-28.Poglavlje-
Tjedan dana kasnije
Nisam sigurna postoji li lijek za preboljeti nekoga tko ti se uvukao pod kožu bez da si bio svjestan toga. Moj problem je taj što ja ne mislim na njega preko dana, okupiram si misli, radim druge stvari, ali onda navečer kada legnem u prazan krevet misli mi okupira on. Nikad se nisam zaljubila, a pogotovo ne u samodopadnog kretena koji nije znao ništa osim braniti se riječima. Ali okej sam... Polako idem naprijed. Barem mislim. Prošlo je finale šoa i zanima me koja je od njih dvije pobijedila, koju vodi na putovanje... Aaah, ne smijem razmišljati o tome.
Vrhunac ovog tjedna mi je bio ček od 50.000 HRK koji mi je poslala produkcija šoa i zahvalila se na sudjelovanju i diskreciji. Nisam se mogla oteti dojmu i parama koje su mi blještile u rukama. Odmah sam otišla u banku i unovčila ček, pa počastila Matea u našem baru.
„Za moju zgodnu, samostalnu i sretnu prijateljicu!" Nazdravio je u moje ime i nazdravili smo s velikim čašama Jack Danielsa u rukama. Nakon nekoliko rundi, počelo mi se vrtjeti u glavi, pa sam popila čašu vode. Ne mogu toliko pretjerivati s alkoholom, ne želim postati alkoholičar.
„Mislila sam se ofarbati." Nakon pola sata promrmljam naslanjajući glavu na njegovo rame. Odvoji se od mene i šokirano me pogleda.
„Nećeš." Odlučno kaže ispijajući svoje piće do kraja.
„Zašto ne?"
„Zato što si to ti. Plava, svoja i drugačija. Nemoj se stapati s gomilom, mala."
Koliko god bih se ja s njime raspravljala, znam da je u pravu i da to nikad ne bih mogla učiniti. Možda jednog dana, ali sada ne. Samo se hoću riješiti svega što me podsjeća na taj šou.
„Ne znam što bih ja bez tebe." Izdahnem naslanjajući usne na njegov obraz. „Ozbiljno sam u rasulu."
„Smijao bih ti se, znaš mene, ali previše sam ranjen i pijan da mi nije ni do čega."
Toga sam i bila svjesna.
„Idem do toaleta." Promrmljam i ustanem se sa stolice. „Nemoj nikamo pobjeći."
„Čekam te ovdje." Zapjevuši pokazujući rukom konobaru da mu još natoči.
Progurala sam se kroz gomilu do toaleta gdje nije bilo puno ljudi i obavila ono što sam trebala. Umila sam se, nekoliko puta duboko udahnula, pa se vratila nazad za šank. Putem do tamo, nabasala sam na nekoga i udarila u njegova prsa. Predobar miris koji me podsjećao na nešto, ali ne znam na što, me zapljusnuo i otrijeznio. Dignem pogled prema nasmiješenom crnokosom momku koji me hvata za ruke.
„Jesi dobro? Nisam gledao kamo idem. Oprosti." Glas mu je melem za moje uši, a osmijeh me baca na koljena.
Kriste, što da mu kažem? Osjećam da mi se dlanovi znoje, nije mi baš ugodno. Čim progovorim, otići će jer će shvatiti da sam prečudna i imam glupi glas.
„N..ne... I ja sam kriva." Slabašno se nasmijem udaljavajući se iz njegovog stiska. Čudna jeza mi je prošla tijelom.
„Jesi za piće? Da ti se iskupim." Slatko mi je bilo čuti tu rečenicu koju sam htjela da mi netko kaže, a onda ju on izgovori. Nije mi ništa učinio nego samo traži izgovor da bi mi platio piće. Dovoljno sam pijana da pristanem.
„Može." Kimnem odlučno prije nego što se izgubim kada mi uhvati ruku i povede do šanka gdje Mateo spava s glavom pored svoje čaše. Nepoznati momak se nasmije na taj prizor.
„Moj prijatelj je to inače. Pijan je."
Kako sam glupa! Kao da ne vidi da doslovno hrče i pada koliko je pun alkohola.
„Zanimljivo. Neće nam smetati." Namigne mi, a ja se rastopimo
kada sjedne nekoliko mjesta dalje od mog prijatelja i pokaže mi na mjesto do svog. „Što ćeš piti?"
„Hm... Svejedno."
Kimne, pa konobaru samo pokaže očima, a ovaj za minutu ispred nas stavi manje čašice s tekilom.
„Ja sam Robert." Kaže mi na uho da nadglasa glasnu glazbu oko nas. Pogled mi zamalo padne na njegove usne, ali se suzdržim i omamljena rukujem s njim.
„Marijana." Čekaj. „Marina. Pardon." Ispravim se. Petlja mi se jezik i sigurna sam da se prostorija toliko ne vrti koliko u mojoj glavi.
„Imaš lijepo ime." Slatko se nasmije eksajući piće.
„Također."
„Hoćeš da odemo odavde?" Nakon nekog vremena me pita kada vidi da sam popila već nekoliko pića.
Pogledam ga ispod obrva i nasmijem. „Znam što pokušavaš i neće ti uspjeti. Nisam laka za osvojiti, trebaš se potruditi. Zato, nisam da odemo odavde." Kažem ozbiljno koliko mogu misleći da će sada otići, ali on se još glasnije nasmije i nježno prstima obuhvati moju bradu, pa podigne tako da su nam oči u ravnini.
„Kvragu, tek mi se sad sviđaš." Promrmlja gledajući u stranu.
„Čekaj da me upoznaš." Sarkastično kažem okrećući glavu prema Mateu kojem ne smeta glasna glazba već se smiješka u snu.
„Jedva čekam. Ovdje ti je moj broj."
Pruži mi posjetnicu sa svojim imenom i brojem, ali ne pogledam broj već ju samo spremim u džep hlača.
„Budi siguran da ću te nazvati." Sarkastično kažem. Uzvrati mi osmijeh.
„Da budem još sigurniji, daš mi svoj?"
„Hm...ne." Prasnem u smijeh iako ne znam zašto. Samo mi je smiješna ova moja igra. Ne znam zašto taj Robert želi moj broj, ali navalio je na krivu.
„Zašto ne?" Približi mi se nekoliko centimetara, a ja ga odgurnem tako da zamalo padne, pa uzmem njegov mobitel sa šanka i utipkam svoj broj.
„Samo zato jer si uporan, ljepotanu."
„Lijep sam ti?" Odvrati.
„Mhm..."
Prasne u smijeh, pa osjetim njegove usne na svojoj kosi. Iznenađeno ga pogledam.
„Ti si tako nježna i nevina." To bi trebao biti kompliment? Još mi nitko nikada to nije rekao.
„Hvala?"
„Htio sam reći da kod tebe nema nikakvih skrivenih namjera..."
„...Za razliku od tebe..." nastavim rečenicu, a on to potvrdi.
„Tako je."
„Čuj, ja moram frenda odvesti doma. Mi se čujemo...valjda." Ni ne znam što bih mu rekla. Nasmiješim se prije nego što ga poljubim u obraz. „Dobar si ti!"
„Neću vas dva pijanca ostaviti same da idete doma. Nisam lud. Hajde, pomoći ću ti da ga odvedeš kući."
*
„Miči jebene noge s mene!" Zarežem prema nekome tko se legnuo na mene i pokušam se pomaknuti, ali ne mogu. Tko me tjerao da toliko pijem sinoć? Nemam uopće pojma ni tko sam ni što sam.
„Tiše..." Začujem Mateov promukao glas, pa ga šutnem laktom u trbuh.
„Ne ušutkavaj me."
„Jebemu, rekao sam ti da paziš koliko pijem."
„Oprosti, ali nisam pazila ni sebe, a kamoli i tebe."
„Glava me ubija!"
I dalje odbijam otvoriti oči. Pokušavam se sjetiti scenarija od sinoć, ali ne sjećam se ničega poslije druge runde pića. Ne znam kako sam se našla ovdje.
„Diži se i skuhaj kavu, Mateo. Tvoj je red." Zabavljeno promrmljam i zabacim glavu u jastuk.
„Zmijo!" Čujem kako mrmlja u polusnu, pa ga ponovno udarim laktom. Osjetim podrhtavanje kreveta i shvatim da je skočio s njega.
„Nema kave za tebe."
„Šuti i napravi to što sam ti rekla."
„Kakav nered!" Primijetim ulazeći u svoju kuhinju. Ne prepoznajem ništa. Što smo mi radili sinoć?
„Ništa me ne pitaj. Ne znam ništa." Ispred mene stavi kavu i jedan Aspirin. Sjednem shvativši da se nisam dovoljno naspavala, da me lovi mamurluk i da mi glava hoće puknuti.
„Više nikad."
„Normalno da više nikad kad si potrošila preko tri tisuće kuna na skupe žestice." Naceri se meni u lice, a dođe mi da ga udarim tamo gdje ga najviše boli. Svi znamo gdje.
„Gdje su mi žvakaće?" Promrmljam osjećajući užasan zadah iz svojih usta. Više nikad neću piti! Nikad!
„Ne znam." Mrmlja.
„Daj pogledaj u jaknu i hlače." Promrmljam pokazujući na svoju uredno posloženu odjeću na kauču. Ni na to ne znam odgovor.
Tromo ustane i stane pregledavati moju odjeću. „Evo." Pruži mi žvakaće, pa mu neki kartončić ispadne iz džepa. Pogledamo se, pa ga primi i pročita.
„Tko ti je taj?"
„Koji?" Protrljam oči i uhvatim taj papirić.
Robert Katančić. I njegov broj.
Ne znam što sam sve radila sinoć, naravno da ću u sve povjerovati, ali NIKAD neću povjerovati da sam flertovala s DAVIDOVIM bratom i pokupila njegov broj.
A nisam još ni prvog brata preboljela.
---------------------------
Sada neko vrijeme neće biti Davida, ali doći će, ne brinite. Shvatila sam da ne biste željeli Marinu i Matea zajedno, a ne bih ni ja, samo me zanimalo vaše mišljenje :) Hvala vam na svim komentarima i podršci!
Kako vam se čini Robert? Bolji ili gori od Davida?
Ako hoćete, bacite pogled na najavu za moju novu priču Pustila sam te i recite mi svoje mišljenje. Tamo isprobavam novi stil pisanja u trećem licu, pa da vidim da li da nastavim ili ne!
Da ne duljim, požurit ću s nastavcima tako da što prije dođe David haha xd
Volim vas❤❤
Becca
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top