10


Ušla sam u kuću i zatekla Liama kako plače gledajući stare porodične slike. ,,Hej Liam, šta radiš to? Zašto plačeš?" Liam me je snuždeno pogledao a potom rekao ,,Ne mogu ja ovo Caroline, zašto moj život mora biti ovakav, svakog dana glumim da sam dobro, ali nisam. Ništa od ovog nije dobro. Ja imam 17 godina, trebao bih da idem po klubovima, da se zabavljam, a šta ja radim? Sedim ovde i plačem za roditeljima koji su me ostavili i bez reči otišli." Oči su mu bile pune suza, nisam mogla da ga gledam takvog, on nije ni za šta kriv.

,,Liam, niko ti ne treba. Ja sam tu za tebe. Ja sam ti porodica i ja ću ti uvek pomagati. Zaboravi na njih, oni nisu nikada bili pravi roditelji. Pravi roditelji ne odlaze tek tako. Molim te samo prestani da plačeš, jako me boli kada te vidim takvog." Liam se ironično nasmejao i klimnuo glavom a zatim rekao ,,Idem na par dana kod druga, nemoj da me zoveš. Biću okej." Obrisao je suze i poljubio me u čelo, ni reč više nije progovorio, uzeo je svoj ranac i izašao.

Gledala sam ga kako odlazi a zatim videla Zayna kako prolazi ispred moje kuće ,,Hej Zayn, hoćeš da dođeš?" Povikala sam. Zayn je ljutito pogledao u mene a zatim došao. Ušli smo unutra i on je bez reči samo seo na sofu u dnevnoj sobi.

,,Hej Zayn, šta radiš napolju, kasno je?" Pogledala sam ga i sela pored njega. ,,Čekao sam da se javiš... Vidi Caroline, ja stvarno pokušavam da budemo dobri i sve to, ali problem je u tome što ti ne želiš da mi se otvoriš, to me ubija..."

Udahnula sam duboko ,,Okej Zayn, šta želiš da znaš?" Pogledao je u mene i prišao bliže ,,Hajde prvo da sednemo." Klimnula sam glavom i polako smo se uputili ka mojoj sobi. Zatvorila sam vrata za sobom i sela na stolicu pored kreveta na kome je bio Zayn. ,,Rekla si da ne želiš da pričaš o prošlosti ali ja imam utisak da je prošlost kriva za to sto sada ne želiš da mi se otvoriš. Hoću da znam sve Caroline..."

Iskočila sam iz stolice kada sam čula o čemu on želi da pričamo. ,,Okej, želiš da znaš sve." Rekla sam to zatim sela na ivici kreveta. ,,Moji roditelji se nisu slagali, tako da sam odrasla bez majke, koja nije mogla podneti mog oca tako da me je samo napustila. Moj otac je bio uvek tu za mene do pre nekoliko godina... Upao je u neku lošu bandu i počeo da se drogira misleći da Liam i ja to ne znamo. Zatim nas je i on napustio kao što već znaš. Imala sam dugu vezu koja mi je totalno uništila život i zbog koje sam takva kakva sam, sve je počelo kad sam upoznala osobu od 27 godina. Tada sam imala 16 godina i nisam znala šta radim, ali zato je on znao. Iskorištavao me je samo da bih ga zadovoljila. Sada kad se setim postane mi sve to odvratno, jer sam mislila da je to ljubav. On je razlog zašto sada nikome ne verujem, jedne večeri kada smo ostali sami, tražio je kao po običaju da izgovaram neke užasne reči i da radim stvari koje bi njega zadovoljavale. Ja tog puta nisam htela tako nešto da uradim, što je njega jako razljutilo. Dobila sam snažan udarac, podigao me je pa zatim oborio na krevet i prisilio na sve što ja u tom trenutku nisam htela." Nisam mogla vise, sve sam mu ispričala a zatim sam zaplakala.

,,Hej, Caroline, nemoj plakati! Jesi li ga prijavila policiji?" Pitao je zabrinuto. ,,Nisam, jer bih i sebe uvukla u probleme, a tada sam ih imala dosta sa ocem kog i ovako ne bi bilo briga za to što mi se desilo." Obrazi su mi bili mokri od suza. Zayn je prišao i obrisao ih. ,,Caroline, reci mi njegovo ime."

Skupila sam hrabrosti i rekla ,,Ian, novi trener u školi." Zayn je istog trenutka ustao sa kreveta ,,Molim?! Taj manijak ima posao?! Caroline, polazi, idemo ga prijaviti!"

,,Ne Zayn, nemoj molim te. Izdržaću, on se sigurno od tada promenio. Čak sam nedavno čula da se oženio. Molim te pusti to sad. Prošlo je.." Zayn me je pogledao zabrinuto a zatim me je podigao sa kreveta i dao snažan zagrljaj. ,,Obećavam da ću uvek biti tu za tebe, koliko god teško bilo i nikada te neću ispuštati iz vida." Rekao je to mirnim glasom. To mi je dalo još više snage i osećala sam se zaštićeno. Čudan je to osećaj... Nikada se pre nisam osećala zaštićeno. Moj život je bio užasan... 




Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top