"Mama, tata, moram vam nešto reći." Progutam knedlu u grlu igrajući se s graškom po tanjuru. Ne usudim se pogledati u njihova mrka lica. Dođem im u posjet jednom u nekoliko tjedana i uvijek me dočekaju isti facijalni izrazi. Njima je oduvijek bilo najbitnije da ih kćer jedinica ne sramoti jer u obitelji Horvat, obitelji uglednih doktora opće prakse, ne smije biti skandala. 'Možemo izgubiti licenciju', govore. Nije li to najveća glupost koju ste čuli u 2017. godini?

"Što, dušice?" Mama kaže duboko uzdahnuvši. To dušice je rekla bez imalo emocija i to zvuči kao da mi na neki način govori da odjebem.

"Nisi valjda upala u neke probleme? Trudna si?" Tata pljune s druge strane stola, a ja zakolutam očima, te uzdahnem.

"Ne, nisam." Kažem i pogledam ih. "Prijavila sam se na Ljubav u tisućama."

"Molim?!" Oboje vrisnu u isti glas i ustanu od stola.

"Što si učinila? Zašto? Nemaš li dosta dečkiju s kojima se vucaraš svaki vikend, a sada to hoćeš i javno obznaniti da nama tjeraš svoj inat. Je li tako?" Mama uznemireno kaže.

"Tako je", mrtvo hladno kažem jer je to njihovo opće mišljenje o meni već godinama, pa nema svrhe da jadikujem.
"Javno ću se pojebati s njime i roditi mu dijete koje zapravo neće biti njegovo. Shvaćate? Ne znam ga još, pa ne znam je li sterilan ili ne. Moram biti sto posto sigurna."

Lažem. Nikada to ne bih učinila, ali obožavam njima vaditi živce. Njihove crvene face su mi neprocjenjive svaki put kada nešto kažem.

"Marina, dosta je bilo!" Tatin glas zagrli blagovaonicom. "Odustat ćeš od te gluposti i primiti se fakulteta. Novci ti neće pasti s neba."

"Neću jer mi trebaju novci, a na fakultet neću ići. To smo ustanovili još prije dvije godine kada sam završila srednju školu za konobara."

"Ići ćeš na doškolavanje i kraj priče."

"Sanjajte."

"Ti nas zaista želiš pokopati žive, kćeri? Kako možeš ići na tako sramotnu emisiju? Ako tražiš ljubav, doktor Radić je rekao da je njegov sin u potpunosti opčinjen tobom."

"Tog kretena mi ne spominjite. Davor je najveći debil u cijeloj Hrvatskoj. Ne tražim ljubav već novce."

"Kćer nam je postala kurva! Denis, drži me!"

"Prisjeo mi je ovaj ručak. Idem nazad u svoj stan."

"Marina, nismo završili!"

"Itekako jesmo, tatice."

...

"Mateo, gdje si?"

"U tvom stanu", odgovori mi s druge strane slušalice. "Zašto?"

"Dolazim za deset minuta, pripremi mi tekilu. Nalazi ti se u vodokotliću."

"Smatraj to obavljenim."

Parkiram se u garaži svoje zgrade, izađem iz auta te se liftom popnem na šesti kat. Uletim u svoj stan kao furija i bacim torbicu u zid. Mateo stane ispred mene sav šokiran. Padnem mu u zagrljaj i zarežem od ljutnje koja mi struji tijelom.

"Nisu to dobro prihvatili?"

"Rekli su mi da sam kurva." Zakolutam očima stisnuvši njegovu kožnu jaknu.

"Samo mi znamo da to definitivno nisi. Mislim da nitko još nije dotaknuo tvoj cvjetić."

"Nazovi mi to cvjetićem još jednom i letiš kroz prozor skupa sa svojim Playboyom, Mateo." Nasmijem se i odmaknem od njega sjednuvši se na pod ispod kauča gdje je postavio jastuke i ogromne čaše, te veliko pakiranje tekile.

Uvijek imam alkohol spremljen po stanu, ali samo za situacije kada se vraćam od roditelja jer mi samo oni mogu tako čupati živce i gaziti me. Mateo se u to vrijeme nalazi u mom stanu i kad ga nazovem, on postavi jastuke na pod, čaše, alkohol, zamrači stan i upali šarene lampice koje imam svuda po stanu. Ja usput kupim cigarete, pa provedemo cijelu noć u opijanju. To se dogodi jednom mjesečno, ali ja bih to radila svaki dan koliko je dobar osjećaj kada se kužiš s nekime i samo uživate u istim stvarima. Svima treba takav jedan prijatelj. Meni je to Mateo jer on jedini zna pravu mene, nemam potrebe za glumom.

"Još te nisu nazvali?" Pita me on srkajući tekilu na slamčicu.

"Nope." Odvratim na engleskom. "Rekla sam ti da nema šanse da me neki bogataš odabere kad pročita gluposti koje sam izvalila."

"Imaj vjere u sebe. Ona slika koju smo poslali je odlična i izgledaš kao prava bomba u onoj bijeloj haljinici", namigne mi.

"Ma daj," promrsim kroz smijeh. "Nisam ni sigurna zašto se brinem za to kad si me ti prijavio i kad ja to nisam uopće htjela."

"Šušte ti novci negdje u daljini", smije se.

"To je istina."

"Jesi razmišljala što bi učinila s tipom kad dobiješ pare?"

"Nemam pojma. Morala bih biti s njim neko vrijeme, ali sve ću pretrpjeti za novac."

"Stvarno si u škripcu", kaže ovaj. "Znaš da ti ja mogu posuditi dok ne dobiješ ove?"

"Ne posuđujem nikada ništa ni od koga, a ove pare nikad neću ni vidjeti."

"Prijateljice moja, kako si ti samo u zabludi..."

"O čemu ti pričaš? Znaš nešto?" Nagnem se prema njemu i u glavu mu bacim svoju slamčicu. "Pljuni to, Mateo."

"Saznat ćeš sve sutra."

"Ubit ću te ako si me opet preveslao", iznervirano kažem. "I izrezati na male komadiće."

"Jedino što ću ti reći je da možda imam veze u produkciji i možda si prošla među top pet djevojaka i možda uspijem srediti da upoznaš lika prije svih."

Nakon svih silnih možda, do glave mi dođe da je to zapravo planirao za mene i da mi želi pomoći. Skočim na njega i srušim ga na pod te mu usput prolijem piće po majici.

"Znaš da te volim, zar ne?"

"Mislio sam da me ne voliš jer sam muljator?"

"To je bilo prije. Sada te obožavam."

Skočim mu u zagrljaj i počnem ga ljubiti po licu dok se on izmiče.

"Imam curu, lakše malo."

"Baš me briga."

"Znam da si mi zahvalna, ali...gnječiš mi...", zbunjeno ga pogledam kada se odmaknem od njega. Pogled mu bježi prema dolje i pokazuje na svoj kurac.

"Gnječim ti maloga?"

"Marina! Nije mali!"

"Mali je sve dok ne dokažeš suprotno!"

"Bože, što ću ja s tobom?"

|Idući dan|

"Lovi!" Mateo masira glavu dok mi baca svoj mobitel u ruke. "Za tebe."

Zakolutam očima ispijajući zadnje kapi tekle od sinoć jer smo zaspali prije nego što smo uopće to popili, a inače je pravilo da ne spavamo dok sve ne popijemo.

"Molim?"

"Jesam li dobila Marinu Horvat?"

"Jeste. Tko me treba?"

"Ovdje Magdalena Mayer iz produkcije MountainFilms i zovem vas zbog reality showa Ljubav u tisućama na koji ste se prijavili."

Šokirano pogledam prema Mateu koji se smije i namiguje mi naslanjući se na šank kao neki frajer.

"Da?" Pročistim grlo.

"Čestitatamo vam! Prošli ste u top pet Davida Katančića!"

"Zaista?"

"Da, zaista. Molila bih vas da dođete sutra u deset ujutro u našu produkciju u centru da potpišete ugovore i da upoznate gospodina Katančića nasamo. Inače to nije dio procedure, ali vaš prijatelj Mateo Lončarić je dobar prijatelj našeg direktora, pa imate neke povlastice."

"Uhm...hvala vam!!"

Poklopim i isti tren se bacim svom prijatelju u krilo te se počnem nenormalno smijati.

"Dužnik sam ti do kraja života, Mateo!!"

"To je sitnica za mene kad se radi o tebi, Marina. Sutra ćemo zajedno sve proći, ništa ne brini!"

"Ti za sve te planove znaš...odkad?"

"Odkad si izašla iz zgrade nakon predstavljanja."

"O moj Bože, kako te obožavam!!"

"Znam, dušo!!"

Nisam sigurna zašto vrištimo, ali ne mogu obuzdati sreću. Možda mi se sve u životu posloži zahvaljujući mom prijatelju.

Taj šou je mačji kašalj za mene. Koliko to teško može biti?

************************