DOSADNJAKOVIĆ CHRIS
Ovo je treći put da sam posjetio Hrvatsku, tj. svoju baku. Lucy je nikad do sad nije posjetila, ali sam primijetio da nije bila ni zainteresirana. Leo ju je posjetio više puta od mene, ali ja sam najpovezaniji uz nju. Uvijek je bila tu uz mene. Nitko to ne zna, ali često smo si baka i ja slali pisma. Što bi bilo tek da me Lucy otkrila! Istina, često je zafrkavam i uvijek je glavni lik mojih poštapalica, ali zapravo često ne promišljam što govorim. Nije da ju stalno hoću vrijeđati, ali kad se nađe prilika prvi sam tu! Ne mogu se zamisliti da jednom ne budem sarkastičan prema njoj, jednostavno, to mi je već ušlo pod osobnost.
„Ručak je pristavljen djeco!" – pozvala nas je sve za stol moja baka Marija. Ona je bila jedna sjedokosa žena, šezdesetih godina, prosječne visine i malo punašna. Stvarno odlična žena!
„Stižemo!"-povikao sam. Bili smo u dvorištu i istraživali ga. Posebno je oduševilo Lucy što je zapravo jako čudno za nju, osobu koja neprestano živi samo za grad, smog, gužvu, automobile, zgrade...
Za ručak je baka pripremila pohanu piletinu i krumpir salatu te su ona i mama postavile sedam tanjura. Zašto, stvarno ne znam!
„Baka, zašto je postavljeno sedam tanjura, a ne šest, koliko nas ima?"- upitao sam je.
„Oh, nisam ti rekla. Imam susjedu tvojeg godišta. Svakodnevno me posjećuje i ruča sa mnom. Znaš, njoj nema tko praviti društvo. Roditelji su joj stalno na poslu i kući se vrate tek kasno uvečer."- smireno mi je odgovorila. Super! Imat ću prijateljicu. Nadam se.
„Pozdrav svima!"-uljudno nas je pozdravila predivna brineta! Ima tamnosmeđe oči u kojima se možeš utopiti kao u čokoladi!
„Bok! Ja sam Chris, ali možeš me zvati Kristijan."- upoznao sam se s njom. Vidim, odmjerila me. Njena ravna kosa isticala se uz njeno duguljasto lice. Lice? Imala je ožiljak na njemu, iako ga je većim djelom kosa prikrivala. Pretpostavljam da se porezala na staklo.
„Drago mi je. Laura."- sarkastično mi je ispružila ruku.
„Mislim da ćemo se odlično slagati!"- izjavila je Lucy i pritom je pogled usmjerila prema meni.
„Nadam se!"- shvatila je na kog je Lucy mislila te joj namignula.
„Usput, ja sam Lucy, a ovo je moj stariji brat Leo."- pokazala je cijelim dlanom na Lea.
„Krasna obitelj! S izuzetkom!" – ovu drugu rečenicu je prišapnula Lucy, ali očito je htjela da ju čujem.
„Hajde, što stojite. Sjednite za stol i poslužite se!"- oglasila se baka. Spasila je Lauru, najrađe bi joj sada rekao nešto bezobrazno!
„Dobar tek!"- pogled sam usmjerio prema Lauri!
_______________________________________________________________________________
Slika prikazuje Lauru, smeđooku djevojku.
POSVETE: Burekodbanane jesi nisi Julija xD ♥
Neella04 jer smatra da je moja priča dobra! ♥
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top