-8.Poglavlje-
Šok.
Nevjerica.
Bijes.
Sve mi se to iscrtava na licu dok gledam kako Davidove ruke prelaze preko Dijaninih leđa, a ona se smiješka kao da se popela na Mount Everest. Najradije bih zaplakala od jada koji mi je zaposjeo tijelo jer sam se zaista potrudila, a na kraju je moje zasluge pokupila ova kuja. Manuela želi reći istinu, ali očima joj pokazujem da to ne čini. Ne želim se nadmetati. Iskoristila je svoju priliku kada se nitko nije javio, to joj priznajem. Snašla se.
Kasnije me Manuela povuče za ruku u kuhinju. „Zašto nisi rekla istinu, dijete drago?" duboko uzdahne gledajući me svojim sivim očima.
„Bilo me strah kako će reagirati. Na kraju je Dijana pobijedila."
„Vidjela si kako je bio sretan, moraš reći da si to ti učinila." nagovara me.
Odmahnem glavom.
„Neću ništa reći, a nećeš ni ti. Molim te. Ne želim ispadati jadnija nego što jesam."
„Gle ju! Tako si tvrdoglava, Bože moj! A ta djevojka je tako pokvarena!" frustrirano uzdiše. Dobra je stvar da je to i ona shvatila.
„Takva je i igra." promrmljam tiho.
„Ti ništa ne brini, sredit ćemo mi sve. Naći ćemo novi način da pobjediš", veselo kaže. „Samo imaj vjere."
„Zašto se toliko brineš za mene, a jedva me poznaješ?"
„Dobra si ti djevojka, ne vidim ništa pokvareno u tebi", promrmlja. Te mi riječi dođu kao prijeko potrebna utjeha da sam na dobrom putu. Zavučem se u topli zagrljaj te drage žene i napokon osjetim sigurnost koja mi nedostaje posljednjih dana.
*
„Marina! Budi se! Odmah!" naglo otvorim oči vidjevši Stelu iznad sebe kako me promatra.
„Što se dogodilo?" promrmljam trljajući oči. Pogled mi padne na sat na mom ormariću i vidim da kazaljke pokazuju na osam sati. Ne sjećam se kad sam se prije probudila ovako rano odmorna bez obzira na alarmantno buđenje ove plavuše.
„Znaš što sam sada saznala? David ponovno vodi Dijanu na spoj večeras kao zahvalu za onu kupku! Koji vrag? Kako se glupača provukla, ne vjerujem!"
To sam večeras trebala biti ja. Najveća glupača ovdje sam upravo ja. Duboko uzdahnem sjednuvši pored nje.
„A što možemo, Stela? Pusti zmiju nek se provlači."
„Dam se kladiti da nije ona njemu pripremila onu kupku!" lecnem se na njene riječi.
„Zašto to misliš? Možda se zaista potrudila."
„Daj, molim te, ona samo misli na svoje dupe. Prije bi sebi napravila kupku nego njemu!" živčani. Nasmijem se na njene riječi i zagrlim ju. „Taman pomislim da sam na dobrom putu i onda mi ona sve upropasti!"
„Ne brini, vidjet će David da si ti dobra djevojka. Na kraju se sve sazna", utješim ju i odmaknem se od nje. „Ne zamaraj se budalama."
„Mogu li ti nešto priznati?", kimnem glavom. „Kada je spomenuo onu kupku, pomislila sam da si to ti učinila. I bilo bi mi to draže nego da je ona."
Nasmijem se. „Nisam ja sposobna za to."
„Skrivaš nešto, zar ne?" pita me tiho. Pogledam ju. „To si ti napravila, zar ne? Marina!"
„Ni riječi nikome!", stavim prst na usta. „Ne želim da itko sazna."
„Ali zašto? Kuja je lagala!"
„Sve će joj se vratiti. Ne želim dizati zbrku oko toga."
„Marina."
„Tiho."
„Svima nama pomažeš, toliko se zauzimaš za mene i Lanu, sabotiraš onu zmiju i samo ti nastradaš. Ovo uopće nje fer."
„Sve ću učiniti za dobre ljude bez obzira na posljedice."
*
Taj petak je bio zadnji dan spojeva i za vikend smo ostale same jer je David morao otići iz kuće. Dijana je cvrkutala svaki dan i bila je sretna. Samo je Amanda znala gdje su bili na spoju i znam da se nešto dogodio. Po prvi put me počela ljubomora zarobljavati u svoje okove jer su svi dobili što su htjeli, a samo sam ja ostala praznog džepa.
Ne mogu opisati koliko mi ovih nekoliko dana nedostaje moj prijatelj. Da sam slobodna da idem kamo želim, otišla bih u svoj stan i napila se s Mateom. Ispričala bih mu sve svoje probleme i frustracije, a ovako sve moram zadržavati u sebi. Koliko god cure bile zaista odlične, svejedno im ne vjerujem u potpunosti. Nikada nikome ne vjerujem na prvu, osoba mora zaslužiti moje povjerenje prije nego što joj se povjerim.
Ležala sam na krevetu u subotu navečer bez ikakve želje za interakciju s drugim ljudima. Nemam pojma što da radim jer mi je u glavi nema ničega. Nemam nikakve ideje. David si je jako dobar sa svim djevojakama, osim sa mnom - mene mrzi. Svjesna sam da za tjedan dana izlazim iz ove kuće i da tu ne mogu više ništa. Nervozno prođem rukom kroz svoju masnu kosu i nakrivim glavu, a pogled mi privuče papir na podu pored vratiju. Što je to? Tromo se ustanem i napravim nekoliko koraka do vratiju, pa se sagnem i dignem papir. Sjednem na krevet i rastvorim papir.
„ Svi smo shvatiti kakva si. Odustani od svoje ideje da osvojiš Davida jer ti to neće uspjeti. Jadna si i nevažna. Nemaš nikakve šanse, draga. Radije se izbaci sama da te ne bih trebala ja. "
Jeza mi prođe tijelom. Zašto mi svi govore da sam nebitna i da nemam nikakve šanse, a onda se trude da me prestraše? To je suludo trošenje vremena. Ako nemam šanse, onda nema potrebe da obraćaš pozornost na mene. Prva osoba koja mi pada na pamet je Dijana, ali ona sve govori u lice, ne vjerujem da bi nakon svog trijumfa s dva spoja zaredom mene pokušavala izbaciti. Onda je tu Amanda za koju sam devedeset posto sigurna da bi to mogla učiniti. Stela i Lana to sigurno ne bi učinile.
Stisnem šake od bijesa. Nema šanse da meni netko prijeti, a da ja ne uzvratim udarac.
Uzimam papir i olovku, pa velikim tiskanim slovima napišem:
„ U strahu su velike oči. Slatko sanjaj, DRAGA. "
Neće mene nitko vrijeđati. Jedno su riječi, a drugo su djela. Meni djela bolje leže.
Zatim se zaputim pred Amandina vrata.
*
„Saznala sam tko su Najdići." Manuela mi pruži šalicu čaja. Sjedne do mene za šank.
„Jesi?"
„Da. Najdići su navodno dileri iz sjevernog Zagreba. Dilaju drogu prema Bosni i Crnoj Gori. Policija ih je par puta optužila, ali nikada nije bilo dokaza."
Sranje. Amanda i Dijana su iz obitelji dilera? Ako takvim ljudima staneš na žulj, teško da ćeš zadržati glavu na ramenima.
„Odkud ti to?" tiho prošapćem da me ove ne čuju.
„Istraživala sam po internetu. Dobro, moj unuk jer se ja ne razumijem u tu novu tehnologiju." našali se.
Uzvratim joj smiješak, ali u sebi se ježim jer nemam pojma na što su ove sposobne.
*
Ponedjeljak. Vikend je brzo preletio, a David je već u podne bio u vili na ručku. Izbjegavala sam obje Najdićke i pitala sam se ako David zna da su one polusestre. Čak mi je jednom prešlo glavom da je i on upleten u taj posao, a da je ovaj šou dio njihovog plana. Jelo mi je bilo zadnje na pameti i samo sam željela otići negdje u osamu.
„Kao što znate, ovaj tjedan je tjedan ispadanja. Zato se potrudite i nadam se da ćete me oduševiti kao što je Dijana učinila. Neka vam ona bude primjer", rekao je David gledajući u Dijanu koja se zavodljivo smiješila prema njemu.
Udah.
Izdah.
Smiri se.
*
„Marina", zastanem na spomen svoga imena i okrenem se prema Davidu koji mi glavom pokazuje da pođem za njim.
„Što je bilo?" promrmljam iznervirano.
Samo mi još nedostaje da mi izmisli treći prekršaj, pa da kaže da ispadam iz igre. Onda ću u potpunosti izgubiti vjeru u ovaj svijet.
„Samo dođi", zakoluta očima i otvori vrata radne sobe, pa me propusti da prva uđem. Sjednem na stolicu nasuprot njega i čekam da čujem što mi ima za reći.
„Onda?"
„Sutra idemo na spoj." ravnodušno kaže igrajući se s olovkom u svojoj ruci.
Razgoračim oči. Kao prvo, sutra je utorak. Utorkom nemamo spojeve. Kao drugo, zašto bi dovraga išao sa mnom na spoj?
„Dijana ne može?" sarkastično pitam smijući se.
„Ima svoj prvi prekršaj."
„Zašto?"
„U ovoj se kući sve sazna, Marina. Mislila si da neću saznati da si mi ti priredila ono iznenađenje? E pa jesam. I hvala."
Hladno me gleda. Nemam snage išta reći jer sam u šoku. Sto posto sam sigurna da mu je to Manuela rekla. Zašto? Dobro znam što radim i onda mi to drugi upropaste! Nisam željela da sad Dijana bude glavni negativac. Željela sam se neprimjetno provući i onda ju razotkriti! Sranje.
„Samo me zanima zašto nisi odmah rekla, ha?"
„Smatram da nema potrebe za tim spojem", brzopleto promrmljam. „Sto posto sam sigurna da to radiš samo da mi se zahvališ, ali ne želim to. Ionako to nije ništa." Sigurno se upravo crvenim.
Nasmije se. „Ne razmišljaj previše. Budi spremna sutra u osam. Sada možeš ići."
************************
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top