„Mislim da je bolje da ja vozim, ipak je to moj auto."- ponudio se, a i nisam baš najbolja vozačica pa sam pristala.

Ušla sam u crni auto, marke meni nepoznate. Brad je upali auto i krenuo s parkirališta na sporednu cestu. S nje je skrenuo udesno na glavnu pa ulijevo opet na sporednu. Tu je stao i ugasio auto. Nisam razumjela zašto smo parkirali ispred kafić, ali Brad mi je pokazao da šutim i odveo me unutra. Poslušala sam ga, ionako znam da je bolje kad ja šutim. Kafić nije bio prenatrpan, očito još neki običan kvartovski kafić za kojeg ne znam. Sjeli smo u jedan manji kutak, tako da je Brad imao pogled na sve koji ulaze i izlaze, a u nšoj okolini nije bilo nikog. Sjela sam nasuprot njemu, to su više bile fotelje, a manje stolice.

„Zašto si me doveo ovdje?"- taman kad sam ga to upitala došao je konobar tamne puti i crne kose s crnim radnim odijelom.
„Što želite naručiti?"-
„Tri cole."- izjavio je bez pitanja, a konobar je otišao.
„Zašto tri? Očekujemo još nekog?"- samo sam micala glavom lijevo pa desno.
„Evo i mene!"- poznat glas, toliko poznat da se nisam mogla okrenuti.
„Čuvali smo ti mjesto. Uguraj se između mene i Emme."- da, bio je to Leo. Očito sam nasjela na neku njihovu zamku, da im sve priznam. Osjećam se jako loše!
„Trebam nešto znati?"- upitao nas je, a Brad mu je lijepo ispričao moju spletku i sestrinstvo.
„Trebam li ja nešto znati?"- ironično sam ih upitala, jer je Leo, navodno, završio u bolnici.
„Naravno, draga! Mislim, oprosti mi na ponašanju, ali kad sam te vidio tamo jednostavno sam se izbezumio, živci su mi popucali, ma svašta! Srećom pa me Brad pratio, sve ispitao i zaustavio od moje namjere. Pristao sam na to da te saslušam.".
„Znači da nisam jedino ja pokvarena osoba ovdje?"- napokon je osmijeh došao i na moja usta.
„Ne!"- Leo se također nasmijao i zagrlio me. Da, i poljubio!-„Tako smo ti se Buraz i ja dogovorili da te on sačeka i ispita te da kaže da sam u bolnici, a ja da vas sačekam ovdje. A sada, da tvoju glupu ideju spasimo od Marka... Imam dvije karte za Hrvatsku!".
„O čovječe! Ne mogu doći k sebi! Kad krećemo?"- bila sam uzbuđena!
„Sad?"-
„Samo da svratimo po stvari!"-bila sam oduševljena, sve mi je oprostio.-„Čekaj malo, moram svratiti kod Grace."

Morala sam se vratiti Grace. Morala sam joj priznati da sam nju okrivila za svoju sudbinu, a, ne bi bilo loše ni nju odvesti u Hrvatsku. Platiti ću sama kartu za nju jer ni ona nije sigurna ovdje. Mark bi mogao osvetu namijenjenu meni izvršiti na njoj. Put je bio kratak i brzo sam odjurila njoj. Sve sam joj priznala, a ona je bila šokirana. Predložila sam joj i putovanje, ali nije pristala. Shvaćam ju, da je ona to meni napravila ne bi ju ni pogledala. Još pogotovo kad se sjetim jutarnje svađe...

„Grace... Stvarno oprosti. Nisam to tako mislila, ali tako je ispalo. Nadam se da ćeš mi oprostiti jednog dana."-
„Neću! Hajde, idi već jednom!"- otjerala me.

Barem je jedna dobra vijest stigla! Na svim medijima pročula se vijest o uhićenju Marka, ali i dijela njegove kompanije! Neko olakšanje osjećam, Grace će, ako ništa drugo biti bez osvete. Trenutno Leo i ja čekamo avion. Iskreno se nadam da više neću morati u New York. Zbogom ti! Poslala sam Kipu slobode sarkastični zračni poljubac na što se Leo nasmijao! 

_______________________________

Petljaj, petljaj, petljaj, nikad ne otpetljaj. :D
Kad sam shvatila da je Grace maloljetna i da ne može živjeti sama, također sam shvatila da Emma još uvijek ima 18 i ne može ju napustiti. Tek na kraju nastavka sam to skužila. No o tome u daljnjem nastavku. Nadam se da vam se ovaj svidio (: