Jedan dan od Mnogih

Veče prolazi.
Ja te ubeđujem da gledamo V kao Vendetta jer znam da voliš DC,
a ja sam uvek bila zaljubljena u ideju revolucije.
Nakon toga ti objašnjavam moj plan za beg iz ove situacije,
a oboje znamo da živim za nerealne planove,
ideale koji nikada neće biti realnost,
navikavam se na stalnost tvoje ruke u mojoj i razmišljam o tome kako ovo neće uvek biti moja stvarnost.

Filmovi o revoluciji,
narod se bori za sebe,
oči mi cakle i shvatam da nikada ne želim da prestanem da se borim za slobodu,
a ni za tebe.

Kuda bih ja da nas nema?
Da nisi tu, kraj mene,
da li bih živela život progonjena od strane sopstvene sene?
Ili pak sete, zbog stvari koje sam zanemarila,
snova koje sam imala kao dete,
progonjena od strane ove bezizlazne tuge koja me uvek nađe kada su noći duge, a dani lete.

Ljubav je najteža od svih teških reči, ali kako drugačije da opišem ovo sve?
Reci mi drugu reč koja opisuje sve što osećam ovde, pored tebe,
ispunjene duše i srca većeg od tela.
Ne bi ni poverovao koliko dugo sam ovo želela, koliko i dalje želim.

Toplota tela, statika pucketa između.
Ovo je sve što je važno u ovom trenutku.
Samo ti, samo da me nikada ne pustiš iz tvojih ruku,
da mi dopustiš da zaboravim na tren da si čitavu večnost bio njen i još toliko toga.

Konačno te imam ovde, stoga me pusti još malo,
još pet minuta, ne teraj me da pođem.
Ako me oteraš ne mogu da budem sigurna da ću opet moći da dođem,
da ćeš me želeti tu kraj sebe,
da ćeš me želeti u tvom domu,
želeti u tvojim rukama,
da ćeš me želeti.

Sada, dok je ovo i dalje ono što ti hoćeš,
pusti me da ostanem još malo.
Znaš koliko mi je stalno,
koliko sam te poželela,
koliko mi značiš.

Ne mogu da te okujem za sebe jer tako nije pravedno,
i ne bi bilo u redu,
ali mogu da te zamolim da ovaj trenutak traje duže.
Znaš već kako preživljavam svaku sredu, svaku nedelju,
ovaj život i sve njegove dane.

Ako već moraš da mi otvoriš stare rane nemoj sada,
ne dok je noć ovako mlada,
dok ovaj trenutak smeštam u svoju galeriju večnosti.

Oprosti, ali ti sada ne dopuštam.

Sačekaj bar sutra, Sunce novog jutra, novi dan.
Sačekaj sutra i pusti me da utonem u san sada, ovde, na tvojim rukama,
mestu gde bih se raspala,
suze plakala i celu večnost provela.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top