38.

Sofija

Danijel je skakao po drvecu noseci me na ledjima.Osecaj ni malo nije prijatan.Svaki put kad on skoci na neko drvo ja steknem utisak da cu mu spasti sa ledja.
U jednom trenutku je cak poceo da se smeje.

,,Danijele!"-moj vrisak je odzvonio medju borovom sumomom.

,,Sumica je opasna,malena devojcice.Prestani da mi vristis na uvo.Znas da sam osetljiv..."-zacvileo je.

,,Tuzicu te kod tate ako mi voznja do kraja ne bude bila uredna"-sapnula sam mu na uvo.

,,Tvoj tata meni nista ne moze majmunce"-frknuo je.

,,E sad si gotov"

,,Ne,zapravo,ti si sad gotova.Spremna?"

,,Spremna za sta?"-Nije mi dao odgovor.Samo je pogledao na dole i skocio na zemlju.Nabila sam mu glavu u rame i vrisnula unutar sebe.Nezno je skocio dole,ali se meni zeludac ipak popeo u grlo.

,,Here we are"-nekako sam podigla glavu i videla isto ono mesto gde smo se Danijel i ja pomirili.Nedaleko odatle,obezbedjenje nas je streljalo pogledima.
Pali smo sa neba.
Bukvalno.
Danijel je namestio majcu i uhvatio me za ruku.

,,Jesi li citala nekad Ilijadu?"

,,Ne.Što?"-procedio je neku psovku.

,,Nema veze.A Tedir?"

,,Sta je to kog djavola?"-zaustavio se u mestu.

,,Sofija,ako to nisi procitala,tvoje prisustvo rutalu je beskorisno"-rekao je sa nekom dozom srece u glasu,kao da je to prizeljkivao.

,,Molim!?Zasto mi to niko nije rekao?I hoces da kazes da sam beskorisna?Da jes..."

,,Shhhhhh"-stavio mi je prst na usta-,,Niko ti nije rekao jer ti nije bilo dobro,i ne,nisam rekao da si beskorisna,Boze Sofija,rekao sam da je tvoje prisustvo beskorisno ako to nisi procitala"-udarila sam ga po ruci da bi sklonio prst koji je poceo da se ledi.Tuzno me je pogledao.

,,Vaša visočanstva..."-zagrmeo je muski dubok glas.Zabezeknuto sam pogledala u coveka iza nas.Kakav covek!To je grmalj od dva metra.Grube konture lica,i prozirne plave oči.Svako normalan bi ga se uplasio.Krupnim koracima je dosao do nas i poklonio nam se.

,,Prinče...princezo..."-Princ?Opa.Manula sam Danijela laktom i mogu da se zakunem da je pocrveneo.Sagnuo je glavu i nasmejao se kao neka devojka kojoj decko laska.Jedva sam se zadrzala da se ne nasmejem.

,,Lura"-Danijel mu je pruzio ruku i ovaj je uzvratio.Nije se smejao.Nije u stvari pokazivao nikakve emocije.

,,Molim Vas,podjite zamnom"-Lura se okrenuo na petu i krenuo ispred nas.Poklonili su se i ostali clanovi obezbedjenja kad smo prosli pored njih.

,,Tatin stari prijatelj,Lura"-saputao je Danijel-,,On je šef obezbedjenja vampirskom klanu...nasem klanu"

,,Cekaj,ko ce sve biti ovde?"

,,Te ljude nikad u zivotu nisi videla,nisam ni ja.Znam samo par njih iz vamirskog klana i to mi je delom porodica.Nikog drugog ne znam.Zbog toga je bitno da se ne odvajas od mene"

,,O za to nemoj da brines"-jace sam mu stegla ruku.

,,Nemoj da se plasis,sve ce biti u redu"-nacas sam pogledala u Luru,imala sam neki jak osecaj da slusa sta pricamo.Danijel ga je pogledao i namrstio se.Znam da mi cita misli,zna da je Lura trenurno srz mog straha.Ali veliki strah ce tek da dodje.

******

Tata nas je docekao jako nervozan.Non-stop je razgovarao sa Teom i Lurom.Saznala sam da vampiri cuvaju strazu spolja,vestci i ljudi unutra.Meni zvuci fer.
Videla sam Izabelu i Voktoriju Ragu kako se bave papirima i kompjuterima.Mahnula sam Tori,ali majku nisam htela ni da pogledam.

,,Kćeri tatina...srecan rodjendan"-Bazil me je zagrlio kao medved.Potapsala sam ga po pleckama da bih mu dala do znanja da me gusi.Nije reagovao.Danijel se zagrcnuo od smeha.

,,Tata...suma...postaje....crna...."-pravila sam se da padam u nesvest i pocela sam da kolutam ocima.Odaljio se od mene brzo.

,,Izvini,jesi li dobro?"-zakikotala sam se.

,,Oui pappa"-sve mi je jasno,ali mi geni nikad nece biti.Na Bazilovom licu,videla sam svoj osmeh.Pomazio me je po glavi.

,,Toliko dugo sam hteo to da ti kazem čokoladice"-poljubio me je u vrh nosa.-,,Toliko godina"

,,Od sad ces svake godine tata"

,,Hocu duso,hocu"-prekinuo se ovaj intiman trenutak kada nam je prisla Izabela.Danijel se prekstio ruke na grudima i posmatrao je dok se krece.
Nije ga ni pogledala.

,,Sofija,srecan rodjendan,zlato"-krenula je da me poljubi,ali sam se odmakla.Bazil se namrstio.

,,Hvala...Kada pocinje ritual?"-Izabela je uzela korak nazad.Bazil joj je stavio ruku na rame.

,,Kad god ti das znak"-Mars se pojavio iza mene.Pored njega je stajala Diara,podbula od plača.Led mi se uskovitlao oko tela.-Srecan rodjendan Sofi"

,,Hocete li prestati sa tim?Ajde da se ne ponasamo kao da vas jutros nisam zamalo poubijala.Hm?Boli me dupe za rodjendan,znate.Samo me pustite"-Bazil je koraknuo ka meni ali sam podigla ruke i odaljila se.Brzim hodom sam ih zaobisla.Danijel je posao zamnom.Usla sam u tatinu kucu.Na stolu je stajala ona praistorijska knjiga.
Super.
Sada cu moci da je prelistam.Danijel i Diara su usli zamnom.Brzo nakon toga usle su Marija,Surbin i Leila.Bila sam im okrenuta ledjima,ali sam znala da su oni.

,,Zdravo svima"

,,Hej"-nekoliko njih je reklo.Cula sam da se priblizavaju stolu.
Tesko sam disala.Bes je i dalje tinjao u meni.Surbin je nezno polozila saku na moju ruku.Nije se ledila.
Naravno,njen narod je sa severa.
Pa,bio je.Dok ih nisu istrebili kao zivotinje.

,,Polako...bes ti sada nikako nece pomoci"-rekla je ulazeci svojim kristalno plavim ocima u moje.

,,Da sacuvaj to za neku od nadolazecih borbi"-rekla je Leila promuklim glasom.Svi su je pogledali.

,,Kakvih borbi?"-pitala sam uznemireno.

,,To nam je neminovno.Leon ce zeleti sve za sebe.Moc,teritorije,vlast..."-Surbin je stegla suze u grlu.Stegla sam je za ruku.

,,To se nikad nece desiti.Ne dok ja hodam zemljom"-svi su se nasmejali i ja sam osetila nadu.Otvorila sam knjigu.Pitala sam da mi pokazu glavnu delove,nemamo vremena da sve listamo.Nesto sam citala nesto mi pricali.U celoj knjizi najvise su me uzasavali crtezi.Na kosuljicama su bile zalepljene beleske.Cini,koriscenje,dejstva...
Tata je sve lepo napisao i uredio.Sigurno mu je trebala da vecnost da se pobrine za ovo.

,,Stani,objasni mi ovo..."-pokazala sam sliku gde je bilo nacrtano 12 ljudi.-,,Ko su oni?"

,,Bogovi"-rekla je Surbin.Polako je okrenula nekoliko stranica knjige.

,,Kakve veze Grci imaju sa nama?"-napravila sam se luda.

,,Mi smo nastali od njih.Mojre su dale našoj prvoj ensesteri moći.Majci dveju sestara"-klimnula sam glavu.Sada sve ima mnogo više smisla.

,,Zašto su joj dale moći?Mislim,Mojre nisu bas velikodusne"-Danijel me je sumnjicavo pogledao.

,,Pa,prema prici Mojre su odabrale...Kasandru,kao njihovu cerku,medjutim,u noci kada su one otvorile dveri-vrata između Olimpa i sveta,otvorili su vrata i Podzemlja i Senovite zemlje.Znas sta je to?"-potvrdno sam klimnula.-,,E,onda je Morfej,gospodar Senovite zemlje video Kasandru pre nego što su Mojre dosle do nje i zaljubio se u nju.Ali bilo je tada prekasno,Mojre su je vec uzele"-zakovitlala je svojom sneznom rukom pokazujuci kao da je sve posle toga nebitno.
Ali ni jedan deo ove price nije tacan.
Zasto knjige znaju drugu istoriju od one prave?
Da li su Mojre htele da sakriju sramotu da su pale pod noge Boga koji je zeleo da zastiti ljubav?
Verovatno.

,,Ko je napisao Tedir?"

,,Pa,niko precizno.Knjiga se generacijama prenosi,svi pisu u njoj,a ne zna se ko je prvi poceo.Ima mnogo jezika u njoj,a poslednja stranica je napisala pre skoro dvesta godina,gde samo pise cin prevođenja reci u citka slova i ovaj potpis"-okrenula je poslednju stranu i pokazala mi potpis.

                           V.R.

,,Znate li ko bi to mogao da bude?"

,,Da,najverovatnije Veronio Rigadi,njegove godine zivota se poklapaju sa ovim spisom"-Pa Veronio,hvala ti sto si nam okoncao muke.

,,Deco,hajde"-Teo se pojavio na vratima.Nasmjela sam se i uzvratio mi je migom.Surbin je izvukla potrebne strane.
Izasli smo pokazivajuci cuvaru da cuva kucu.
Svi smo hodali u grupi ka logorskoj vatri.Svi su isli iza mene.Dobila sam nalet moci i pritisla pesnice.
Led i Fortis...necete sad.

Svi do jednog su se poklonili.Cak i samanka,koja je bila dosta stara.Otac me je ponosno gledao dok mu je osmeh zadovoljstva titrao na licu.Vamiri su stajali sa desne,vukovi sa leve strane,a vestice u sredini,oko logorske vatre.
Prisla sam samanki.Oni koji su bili samnom ostali su iza mene.
Stala sam ispred nje i poklonila sam se onako kako me je Erina naucila.
Osmeh joj je odao mnogo bora na licu,ali je i pored toga izgledala mnogo simpaticno.Uzvratila sam joj osmeh.Uhvatila me je za ruku.Upaseno sam ukocila lice,ali ona je odmahnula glavom.

,,Ne plasi se dete"-stegla je moju ruku i pustila da joj led napravi okove.Gledala me je u oci i klimala glavom.-,,Gledaj"-spustila sam pogled.Kako mi je ulivala poverenje tako se led vracao.Srecna sto se ovo desava,ispustila sam neki zvuk zadovoljstva.
Od te kolicine euforije,led je skroz nestao.Nista.Nikakav bol,nikakvo peckanje.Nestao je.

,,Hvala Vam"-rekla sam hipnotisano.

,,To mi je duznost,Vasa lepa visosti"-nasmejala sam se i pustila joj ruku.Okrenula se i vratila se svojoj grupici koja me je srecno cekala na mestu gde sam ih i ostavila.

Surbin,Leila i Diara su presle pored mene,Danijel,Teodor i Marija,morali su da odu pored svog klana.Danijel mi je prosaputao da ce me sve vreme gledati.

Ritual je mogao da pocne.

Tata je istupio iz nase mase.Otisao je malo dalje od nas.

,,Christal oferendus"-bilo je cisto zadovoljstvo gledati ga kako stvara ogorman stit iznad nas.Izgledalo je kao da se zlato razliva po nocnom nebu.Svi su izbacili uzvike zadovoljstva.
Osetila sam neciji pogled na sebi i brzo preletela obe mase.
Ouni.
Uopste nije posmatrao prizor.
Za njega sam prizor bila jedino ja.Olizao je usne kad sam ga pogledala.Par vukova oko njega se zakikotalo.Pustila sam koren leda i u zemlju i pustila ode do njega.
Sofija,ovo ti nije mesto za vezbu!
Naisla sam na prekoran pogled svoje mame.
Ouni se ipak uzmakao sa mesta i pogledao me začuđeno.
Pa ipak ovaj zamrzivac moze da radi i bez svecica.

,,Molim Vas!"-povikao je moj otac.Usredsredila sam se na njega.-,,Bacite svoje oruzje"-svi su poceli da dele poglede negodovanja i neodobravanja.Moj otac je mirno cekao.Svi su ovde imali nekog ko je mrtav zbog onog drugog iz druge vrste.Razumno je bilo da niko nece da se mane oruzja sada kada svi imaju najvecu sansu da se osvete.
Gledala sam par trenutaka,i onda sam istupila.
Svi su me pogledali.
Podigla sam tri koca,dve igle i dve mini bombe.Pokazala sam svima sta nosim i sta ostavljam.Tata se prosto topio od srece.Mislim da ga vise nije ni bilo briga hoce li jos neko to da uradi.
Ali,brzo nakon mene,to su istovremeno uradili Teo,Dani i Izabela.Posle nje Tori,pa Erina.Sumom je pocelo da odjekuje zveket raznolikog oruzja.Gledala sam dok se ljudi odricu svoje bezbednosti.Zbog ovog.Niko nije cuo moj smeh od buke,a znala sam da je bar polovina njih ostavila bar po noz sakriven u čizmama i cipelama.

,,Hvala Vam"-rekao je tata kada su svi zavrsili.Poklonio se samanku i ona mu se zahvalila.

,,Mozemo da pocnemo"-svi su zacutali.Podsecalo je na sahranu.Vecina je bila doterana i lepo sredjena dok smo samo Danijel i ja bili obuceni kao da smo dosli s ulice.Kao sto je obecao,sve vreme me je gledao.Njegovo prisustvo mi je davalo vise sigurnosti nego bilo kog clana obezbeđenja.Samanka je pocela nesto da peva.
Diara se polako priblizila pored mene.
,,Hej"

,,Hej"-saputale smo.

,,Sta se desilo?"-pitala sam gledajuci u njene crvene oci i sarene podocnjake.

,,Pricacu ti kad dođemo kuci.Uzivaj u zalopojki"-nasmejale smo se.
Samanka je jos malo pevala,zatvorenih ociju.
Onda ih je naglo otvorila.

,,Pozivam naslednike da priđu"-tata se okrenuo ka meni,davajuci mi znak da podjem za njim.Cekaj,ovo ne bi trebalo da se desava.Brzo sam potrazila Danaijelov pogled,ali on se dosaptavao sa Teom.Diara mi je stegla ruku.

,,U redu je"-posla sam za ocem.
Prisli smo samanki i odjednom se osetila jako neprijatno i nesigurno.Odjednom,samanka nije izgledala tako simpaticno kao malo pre.Rekla nam je gde da stanemo,odvojivsi nas bar 5m dalje jedno od drugog.Cula sam saputanje iza nas.

,,Opustite se"-pogledala sam u tatu.Sad sam ponovo pocela da se plasim.

*******

Danijel

Sofiji su oci poplavele i pocela je da izbacuje paru iz usta.Ledeno plavo-zlatne vlasi su joj krenule iz korena kose.Prekrstila je ruke i zgrcila se.
Sta je bre ovo koj moj?
Teo me je drmnuo kad sam poceo da rezim.Molim Boga da ostane prisebna.Pravila su da niko ne sme da se pomeri sa svog mesta,osim ako mu saman to ne dozvoli.
Zabole me malo.
Zbog Sofije cu prekrsiti sva pravila ovog sveta.

,,Aktivirajte svoj Fortis"-Sofija je okruzio led.Narod je poceo da uzmice i da gundja.Vampiri iza mene su poceli da kreste.Naglo sam okrenuo glavu i zasiktao.Svi su momentalno ucutali.
Bazil je pokazao rukom da ce se samo nacas pomeriti s mesta i prici cerki.Nije joj se previse priblizio i rekao joj je da je sve u redu.Mogao sam da namirisem kako mu nesigurnost trci ispod koze.Klimnula je glavom kao neko malo uplaseno dete.
Jadnicak moj.
Smestili su se oboje.Sofija se klatila malo dok se led nije malo povukao.Onda je samanka bacila safran u vatru.
Sofija i Bazil su kriknuli.Svi su poceli da hucu.Zastitni zid je poceo da se trese.Srusice se.

,,Tata..."-procedio sam.Ispruzio je ruku da mi da znak da sacekam.Bazil i Sofija su se transformisali.Izgledali su bas kraljevski.Sofija je imala zlatnu haljinu,čizme do kolena koje su na rubovima imale tkaninu koja je leprsala okolo.Na rukama su joj se pojavile grane i kosa je letela iznad nje.Oko kose pojavili su se tri kruga zlatnog perja.Zaleđeni.
Bazil je slicno izgledao,samo sto je imao pantalone i nije imao te krugove.

Svima su zasvetlele ogrlice sa grbom.Prizor je bio velicanstven.
Samanka je otvorila Dikatoptu i pocela da trabunja nesto.Sofiji i Bazilu su pobelele oci.Majko draga.Zasto se ljudi dive sad ovome.Izgledaju kao da ih zaposedaju aveti.Sofija je trepnula i uocio sam suzu koja joj je skliznula niz lice.Pala je pravo u moje srce.Stegnuo sam pesnice.Drvece i trava su poceli da se lede,vatra je buknula u lomaci.Samanka je glasno zapojala i zastitni zid sr srusio.
Nedaleko od nas cuo sam zvuk borbe.Gejb je doleteo do mene i povukao me za ruku da mi pokaze.
Leonova vojska nas napada!
Znao sam,jebeno sranje!
Ubrzo su usli sa svih strana i borba je pocela.Izabela i Erina su napale samanku i prekinule njene cini.Bazil se spustio na zemlju gde su ga odmah opkolili njegovi ljudi.
Sofija je ostala gore.
Poletela je jos vise.Podigla je ruke i u njen zlatni krug umesala se neka tamna boja.

,,NE!Bazile,zaustavi je!"-Izabela je drmala Bazila za ruku ali je on umesto da bilo sta uradi naredio da se svi povuku.Svi su se udaljili poceci da se bore.Ja sam potrcao ka Sofiji.Pokazao sam Diari da mi pomogne da se popnem do nje.Sofija je pocela da se smeje.

,,Ovo ste hteli?Cudoviste?E PA DOBILI STE GA!"-njen glas je zvucao nenormalno.Diara je brzo napravila stepenik i podigla ga do Sofijine visine.Kao neka utvara,brzo je okrenula glavu ka meni.Osmotrio sam njen izgled.
Ogrlica.
Prstala je tamne varnice.
Verovarno ju je samnaka uklela.
Nemam izbora.
Moram da skocim.
Nacentrirao sam kako da skocim kako bih jednim pokretom strgao ogrlicu.Na cas sam video da nas Leon gleda.
Sofija se cela okrenula ka meni i pomahnitalo me gledala.
Znam da je sad prejaka i da nemam sanse da prezivim ako skocim.
Opet,uradio sam to.
Na pet centimetra od njenog siljka...

,,Volim te,Sofija"

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top