Rekla sam samoj sebi da se neću živcirati, da ću biti flegma, ali ipak samu sebe ne slušam i prijetim samoj sebi da ću si kosu iščupati. Rekla sam da mi nitko neće zapovijedati, ali onda shvatim - pa čekaj malo, ti si ovdje zbog novca! I onda mi dođe iz guzice u glavu da moram biti poslušna jer ću inače morati dati petama vjetra. Čujem kako se svi međusobno šale i smiju tamo u dnevnom boravku, a ja moram prati posuđe. Jedino zbog čega to radim jest da se Manuela ne muči. Ona je već žena u godinama i mislim da i njoj treba odmor.

"Dušo, ostavi to. Ja ću oprati. Ne mora nitko znati.", tiho mi govori gurajući me dalje od sudopera. Hvata me za podlaktice i udaljava, ali ne želim. Moram napraviti ono što mi je rečeno.

"Ne, Manuela, ne dirajte. Idite kući svojoj obitelji, vjerujem da im nedostajete.", nasmiješim joj se. Razdragano mi uzvrati osmijeh i pomazi me po obrazu svojom toplom rukom.

"Ti si tako dobro dijete.", kaže.

Ipak sam ju nagovorila da ode. U miru sam ribala tanjure i pjevušila neku pjesmu sve dok nisam začula kako štikle odzvanjaju po parketu. Zakolutala sam očima kada sam vidjela Dijanu kako vadi bočicu vode iz hladnjaka i zadovoljno me promatra.

"Osveta je slatka, zar ne?", namigne mi. Kriste, da mi je samokontrola mrvicu niža, kunem se da bih joj taj izglancani tanjur bacila u glavu.

"Koji ti problem imaš sa mnom?", otvoreno pitam brišući ruke u krpu. Približim joj se nekoliko koraka i dignem obrvu čekajući njen odgovor. Slegne ramenima i nasmiješi se.

"Jednom mi je netko rekao da se pazim drugačijih od sebe jer su sposobni zavladati svijetom. Ja sam pitala zašto je to tako, a ta osoba mi je rekla da se najviše bojimo onoga što ne poznajemo.", naslonila se bokom na šank otvarajući bocu. "Ne kažem da te se bojim jer se nemam čega bojati, ali ti mi nikako nisi sjela."

"Je li ti bio dobar jogurt na kosi?", zanemarim sve što mi je rekla i puknem se smijati, ali se nekoliko sekundni kasnije uozbiljim. "Pazi da ne bi prošla još gore."

"Ti...ti...", duboko uzdahne.

"Ja..ja..što?"

Obje se ustuknemo pri zvuku nečijih koraka. Nekoliko trenutaka kasnije David se pojavi pred nama. Svu pažnju usmjeri na Dijanu.

"Što je bilo? Zašto si tako dugo ovdje?", počeše se po čelu.

"Pomirila sam se s Marinom. Rekla sam da se ne želim svađati s njom, a ona se složila s time." nabaci svoj obarajući osmijeh i prođe pored njega. "Draga curica."

Stišćem šake i samo se molim da ju ne ubijem. Protiv te ženske ne mogu riječima, ali mogu djelima. "Jesi gotova?"

Ošinem ga pogledom. "Ne."

"Onda požuri i ne zabušavaj.", iznervirano uzvrati. Sada sam i službeno postala sluškinja ovdje.

Puno sam toga mislila prije ovog šoa, ali sve je palo u vodu sada kada sam ovdje. Mateo će me čuti kada idući tjedan najvjerojatnije ispadam. Više nikad neću učiniti ono što mi on savjetuje ili napravi iza leđa. Protestirat ću.

Nakon još sat vremena, napokon sam bila gotova. Otuširala sam se i preskinula po treći put danas. Obukla sam tajice, bijelu majcu i zavezala sam punđu, a šminku sam skinula. Meni će barem biti udobnije nego njima.

Sjela sam do Lane na kauč i čekale smo da se David pojavi.

"Jesi se puno naradila?", tužno mi se nasmiješi i vidim joj u očima da joj je žao zbog mene.

"Nije ništa strašno. Naviknuta sam već.", odmahnem rukom kao da nije bitno. Pošto su moju roditelji često radili noćne smjene, ja sam morala uvijek čistiti cijelu kuću, pa sam stvorila neke navike. Za razliku od njih koje nemaju pojma o tome.

"Nemoj se kačiti s Dijanom, ona užasno voli provocirati i svađati se. Nemoj joj pružiti to zadovoljstvo.", prošapće gledajući u njenom smjeru dok si ta kuja popravlja crveni ruž na usnama.

"To mi je najbolji dio dana.", našalim se. "Što si ona umišlja da je?"

"Trebala si se pripremiti na to. Ovdje su ženske pravi grabežljivci.", nasmije se.

"To uključuje i tebe?"

"Povremeno.", slegne ramenima.

"O čemu vi, žene, pričate?" osjetim Stelinu ruku oko svog vrata dok se smješta pored mene.

"Tračamo.", ravnodušno kažem, a Lana se zakašlje.

"Ma ne tračamo.", promrmlja tiho. Ne znam u čemu je problem. Nemam razloga lagati.

"Dijanu?", Stela se nasmije.

Uzvratim joj osmijeh. To bi joj trebalo biti dovoljno. Amanda i Dijana su se uhvatile nekog svog razgovora o šminci ili o kojem vragu već pričaju takve ženske, pa nisam obraćala pažnju na njih.

"Stigao ja." Ne znam odkud se David pojavio na kauču. Smjestio se između njih dvije - logično - i prošao rukom kroz kosu.

"Jesi za piće?", Lana pored mene se obrati njemu i nasmije pokazujući čašu vina. On joj uzvrati osmijeh i kimne glavom.

Ubrzo je ona njemu dala piće. "Dobro, sada me možete pitati što god želite, što vas zanima.", kaže. "A od sutra, pa do petka ćemo imati zasebne spojeve. Još je znam s kime ću ići, ujutro ćemo izvlačiti papiriće."

Ne bih se čudila da namjerno mene i ne prozove ako me otvori. Postala sam svjesna toga da me on nikako nije odabrao već da je to Mateo sredio, pa nisam uopće dobrodošla. Možda je umjesto mene trebala ovdje biti ljubav njegova života.

"Imaš li braće?", Dijana mu se ugura prema prsima i prstima prelazi preko njegovog vrata. Zakolutam očima jer zaista nema nikakvog srama. Sigurno pita da bi mu zavela svu braću, pa da oni ne budu usamljeni. Možda se želi osigurati ako joj ne uspije s Davidom, pa da ima zamjenu.

"Imam brata i sestru. Oboje su mlađi od mene. Robert i Maja."

"A koliko ti imaš godina?", opet se ova javi.

"Dvadeset šest."

Jebote. On je od mene stariji sedam godina. Normalno da se plašim same njegove pojave.

"Dobro, Dijana, sada neka me ostale djevojke nešto pitaju", uzdahne i pogleda prema nama. Čudno da je uopće pogledao u mom smjeru.
"Stela?"

Ona se promeškolji pored mene, pa prođe rukom kroz svoju zlatnu kosu. "Čime se baviš?"

"Direktor sam očeve tvrtke autima. Naslijedio sam posao prije pet godina." Pogledam prema Dijani kojoj u očima već blješte novci. Toliko sam alergična na nju da ju organski ne mogu podnijeti. Ona je samo običan niskofrekventni odašiljač, ništa drugo. Kriste, kako bih sada da je Mateo ovdje da me zagrli.

"Pa lijepo."

I tako su ga sve ispitale ono što su željele. Uglavnom su ga ispitivale za obitelj i mjesto gdje živi. Čak sam se i iznenadila kada me pogledao, pa dignuo obrvu s osmijehom. Čini se da je danas dobre volje.

"A ti, Marina? Ništa te ne zanima?" Hajde, barem mi je zapamtio ime.

"Zašto si se prijavio na ovaj šou, a očito možeš imati svaku koju želiš?", pitam ravnodušno. To je ono što me i zanima. Ne mislim da sam išta krivo rekla jer je očito da je naočit i da svaka pored koje prođe vrelo uzdiše nadajući se da će ju zagrliti svojim širokim ramenima.

"Hm, zanimljivo pitanje.", ja bih rekla i izravno. "Prijatelj me prijavio na ovaj šou jer je rekao da će mi se netko možda i svidjeti, pa ću se i skratiti."

Bilo bi ti već i vrijeme, starče.

Kimnem glavom i skrenem pogled. "Voliš djecu?"

Amanda ga je pitala.

"Naravno, tko ne voli djecu?"

Ja! Ja! Ja!

Prošlo je još neko vrijeme u kojem je svaka saznala sve što je htjela o njemu. Normalno da nije spominjao neke detalje jer je to njegov privatan život, a i ne vjerujem da želi da neke dijelove sazna cijela Hrvatska, a i regija. Mislim da mi je njegovo ime poznato iz nekog časopisa u kojem ga smatraju neženjom godine, ali to je i istina jer je Amanda nešto od toga spomenula i pitala ga, pa je i potvrdio.

Kasnije je izvadio neke papire koje je imao i onda kada sam se upoznavala s njim, pa ih je proučavao prije nego što je krenuo sa svojim ispitivanjem.

Nisam nijednu od djevojaka pitala zašto su se prijavile na ovo kad nisu znale ništa o Davidu. Svaka od njih bi vrlo lako zavela bilo koga, a prijavile su se na ovakav šou. Samo će pojedini djelovi ići u javnost, neće prikazivati svaki djelić, i to mi se sviđa. Ne volim da mi netko previše zadire u intimu.

Saznala sam da je Lana kao svoju prednost navela kuhanje i da je pohađala tečajeve kineske kuhinje. Amanda je jednom bila u braku, ali se razvela, razlog nije rekla. Dijana je kao prednost navela svoju sposobnost šminkanja, što je mene "oduševilo" jer je to potrebno našoj civilizaciji da ne odumre. Stela se prijavila zato što joj je dosadilo biti samoj i želi nekoga tko će joj moći dati ljubav.
Ja sam ostala posljednja - kao i inače - i samo sam čekala da ispali neko svoje bezvezno pitanje.

"Ovdje si navela da znaš s muškarcima, Marina.", lecnem se i pogledam prema Davidu. "Navedi mi primjer."

"Mislim da to ne želim podijeliti s javnošću.", iskreno kažem. Ne znam što radim, lakše bi bilo da mu kažem da mislim da je gej i da treba preispitati samoga sebe što zapravo voli.

"Onda se ispričavam.", osjećam dozu sarkazma u njegovom glasu i opet mi samokontrola izmiče prema rubu provalije.
Skloni papir i već vidim da ima pripremljeno novo pitanje za mene koje itekako ne očekujem.
"Zašto si kosu pofarbala u plavu boju?"

"Zato što sam oduvijek željela biti drugačija od ostalih. Nisam jedna od onih koja se vodi gomilom. Radije ću stajati sama nego među stotinu istih."

"U redu."

Malo mi je trebalo da shvatim da jedino mene nije pitao nešto što je već bilo napisano na papiru, ali što mi to znači kad njega ne zanima moja nijansa plave. Više voli one "zlatne".

*

"Kakva ti je to tetovaža?", pogledam prema Amandi koja zamišljeno gleda u moju tetovažu na ramenu. Imam napisan „ 23.9.2013." i crtež malene kapi suze. "Što to znači?"

Iduće jutro na doručku smo svi bili, ali ja sam bila što dalje od Dijane da joj opet nešto ne učinim. Tako mi je barem Manuela rekla u šali. Normalno da su svi pogledali prema meni i odmah mi je postalo neugodno jer ne volim toliku pozornost na sebi. Mrzim to. Iako je to ironično pošto moja kosa i stavovi govore sasvim suprotno.

"Tada mi je rođendan", kratko kažem i kiselo se osmijehnem.

"Rođena si 2013.?" Dijana progovori prema meni. Zakolutam očima jer ne shvaćam zašto ju išta u vezi mene tiče?

"Ne. Na taj datum 2013. mi je poginuo brat u nesreći."

Muk.

*

"Dobro, djevojke. Sada ovdje u ovoj kutijici imam dvadeset papirića, na kojima je vaše ime pojedinačno zapisano četiri puta. Onu koju sada izvučem ide sa mnom na spoj danas." David se smiješka.

Sve su bile uzbuđene, što se i vidjelo na njihovim licima. Nekako sam se nadala da će mene izvući da popravim dojam o sebi od protekla tri dana, ali brzo mi je ta misao isparila iz glave.

Pomiješao je papiriće i onda je izvadio jedan crvene boje.

Rastvorio ga je i nasmiješio se, a onda pogledom prešao preko svih nas.

"Na spoj sa mnom ide...Dijana."

********************