-4.Poglavlje-


Vadim prašnjavi kofer ispod kreveta i stavljam ga na mali trošni stolić. Iz ormara trpam sve unutra nadajući se da će stati. Nisam sigurna koliko će se Davidu svidjeti moja odjeća, ali to je najbolje što imam. Svjesna sam da će ostale djevojke biti deset puta ljepše od mene, ali ne želim odustajati. Iz inata želim dotičnom dokazati da mogu i ja osvojiti muškarca i usput dobiti novce.

Sutra odlazim u kuću čija je lokacija nepoznata i provest ću tamo mjesec dana. To čak i nije tako dug period, samo je bitno da se uklopim i pobjedim. Vapim za novcem da otplatim sve dugove, a mrzim posuđivati od drugih.

Imam milijun propuštenih poziva od mame i tate. Znam da me zovu samo da me izvrijeđaju i da mi prijetnjama pokušaju izbaciti ovu ideju iz glave. Ne želim. Ići ću svima u inat. Isključim mobitel i bacim ga na krevet. Nakon nekog vremena mi počne zvoniti fiksi.

Iznervirano se javim jer mi je dosta ove zvonjave. "Molim?"

"Ti se ne znaš javiti na mobitel, kćeri?" Mama mi se obrati s druge strane. Zakolutam očima.

"Prazna mi je baterija, pa se isključio. Što hoćeš?"

"Divno se ponašaš prema majci. Svaka čast." Promrmlja ravnodušo. Pitam se zašto se tako ponašam prema njoj. Ona mi nije majka, ona je običan diktator.
"Zovem da te pitam da li si odustala od one sramote."

Prkosno se nasmijem. Mislila sam da me bolje poznaješ, majčice. Ja ne odustajem.

"Naravno da nisam. Evo, baš se pakiram."

"Marina! Ne dopuštam ti." Zadere se na mene. "Ako trebaš novac, nađi posao ili si možeš tražiti od nas da ti damo, znaš da hoćemo."

"Ne treba mi tvoje prebacivanje do kraja života, hvala. Ovo mi je najlakše zarađen novac."

"Nije ti dosta da se kurvaš po gradu, pa ideš javno?" Dobaci.

"Naravno. Treba mi malo reklamiranja." U sebi umirem od smijeha jer je nju tako lako razljutiti. Ne plašim se nje. Ona je običan dosadni komarac. Možda to uvući grubo i bezobrazno reći za majku, ali ovog vraga još niste upoznali. Tko svoju kćer od devetnaest godina naziva kurvom?

"Mlada damo, dosta je bilo! Ne znamo tvoju adresu, ponašaš se zaista nerazumno i još si bezobrazna. Nismo te tako odgajali."

I da, još jedan detalj. Već godinu dana živim u svom stanu i ne znaju moju adresu. Iz principa im ju nisam dala. Mama bi mi svaki dan bila na pragu, a tata bi postavio nekoga da prati što radim. Zato samo Mateo zna. I dobro mi je. Jednom u nekoliko tjedana ih posjetim na sat-dva i maknem se od njih. Sada planiram promijeniti i broj.

"Čuj, moram ići. Možeš mi srati sutra ili kad već. Sad nemam vremena."

"Marina!"

"Bok, mama."

Poklopim i prasnem u smijeh. Ovo moram ponoviti još nekoliko puta. Stvarno me veseli njen škripavi glas.






Iduće jutro Mateo dođe kod mene u stan da mi pomogne s pakiranjem jer danas odlazim u kuću gdje ću biti idućih tjedana. Možda ću zaista ispasti već drugi tjedan, ali moram se potruditi da to izbjegnem.

"Ovo je za tebe." Pruži mi crnu ukrasnu vrećicu i namigne. "Birali smo ja i Monika."

Monika je njegova djevojka.

Nasmijem se i pogledam sadržaj vrećice. Razgoračim oči kada izvadim komplet crveni grudjak i tangice. Ovaj padne na kauč od smijeha gledajući u moje crveno lice.
"Trebaš si vidjeti facu. Neprocjenjivo."

"Jesi ti normalan? Kako ste mi to mogli kupiti?" Zgroženo to vratim u vrećicu i bacim ju pored njega na kauč.

"Mona je rekla da svaka žena mora imati neko zavodljivo donje rublje, a sigurni smo da su tvoj vrhunac tvoje Snoopy gaćice."

"Što njima nedostaje?" Te gaćice sa Snoopyem su najudobnije gaćice ikad. Kupila sam ih u Puli kad sam bila u jednom dućanu i ne žalim za potrošenim novcima. Najbolje utrošenih trideset pet kuna ikad.

"Ženstvenost." Odgovori on.

"A ti sigurno znaš puno o tome." Zakolutam očima i sjednem na fotelju nasuprot njega. "Uglavnom, što ću ja s tim?"

"Obući ćeš to da zavedeš svog komada." Da nema djevojku, bila bih sto posto sigurna da je on gej. Volim ga takvog.

"Vi niste normalni." Zaključim i nasmijem se. Ponovno mi pruži vrećicu i namigne.

"Samo to uzmi sa sobom. Trebat će ti."

Svejedno sam to uzela. Kasnije mi je donio još dvije vrećice s haljinama i prekrasnim hlačama i majicama. Priznajem da takve stvari ne nosim, ali dobro će mi doći.


Nekoliko sati kasnije me dočeka kombi ispred zgrade s logom šoa, pa se pozdravim s Mateom koji mi poželi sreću. Njemu sam dala ključ i slobodno koristi stan kako god želi, ali samo da ga ne zapali. Onda ću ga ubiti.

Nakon pola sata vožnje našla sam se pred ogromnom vilom bijele boje na nekoliko katova. Dočekala me neka starija gospođa koja me provela kroz kuću. Primijetila sam da svaka soba ima kupaonicu i walk-in ormar, te ogroman balkon. Unutar kuće je veliki bazen i sauna. Dva su dnevna boravka, ogromna kuhinja, blagavaonica i prostorija predviđena za Crvenu sobu. Dvorište je enormno i puno drveća, iako je sve prekriveno snijegom.

Smjestila sam se u jednu sobu na kraju hodnika boje breskve. Imam ogroman krevet, nekoliko ormarića, stol, policu s knjigama i nekoliko fotelja.

"Jeste li se smjestili?" Gospođa koja me provela kroz kuću, pokuca na vrata. Zove se Manuela.

Otvorim vrata i nasmiješim se toj ženi. "Jesam, hvala." Da mogu birati, htjela bih da ova topla i majčinski nastrojena žena bude moja majka. Ali nisam te sreće.

"Dođite dolje u dnevni boravak, stigle su ostale djevojke."

Kimnem glavom. Vratim se u sobu i prođem u kupaonicu gdje se još jednom umijem da dođem k sebi te duboko udahnem.
Došao je trenutak da zablistaš. Možda se nećeš svima svidjeti, ali takav je život. Bitno je da ti znaš da si se potrudila. Sad idi i osvoji prvo tog muškarca, pa prijeko potrebne pare!

Kažem sama sebi da se ohrabrim. Kosa mi je boje neba jer sam oduvijek sanjala da budem drukčija od ostalih, da se ističem. Uspjela sam u tome, ali mnogima se to ne sviđa. Na primjer, svojim roditeljima. Oni bi dali sve da imaju pokornu i mirnu kćer, a ne buntovnu svojeglavu tinejdžerku. Mogu reći da volim samu sebe. Nemam razloga da se ne volim.

Spustim se niz spiralne stepenice i u dnevnom boravku zateknem četiri krasotice. Sve imaju dugu plavu kosu, ali njihova je žuta, za razliku od moje plave. Neke imaju kovrčavu, a neke u potpunosti ravnu kosu.

Kako ću ih razlikovati? Kada začuju moje korake, sve se okrenu prema meni i osjetim četiri para znatiželjnih očiju kako me mjerkaju. Nikada mi samopouzdanje nije bilo više pokolebano.

"Dobra večer." Pročistim grlo i mahnem prema tim plavušicama. Čini se da David nije lagao kada je rekao da je želio samo plavuše. Ja sam definitivno autsajder ovdje.

Prva plavuša u prekrasnoj haljini boje koralja se ustane te mi pruži ruku. "Lana, drago mi je." Glas joj je nježan i dobronamjeran, a osmijeh bi svakoga bacio na koljena.

"Marina." Rukujemo se.

Iduća plavuša ima kovrčavu kosu, bijele traperice i crvenu košulju. Osmijeh joj se čini lažan, a pogled joj govori da joj se ne sviđa ono što vidi. Ali svejedno je prekrasna.

"Dijana." Ne ustaje, samo se osmijehne. Uzvratim joj nekim čudnim osmijehom. Definitivno moram pripaziti na nju. Ona je igračica.

Ostale dvije djevojke su Amanda i Stela, ali one se čine kao dobre djevojke. Sjednem do Lane koja mi se čini kao najsimpatičnija djevojka i osjećam se nelagodno. Bože, tek sada shvaćam što sam učinila. Ja se ne mogu mjeriti s njima.

Neko vrijeme provedemo u razgovoru. Ja samo šutim i slušam njihov razgovor o modi, te očekivanjima. Sve govore da su ovdje zbog ljubavi, ali ne vjerujem da im nisu oči zabljesnule na spomen pola milijuna kuna.

"Djevojke, molim Vas da obratite pozornost." Manuela se pojavi s blistavim osmijehom i zaplješće rukama. "Stigao je vaš princ."

Pomakne se u stranu da David uđe. Zadivljeni pogledi i čudesni uzdasi se lome prostorijom kada David došeta manekenskim hodom. Lice mu obasjava šeretski osmijeh od kojeg bi svaka pala na pod. Ne mogu reći da nije prekrasan u crnom odijelu koje mu stoji kao saliveno. Ne mogu reći da mi srce ne nabija otkako je ušetao. Ne mogu reći da u sebi psujem sve po redu jer sam svjesna da ću izgubiti. Ne mogu reći da ponovno žalim za učinjenim jer ću se samo osramotiti. Ne mogu ništa reći, pa šutim i sjedim kao kip dok njegov pogled skenira svaku od plavušica, a mene ni ne primjećuje.

"Dobra večer, moje dame. Ja sam David i drago mi je što ću ovakve ljepotice ugostiti u svojoj vili."

Sve u meni se srušilo u trenu kad me ošinuo pogledom koji mi govori da nisam dobro došla. Po prv put u životu mi se ne sviđa što sam drugačija.

***************

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top