"IZ DALJINE ČUJEM ZOVE NAS"
„Magla svuda, magla oko nas. Nema joj kraja!"-Laura je bila vrlo nervozna!
„Pogledao sam kartu. Trebali bismo nastaviti samo ravno."-
„A knjiga? Što u njoj piše?"-
„Potrebno nam je šest životinja kako bi oslobodili vrhovnu. Potrebno nam je šest ključeva – vjerojatno da otključamo neki kavez? Piše da zadnji, zapravo sedmi ključ je moć. Njega bi nam trebao predati pegaz. Nije li onda logično da je pegaz vrhovna životinja?"- sve sam knjige rasturao, samo ovu ne! Bilo je u njoj premalo podataka!
„Ako trebamo osloboditi vrhovnu, kako ćemo je osloboditi ako nemamo njen ključ, kako ćemo ključ dobiti a koje zarobljena?!"-
„Nemam pojma!"- bio sam pobijeđen. Stati i vratiti se? Nema šanse! Predaleko smo otišli da bi se sad vraćali!
„Ti nikad ništa ne znaš! Samo jadikovati!"- što sam joj skrivio?
Počeli smo se prepirati na veliko! Ona je kritizirala moju pamet, a ja njenu nervozu i spol. Nastavili smo hodati, ja unaprijed unazad, a ona je hodala normalno prema meni. Došlo mi je da je ošamarim!
„Ne znam kako si ti baš odabran za taj zadatak! Nemaš pojma o ovome!"- vikala je na mene.
„A čemu ono ti služiš ovdje? Hajde me podsjeti!"- hodao sam unatraške.
„Sigurno ovdje vrijedim više od tebe. Ne želim te više vidjeti, NIKAD!"- odgurnula me od sebe. Pao sam niz liticu.
„Ne! Što sam to učinila?! Chris! Chris! Javi se molim te! Nisam ovo htjela napraviti, oprosti mi! Bila sam nervozna jer u knjizi ništa ne piše! Vrati se... Molim te..."-
***
U stvarnom svijetu osvanulo je jedno maglovito jutro. Magla je bila posvuda. Odličan dan za putovanje! Barem, kad se vraćaš u svoj rodni kraj. Ameriku!
„Je si li siguran da trebaš ići? Sigurnije je kad smo na okupu."- brižna majka je nagovarala Lea da ne ide nazad u Ameriku.
„Majko! Punoljetan sam! A i moram obaviti nešto hitno."- taj razgovor su vodili već tjedan dana!
„A ti Lucy? Ne znaš kako mi je drago što ovdje ostaješ!"- rađe bi išla u Ameriku, ali nije ni ovdje tako loše.
„Pusa braco! I ostani mi takav najbolji kakav si i bio dosad!"- poslala sam mu zračnu pusu. Tata ga je odveo na aerodrom, a majka je otišla na posao. Ostale smo u kući samo baka i ja.
„Da mi je samo saznati što se dogodilo s Chrisom! Sigurna sam da znaš! Sigurna sam da nisi Lauru i Chrisa samo pustila na putovanje! Na taj zadatak kako kažeš. Imam čudan osjećaj. Sigurno mu se nešto dogodilo. Što je najbolje, sama sam htjela da ga nikad više ne vidim."-
„Koliko vam puta moram reći da su dobro! Ubrzo bi se trebali vratiti! To je trebalo biti iznenađenje ali se produžilo!"- baka me tješila.
„Moram malo prileći, nekako mi nije dobro!"- ostavila me samu.
Otišla sam „prileći" u sobu. Zapravo je i mene brinuo Chris. Imala sam loš predosjećaj. Iako tamo vrijeme sporije prolazi. Kod njih je prošao jedan dan, kod nas mjesec! Nisam ih još smjela poslati tamo, ali bili su potrebni!
____________________________________________________
Vaša mišljenja o novom nastavku? Što mislite da će biti s Chrisom? Da li je mrtav?
POSVETE U SLIJEDEĆEM DJELU! :D
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top