-Zanimljivo! Stigli smo do zračne luke koja nosi moje prezime, Kennedy. Luka je za inozemstvo tj. za inozemna putovanja. Kako braća mogu biti presretna zbog putovanja?! – razgovara Lucy, sama sa sobom.

-LET 925 JE UPRAVO POLETJEO.- javlja neka gospođa preko zvučnika
-Je li to moguće?- Presretno izjavljuje Lucy!
-Bez brige dušo, iako smo zakasnili zbog tebe, imamo za dva sata nov let, uživaj! – sarkastično će majka.

-Odlazim do prozora, i pogledom pratim taj predivan grad. Ovdje su roditelji iz filma „Sam u kući 2 – Izgubljen u New Yorku" slučajno ostavili Kevina, može li se to i meni desiti? Očito ne. Kip slobode! Zašto ja ne mogu biti tako slobodna? Leo će napuniti 18, ali on će biti samo kratko. Nadam se da ću ga moći češće posjećivati. Christianu je možda i najlakše, 14 godina, nova sredina, nova škola... Imat će sve novo kao da je i ostao ovdje. Mene opet nitko ništa ne pita – izgubit ću prijatelje! Ako i stvorim nove, neću ih ništa razumjeti, a i sigurna sam da će gledati u mene k'o da sam izvanzemaljska osoba!-

Lucy pogleda na svoj svijetlo ljubičasti sat, točnije lila boja sa bijelom pozadinom, crnim brojkama i kazaljkama crvene boje.
-Sada je 14:07, znači prošlo je 5 minuta mojeg razmišljanja u kojem me prekida Leo.-
-Hey sister! ...„Water is sweet, but blood is thicker"... - obožava Avicii-a, - želiš li što popiti? Ili želiš sa mnom prošetati malo po aerodromu, otići u kafić, tj. slastičarnu?-
Jesam li spomenula da imam najboljeg brata na svijetu? Ne? Čudno: -Naravno da idem!-

Leo je odličan brat, kao i svaki drugi stariji brat – pazi me, štiti me, kupuje mi slatkiše... moglo bi se reći da me katkad želi i podmititi, za razliku od Chrisa koji gleda samo na sebe. Možda je fletan, ali dobar brat? Nas dvoje smo stalno u svađi, do prošle godine smo morali dijeliti sobu, užas! Bezobrazan je, voli me zadirkivati te je najčešći krivac mojih zezancija u školi. Bio. Jedina doba stvar u selidbi je ta što ću ga rjeđe viđati! Razlog selidbe? Bolest moje bake Ane koja se može sama paziti, ali majka poput svake druge majke inzistirala je na selidbi u malu državicu Hrvatsku. Mama Beth je inače rodom iz Hrvatske, na fakultetu u Floridi je upoznala tatu Arthura te su se oni jako zbližili.

-Stigli smo Lucy, je si li živa? – javlja mi se Leo, -Što ćeš naručiti?-
-Da, naravno, samo razmišljam o Americi. Što ću naručiti, hm... Brownie! – uzviknula sam radosno! Naravno da ću naručiti nešto Američko, poput čokoladnog kolača Brownie-a!

____________________________________________________________________________

Poduži nastavak, jedva sam čekala da dođem doma iz škole da ga napišem :D

Trebalo mi je oko pola sata

Burekodbanane mojoj Djevojci roze kose koja već sad smatra ovu priču zanimljivom! ^_^ ♥