Jedanaesto poglavlje
"Dobro, nije kao što tetka kuva, niti je sto postavljen kao što to ona radi, ali može da prođe, zar ne?", upitala je Stipu dok ga je držala u rukama i gledala u svoj ručak i postavljen sto.
"Ne opterećuj se sa tim, Daki. Gde su Una i David?"
"Otišli su do poslastičarnice da kupe kolače, nisam stigla i njih da napravim, ali sam zato sredila kuhinju, kao da niko nije bio u njoj. Stipe i ja."
Nasmejao se i poljubio je u teme. "Hvala ti za ovo."
Uzdahnula je. "Jel se javljala tetka?"
"Mhm, sledela je, a teča ju je sačekao i krenuli su za Kragujevac."
"Šta ako baka umre, a ja ne budem tamo?", tiho je upitala.
"Neće, Daki. Jaka je ona žena."
Klimnula je glavom. "U pravu si."
"Znam da jesam."
"Evo nas!"
Dajana se okrenula ka njima i zapanjeno pogledala u dve pune kese kolača. "Nemamo vojsku ovde, pobogu."
David se zasmejao, pa spustio kese na šank. "Nismo mogli da odlučimo koje ćemo."
Prevrnula je očima, pa pogledala u Unu. "Jesi se smrzla, lepotice?"
Klimnula je glavom. "Jesam, mnogo je klizavo napolju."
Spustila je Stipu u hranilicu, pa čučnula ispred Une. "Idi da opereš ručice, pa da probamo ovo što smo ti i ja kuvale."
Veselo je zaklimala glavom i otišla u kupatilo, a Dajana je ustala i pogledala u Davida. Privukao je sebi i nežno je poljubio. "Jesi li dobro?"
Uzvratila mu je poljubac. "Mhm, pored Une i ne može čovek da razmišlja o lošim stvarima, Davide."
Ručali su, razgovarali i smejali se kad joj je telefon zazvonio. "Kaži, mama."
"Zašto nisi i ti pošla?"
Uzdahnula je. "Rekla sam ti, mama, neko mora da pazi Stipu sa tečom. Jel tata došao?"
"Nije još."
"Jel te zvao?"
"Jeste, rekao je da još ništa ne znaju i da će mi javiti čim bude nešto saznao."
"Dobro, verovatno joj rade analize, mama. Smiri se, molim te."
"Kako da se smirim?", zacvilela je.
"Lepo, mama. Nisi dete, pobogu. I sama znaš da baki možeš pomoći samo zdrava, a ne ako i tebi pozli, pa da nam svima napraviš još veći problem. Popij tabletu za smirenje, ako ne možeš drugačije.", progunđala je.
"Dobro."
"Mama, idem da operem sudove, da se ne muči teča, pa ću te nazvati, važi?"
"Dobro, sine.", promrmljala je i spustila slušalicu.
Odmahnula je glavom. "Ipak mi je drago što nisam otišla, izludela bi me mama tamo.", progunđala je.
Ivan se osmehnuo. "Koliko sam shvatio, ona ih voli kao da su njeni roditelji."
Klimnula je glavom. "Mama je dete doma, tečo. Imala je težak život, sve dok nije upoznala tatu. Baka i deka su je odmah prihvatili kao svoju, sve ove godine je za njih njihova kći, ona ih čak i zove mama i tata."
"Nisam to znao.", Ivan je tiho rekao.
Nasmešila se. "Baka mi je jednom pričala da je mama bila previše mršava i bleda kad ju je upoznala. Nije imala šta da obuče, a živela je u nekakvom podrumu, jedino je za to imala para. Kaže da je odmah videla da je to jedno dobro i vredno dete i zavolela je na prvu. Ona je insistirala da mama završi fakultet, preuzela je svu brigu o meni za vreme ispitnih rokova, a mama je za uzvrat donosila sve desetke i činila ih ponosnima. Sama se izborila i za svoj prvi posao, sve ih je iznenadila. Tako je ostalo i do danas."
"To je vrlo retko.", David je tiho rekao.
"Mhm, znam."
"Daki, idem da uspavam Stipu, ako ti se Danijela javi, dođi dole.", Ivan je rekao i ustao.
"Ne brini, tečo, javiću ti.", nežno je rekla i on je otišao.
"Tata, mogu li ja da idem da gledam crtaće u sobi?"
David se osmehnuo i nežno je poljubio. "Idi, srećo."
Poljubila je Dajanu i odlepršala u svoju sobu. Dajana se naslonila na Davida i pogledala ga. Pomilovao ju je po obrazu spoljnom stranom prstiju, a onda spustio usne na njene i željno je poljubio. Podigla je ruku i uvrzla šaku u njegovu kosu, pa se okrenula, popela mu se u krila i spustila usne na njegovu vilicu, a onda nastavila da spušta poljupce po njegovom vratu. Jako ju je stezao za kukove i tiho uzdisao. Ustao je sa njom u rukama, pa je poneo ka njenoj sobi, a zatim je uneo u wc. Spustio je na veš mašinu, odvojio se od nje, svukao joj pantalone, pa je opet poljubio. Na brzinu je maknuo svoje pantalone dole i grubo se zabio u nju. Grebala ga je po ramenima i izvijala kukove njemu u susret, željna da ga što dublje oseti u sebi. Svršavali su jako i dugo zajedno, dok su se nežno ljubili i gledali se u oči. Nastavio je da je ljubi, a onda je podigao sa mašine i odneo je u sobu. Nežno ju je spustio na krevet, izašao iz sobe, a onda se vratio, skinuo se, zaključao vrata, pa se bacio na krevet kraj nje. "Zaspala je.", promrmljao je kad je izvila obrvu.
Nasmejala se, popela se na njega pa ga nežno poljubila. Nastavila je da ga ljubi po vilici, a onda se spustila na vrat, polako se poljupcima spuštajući ka njegovim grudima. Uživala je dok ga je slušala kako tiho uzdiše, u njegovoj ruci u svojoj kosi, kao i u pogledu u tim čarobnim očima. Nije skidao pogled sa njenog, dok se sve niže spuštala. Došla je do njegovog uda, spustila par izazivajućih poljubaca po njemu, a onda ga uzela celog u usta. Obrađivala ga je i gledala ga u oči. Do ludila ju je dovodio njegov pogled, imala je osećaj da bi samo od njega mogla da svrši. Glasno je zajecao i svršio u njenim ustima. Olizala ga je, a onda se pridigla, namestila njegov penis na svoj ulaz i nabila se u jednom potezu. Spustila je šake na njegove grudi, a usne na njegove i počela polako da se pomera. Dodirivao ju je po celom telu, milovao je i uzvraćao joj poljupce, beskrajno uživajući u svakom njenom pokretu, pogledu i poljupcu. U trenutku ju je okrenuo na leđa, pa nastavio da se polako pomera, bez prekida je ljubeći. Nisu nigde žurili, davali su sebe jedno drugom. Zajedno su doživeli vrhunac, ono najlepše. Nežno ga je milovala po kosi. "Drago mi je što nisam otišla."
Osmehnuo se. "Zbog mene?"
"Da.", iskreno je rekla. "Zbog tebe i Une, Davide. Znam da je sebično, ali..."
Podigao je glavu i pogledao je. "Možda jeste malo, srce, ali mene ne čudi."
Izvila je obrvu. "Ne?"
Slatko ju je poljubio. "Ne, imaš dvadeset sedam i po prvi put želiš nešto više od karijere, srce. Normalno je da želiš da budeš sa nama."
Protegla se, privila se uz njega i zagrlila ga. "Osećam se kao da pripadam kraj tebe, Davide."
Slatko se nasmejao. "I pripadaš, Dajana."
Ležali su, grlili se, mazili i ljubili kad su začuli Unin glasić ispred vrata. "Dajana, telefon ti dugo zvoni, piše da te zove mama."
Skočila je iz kreveta i počela brzo da se oblači. "Čekam te van.", promrmljala je Davidu, izašla, pa zatvorila vrata za sobom. "Jel te probudio, lepotice?", nežno je upitala i krenula ka kauču.
"Jeste, šta si radila u sobi? Jel i tata sa tobom?"
Pocrvenela je do korena kose. "Jeste, lepotice, pričali smo.", promrmljala je. Dohvatila je telefon, pomolila se i okrenula majku. Znala je da se neće ni javiti kako treba, a da će krenuti salva kritika.
"Dobro, zašto se ne javljaš? Četiri puta te zovem."
Uzdahnula je. "Spavala sam.", promrmljala je.
"Lepo, devojka spava..."
"Aman, mama, hoćeš li mi reći zašto zoveš?", živčano je upitala. Ugledala je Davida krajičkom oka kako se gipko kreće ka kuhinji i stavlja im kafu. Kako je taj muškarac zgodan i lep, Bože dragi, pomislila je.
"Stigla ti je tetka u kući, dovezao je Davidov otac."
"Super, daj mi je na telefon, pretpostavljam da je bila u bolnici."
"Jeste, sad ću joj odneti telefon, ali prvo da te pitam nešto."
"Kaži, mama?"
"Jesi li ti to konačno našla muškarca za sebe? Miloje nas naziva prijateljima."
Nasmejala se. "Pobogu, mama, zar zaista misliš da je sad pravo vreme za taj razgovor?"
"Uvek je vreme, Dajana, uvek. Stvarno je vreme i..."
"Dobro, dobro, jesam. Prestani sad, pobogu.", zarežala je.
"Dobro, jeste malo stariji i biće ti teže da se uklopiš sa curicom, ali nema veze, ako se potrudiš upola kao oko posla, bićete savršena porodica."
Dajana je od muke počela histerično da se smeje. "Ti si, mama prolupala. Daj mi tetku da čujem kako je baka.", ljutito je zarežala.
"Dobro, što se ljutiš, samo sam ti dala savet. Evo ti tetke."
"Kaži, tetino."
"Jesi li bila u bolnici, teto?"
"Jesam, Daki, stanje je nepromenjeno, ne mogu da nam daju nikakve prognoze, sledećih četrdeset i osam sati su najkritičnija. Bata i ja smo došli kući, nema smisla da sedimo tamo. Kako je Stipe?", zabrinuto je upitala.
Uzdahnula je. "Stipe je dobro, teto, ne brini ništa. Lepo je ručkao ono što mu je seka spremila i zaspao. Svi smo spavali, ali je mama imala potrebu da zove kao da gori pola Srbije, probudila Unu, a ona nas. Hvala.", promrmljala je i slatko poljubila Davida kad joj je dodao cigarete i kafu.
Danijela se nasmejala. "Znam i zašto. Da si joj videla izraz lica kad je shvatila.", rekla je cerekajući se.
"Kao i bakin kad si dovela Ivana.", uzvratila joj je.
"Od prilike, mada mislim da su za tebe mislili da si još beznadežniji slučaj od mene.", rekla je smejući se.
Prevrnula je očima i zapalila cigaretu. "Šta radi tata?"
Čim joj se tetka zacerekala pokajala se zbog pitanja. "Odveo je prijatelja da mu pokaže rakiju staru tačno dvadeset sedam godina, za koju je mislio da je nikad neće otvoriti.", rekla je umirući od smeha.
"Pobogu, tetka, ne daj im, šta će taj čovek pomisliti o meni.", zacvilela je.
Dajana je prasnula u smeh. "Mislim da su se super uklopili. Ceo put je pričao kako jedva čeka da upozna ženu koja je ukrala srce njegovom sinu samotnjaku."
Prevrnula je očima. "Blago nama. Dobro, teto, javljaj mi kako je baka i za Stipu se ne sikiraj, ja brinem o njima ovde."
"Hvala ti, Daki. Ljubim te.", rekla je i spustila slušalicu.
Dajana je mučenički pogledala u Davida. "Mislim da nam već spremaju svadbu.", progunđala je.
"Kad je svadba?", Una je radosno upitala.
David je uzdahnuo. "Polako, Una, uplašićemo Dajanu i pobećiće nam.", progunđao je.
Dajana se nasmejala kad ju je Una zabrinuto pogledala, podigla je u krila i slatko je poljubila. "Neću pobeći, lepotice, ne brini, ali za svadbu treba vremena, da se David i ja bolje upoznamo, a posle i da se organizuje."
"Ti si rekla da vam organizuju svadbu."
Prasnula je u smeh. "Tvoj deka i moji tata i mama malo preteruju, lepotice."
"Šta rade?", David je radoznalo upitao.
Pogledala ga je. "Mislim da tvoj tata i moj tata sad piju rakiju koja je čekala tolike godine na moju udaju."
"Pobogu."
"Upravo tako."
Nežno ju je pomilovao po obrazu. "Nemoj da osećaš pritisak zbog njih, srce. Sami ćemo odrediti svoj tempo i put."
Privukla se sa Unom njemu i on ih je obe zagrlio. "Znam, sa Unom, jel tako lepotice?"
"Možete da se venčate za naš Božić, jel to dovoljno vremena?"
Dajana je prasnula u smeh. "Ti si se već pridružila suprotnom timu, a?", upitala je smejući se.
Malena je pocrvenela. "Više mi se sviđa ono što oni misle.", promucala je.
Ništa joj nisu odgovorili, samo ju je Dajana jače zagrlila i poljubila je u kosicu.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top