotice. Samo hoćeš da se izvučeš, jel tako?"
Pocrvenela je. "Jeste." Spustio je usne na njene i nežno je poljubio. "Damnjane..."
Izvio je obrvu. "Kaži, lepotice. "
"Ide mi se u wc."
Klimnuo je. "Imaš tu.", promrmljao je i pokazao joj. Ustala je, otišla u wc i ugledala prozor. Ha, nećeš ti mene naterati da pričam, pomislila je likujući i krenula da se izvuče kroz prozor. O, ne... "Damnjane...", posramljeno je zazvala.
"Kaži, lepotice?"
"Možeš li doći, molim te?"
Došao je do wc-a, a onda prasnuo u smeh. "Šta radiš tu, lepotice?", upitao je smejući se.
"Zaglavila sam se.", promucala je.
Nije mogao da dođe sebi od smeha. "Mogu li da znam kako si to uspela?"
"Izvuci me, pa ću ti reći.", zarežala je.
"Sačekaj da dođem sebi."
"Damnjane, izvlači me odavde, inače ću te ubiti kad se oslobodim."
Obuhvatio je oko struka i povukao ka dole. Suze su mu išle od smeha. "I šta si tražila gore?"
"Htela sam da odem kući.", promumlala je crvena od sramote.
"Želela si da pobegneš kroz tolicni prozor? "
"Prekini da se cerekaš, idiote. ", zakreštala je, udarila ga po grudima i odmarširala nazad na krevet.
Došao je za njom, legao kraj nje i zagrlio je. "Kako ti je palo..."
"Damnjane!"
Nasmejano je spustio usne na njene. Odgovorila mu je istog sekunda, obgrlivši ga oko vrata. Ljubio ju je, dodirivao, ali ni jednog trenutka nije pokazao nameru da ide dalje od toga. Krenula je rukom ka njegovim pantalonama, ali ju je uhvatio za zglob i odmahnuo glavom. "Ne, lepotice."
Prevrnula je očima, okrenula mu leđa i privila se uz njega. "Tvrdoglavi magarac, to si ti. Iz inata ti neću ništa reći, eto, pa taman ostali ovde do kraja života.", gunđavo je rekla.
"Hoćeš, lepotice. Znaš to i sama. Ovako samo produžavaš našu agoniju, jer znam da me želiš koliko i ja tebe. Znam da si vlažna isto koliko sam ja tvrd.", mrmljao joj je na uvo dok joj se komesalo u stomaku.
"Ti to radiš, ne ja! Odkud ti ideja samo da me dovedeš ovde da bi me naterao da priznam?"
"Doveo sam te zbog nečega drugog,trebalo je tek večeras da dodjemo ovde."
Okrenula se i radoznalo ga pogledala. "Zbog čega?"
Nežno ju je pomazio po obrazu. "Hteo sam da te dovedem na večeru i da provedemo noć ovde. Sami."
Uzdahnula je. "Slušaj, lepo nam je ovako i..."
Tvrdoglavo je odmahnuo glavom. "Prelepo mi je sa tobom, ali oboma treba više. Svesna si toga.", prošaputao je.
Zagrlila ga je i skupila se u njegovom naručju. "Ali..."
"Šta je bilo ono jutros?", tiho je upitao.
"Gledala sam te kako spavaš. Pomislila sam da si ti divan muškarac, da možeš mnogo toga da daš i da mi nije jasno šta tražiš sa mnom kad nisam sposobna da pružim skoro ništa."
"Ljutiš me, lepotice moja.", promrmljao je i jače je stegao uz sebe.
Namrštila se. "Zašto? Pitao si..."
"Ti pružaš ono što osećaš, a nisi ni svesna koliko svaki tvoj postupak pokazuje svako tvoje osećanje. Ali želim i reči, želim da mi kažeš."
"Ne mogu, Damnjane. Želim, ali..."
"Volim te. ", tiho ju je prekinuo. Osetio je kako drhti, osetio je kako ga je još jače stegla i još više se privila uz njega, kao da je želela da se stopi sa njim. "Volim te, lepotice.", ponovio je. "Ponavljaću ti dokle god to ne shvatiš. Volim te..."
"Volim te, Damnjane.", porošaputala je toliko tiho da nije bio siguran da li je to uopšte izgovorila ili je samo čuo ono što je želeo da čuje. Odvojila se malo od njega i pogledala ga u oči. Videla je njegove prelepe oči kako je rašireno gledaju. Spustila je šaku na njegov obraz i jedva se nasmešila. "Volim te."
Strastveno ju je poljubio ne skidajući pogled sa njenog. Telo joj je već bilo privijeno uz njegovo, ali je on spustio šaku na dno njenih leđa i još jače je pribio uz sebe. Uzvraćala mu je, lutala rukama po njegovim leđima i ramenima i tiho mu dahtala na usnama. "Polako, ljubavi, polako. Imamo vremena za sve, a zelim da ovo bude posebno.", mrmljao je ljubeći joj vilicu i obraze.
"Damnjane, želim te."
Nasmešio se i slatko je poljubio. "Želim te i previše, lepotice moja, ali ćemo sad izaći u šetnju. Ne odmahuj glavicom, hoćemo. Hoću da bude onako kako treba."
Uzdahnula je i klimnula glavom. "U redu.", namrgođeno je progunđala i ustala sa kreveta.
Nasmejano je ustao za njom, obgrlio je oko ramena i poveo van. Stisnula se uz njega kada su izašli napolje. "Zima ti?"
Klimnula je. "Mhm, malo.", slagala je. Nije joj bilo zima, samo je zelela da mu bude blizu i po mogućstvu ga nagovori da se vrate unutra.
Nasmejao se, zastao i povukao je u naručje. Spustio je usne na njene i strastveno je poljubio. Spustio je ruku na njenu dojku i nezno je milovao. "Dođi.", promrmljao je i poveo je ka sumi. Našao je neki gušći šumarak, okrenuo je ka sebi i pogledao je. "Jesi li nekad vodila ljubav napolju?"
Odmahnula je glavom. "Nisam. Ti?"
"Nisam i mislim da je vreme da se to ispravi. Želiš li to, lepotice moja?"
Spustila je ruke na njegove kukove, zavukla ih unutra i povukla mu pantalone ka dole. Kleknula je ispred njega i uzela ga u usta. Nije skidala pogled sa njegovog, dok ga je lizala, uvlačila i izvlačila iz usta. Izvukao ga je iz njenih usta, kleknuo kraj nje, obuhvatio joj lice rukama i nasrnuo na njene usne. Oborio ju je na hladnu zemlju i nasmejao se. Polako joj je skinuo trenerku do kolena, a onda je okrenuo i namestio je da isturi svoju guzu ka njemu. Prešao je prstima po njoj, pa ih naglo zabio u unutra. Kriknula je. "Damnjane...", zaječala je. "Vidiš, ", tiho je mrmljao, "to je mana vođenja ljubavi napolju. Ne mogu da se igram sa tobom.", prošaputao je, stavio ga na njen ulaz i zabio se u jednom potezu. Duboko i brzo se nabijao, svo vreme dodirujući onu duboku tačku u njoj. Zavukao je ruku između njenih nogu, spustio palac na njen kliktoris i nežno ga pomilovao dok je mešao kukovima. Tiho je vrisnula i zgrčila se pod njim svršavajući. Napravio je još dva brza poteza i uz krik doživeo sopstveni vrhunac duboko u njoj. Svalio je svoju težinu na nju, dok ju je pridržavao da ne padne na zemlju. Lagano se izvukao iz nje, navukao pantalone, seo na zemlju i smestio je u svoja krila. Milovao ju je po kosi dok ga je omamljeno gledala. "Nikad mi ovakva ludost pre nije pala na pamet.", promumlala je dok joj je navlačio trenerku.
Grleno se nasmejao. "Ni meni, lepotice moja. Ali nije loše, zar ne?", upitao je podižući je sa sebe i ustajući.
Odmahnula je glavom. "Ni najmanje.", promumlala je.
Obgrlio je oko ramena i privukao je uz sebe. "Mislim da si nešto zaboravila da mi kažeš.", promrmljao je dok su šetali po odmaralištu.
Zbunjeno ga je pogledala. "Šta?"
"Kad se setiš reći ćeš mi.", tiho je rekao.
Ukopala se u mestu, odvojila se od njega i pogledala ga. "Damnjane, šta?", zarežala je. Nežno ju je pomazio po obrazu, a njegove lepe oči su joj rekle više nego bilo koje reči. Prišla mu je i pridigla se na prste. "Volim te, Damnjane.", tiho mu je promrmljala na usnama.
Strastveno ju je poljubio. "Volim te, lepotice.", promrmljao je, jače je stegao uz sebe i poveo dalje.
Pogledala je u grupu predškolske dece i njihovu vaspitačicu i stala. "Hajde da se vratimo.", porošaputala je.
Damnjan ju je pogledao. "Šta nije i redu, lepotice?"
"Vidiš li onu vaspitačicu? To mi je sestra.", promumlala je kada je klimnuo glavom.
Uzdahnuo je i nežno je zagrlio. "Možda bi trebala da prestaneš da bežiš.", tiho je rekao.
"Ne bežim, samo..." Izvio je obrvu. "U redu, možda bežim. Ne želim nikoga od njih više ikad da vidim, ikad. Niko mi od njih nije verovao, ni od koga nisam imala podršku. Više me je prigrlio Velibor, za koga oboje znamo da i nije bio baš sažaljive naravi, nego oni. Samo, neka ih što dalje od mene.", promrmljala je.
Prevrnuo je očima, uzeo je za ruku i poveo dalje. "Neka ih, ali ti nema potrebe da se kriješ od bilo koga.", progunđao je.
Žena se u tom trenutku okrenula i raširila oči kad je ugledala Kristinu. "Kiki...", viknula je i krenula ka njoj. Krenula je da je zagrli, ali se ona izmakla.
"Zdravo, Vesna.", hladno je rekla.
"Kiki..."
Odmahnula je glavom. "Moram da idem, čekaju nas i.", promrmljala je i povukla Damnjana za sobom, ali ju je sestra uhvatila za ruku i zadržala je.
"Moramo da razgovaramo."
"Nemamo o čemu, ne više."
"Ja sam ti sestra!"
Kristina ju je besno pogledala. "Ja nemam sestru. Nemam nikoga. Ni oca, ni majku. Doviđenja.", otrovno je zasiktala i nastavila. "Sestra...", zajedljivo je zasiktala kad su se odaljili.
Damnjan ju je privukao uz sebe i nežno je poljubio u slepoočnicu. "Znaš, možda bi mogla da porazgovaraš sa njom."
"Nemam o čemu. Ja sam tu temu završila onog dana kad su me poput psa oterali sa kućnog praga sa troje dece. Da nije bilo Velibora, ili da se on drugačije poneo prema meni, danas bih bila prostitutka."
Uzdahnuo je i jače je stegao uza sebe. "Razumem. Idemo na ručak?"
Pogledala ga je, osmehnula mu se, a onda se pridigla na prste i slatko ga poljubila u obraz. "Idemo."
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top