„Kako mi je drago što te vidim! Dali si dobro?"- popipao sam joj čelo da provjerim njenu temperaturu i primio je za ruke!
„Da, sad jesam!"- izgovorila je to s veseljem i poljubila me u obraz.
„Baš ste slatki! Hajde, ostavit ću vas nasamo."- Buraz nas je ostavio same.
„Zašto mi nisi rekao što si ti zapravo? Zar si mislio da ću se ljutiti na tebe ili?"- odmah je počela s pitanjem. Njen plavi pramen kose, zapravo žuti pao joj je na lice.
„Baš moraš znati?"- to je bio dio moje tajne.
„Nas dvoje ne bi smjeli imati tajne."- i pokazala mi je kažiprstom ne ispred lica.
„Počelo je to na moj 16. rođendan! Ili kako to mnogi zovu „Sweet sixteen". Proslavio sam to sa svojim mnogobrojnim prijateljima, bez odraslog nazora. Mjesec dana prije toga položio sam vozački, a za rođendan sam posudio tatin auto. Pred kraj rođendana, jedan od uzvanika je bio nasilan jer je bio u pripitom stanju. Da ne bude tučnjave, natjecali smo se u vožnji. Tijekom prevelike brzine, sletio sam u ogradu ceste i malo sam slupao auto. Njegov stariji brat, Mark, popravio je auto i šutio o tome, pod cijenu da se priključimo bandi. Pristao sam jer mi se to tada činilo zabavno! U početku smo krali od bogatih i davali siromašnima i mislio sam „Pa to i nije tako veliki kriminal!". Kasnije su počele malo veće pljačke, kako smo ih nazivali „Pljuvačkice". Mark i ja smo ubrzo postali veliki partneri, glave svih ostalih kriminalaca. Teda sam upoznao u bandi jer je on već otprije bio tamo i pomogao mi je u svim obiteljskim problemima. Pravi prijatelj! Također mi je jako drago što te zaštitio! Kada sam ušao u bandu, za tebe nisam ni pojma imao, a sada mi je žao što sam krao. Toliko o ove dvije godine!"- ispričao sam joj cijelu povijest!
„Znači, ti si lopov?"-
„To je drugi naziv za kriminalca, znači da."-
„Nije me briga za tvoju prošlost! Volim te!"- izrekla je to i snažno me zagrlila!

***

Emma nam je pripremila slano – slatku večeru. Ispekla nam je palačinke i namazala ih je namazom, čokoladnim. Stvarno sam već ogladnio, od Hrvatske pa do ovdje nisam ništa jeo!
Dobro, skoro ništa. Osim nekoliko toplih sendviča!

„Jesi li siguran da želiš sam ići?"- upitao me Ted.
„Bolje je tako! Ti rađe pazi ovdje na Emmu. Vratiti ću se do pola noći."-
„Sretno!"- Emma mi je poželjela sreću i poljubila me. Presretan sam što imam ovakvo bogatstvo!

Obukao sam traperice i crnu majicu kratkih rukava. Na to sam stavio crnu kožnu jaknu.

„Hej braco! Ulovi ključeve!"- dobacio mi je ključeve svog motora.

Još jednom sam poljubio svoju predivnu Emmu! Otišao sam kroz neosvijetljen hodnik prema van. Noć je bila vedra, stoga je bilo prohladno. Uzeo sam crni mobitel na dodir i njime osvijetlio put do garaže u kojoj je Ted držao motor. Vrsta motora bila je Kawasaki, crne boje. Sjeo sam na njega, upalio ga i odjurio prema Marku. Stražari su ponovo bili drugi, noćni. Otvorili su mi vrata i izašao sam izvan našeg „Malog grada" kako smo ga zvali. Iako sam kriminalac, za mene je ovaj kriminalistički život bio odličan! Bilo je avantura, zezancija, opijanja, akcija... Ma svega što bi jednom tinejđeru bilo potrebno da preživi te mukotrpne godine! Kada sam prošao siromašan dio naselja sjetio sam se kako sam im nekoć ne tako davno pomagao. Svako jutro bi im donesao kruh i mlijeko, a djeci svaki tjedan čokoladu! Činio sam ono što je bilo u mojoj mogućnosti! Sada, kada sam pronašao djevojku, Emmu, prekinut ću sve veze s Markom. Neka, priznat ću ocu sve! Punoljetan sam, moram snositi odgovornost!

Stigao sam. Motor sam parkirao ispred njegove garaže bijele boje. Mark je živio u blizini centra grada, u svojem predivnom velikom apartmanu. Naravno, nije to sve što on ima! Tu su i vikendice, vila, stanovi... Tipični bogataš... kriminalac! Apartman je bio svijetle žute boje, prozori bijeli, plastični. Pokucao sam na vrata i otvorio mi je... zapravo ona. Polugola djevojka plave kose držala je čašu šampanjca u rukama. Činilo mi se da je malo pripita:

„Što je? Što trebaš?"- bila je vrlo drska!
„Marka, je li kod kuće?"- počela se smijati. Stvarno joj nisu sve na broju.
„Tko je to na vratima, dušo?"- javio se iz druge prostorije dubok muški glas.
„Neki tamnoputi tip, motorist. Kaže da te treba."- pritom mi je slala zavodničke poglede i odmjerila me od pete do glave.
„Tko bi me u ovo gluho doba noći mogao trebati?"- krenuo je prema ulazu, „Nije valjda! Leo! Pa što tebe nosi kod mene?!"- činio se sretan što me vidi!
„Trebamo porazgovarati. Nas dvoje u četiri oka!"- nisam htio odugovlačiti.
„OK, znaš gdje mi stoji radna soba."- poveo me prema svojoj radnoj sobi.
„Sjedni. Želiš li što popiti?"- bio je ljubazan.
„Čašu viskija, molim."-
„Što te vodi k meni?"-
„Znam o tvojoj bivšoj djevojci. O njenoj osveti tebi."- započeo sam naš razgovor.
„Haha! I što bi ja sad trebao? S njom više nemam problema!"- nasmijao se zlobno!
„Ali imaš s njenom cimericom."-
„Što? Kako ti znaš za nju? Gdje se nalazi ta glupača? Govori!"- primio me za majicu i počeo tresti. Zauzvrat je dobio moju divnu šaku u nos.
„To bi ti trebao znati! Što ti je ta mila djevojka kriva? Krivi svoju bivšu, a ne Emmu!"- izletjelo mi je njeno ime.
„Znači, ipak nešto znaš o toj, kako si rekao da se zove? Ah, Emma. Oh Emma, kako divno ime!"- ponovo se zlobno nasmijao. Očito me smatrao budalom!

________________________________________________
Žao mi je što nije bilo dva dana nastavka, ali sada sam stavila jedan duži! ;)

POSVETE idu svima koji čitaju! Hvala vam puno na #10!! Volim vas!! :* ♥♥

~slika prikazuje Emmu, plavušu :D~
~video ne morate gledati, pjesma ima ime Kavasaki pa mi paše uz naslov nastavka :D~