Oduvijek mi je zima najdraže godišnje doba. Vjerojatno zbog toga jer sam svake godine radila snjegoviće s Mateom po zagrebačkim parkovima, sanjakala sam se s prijateljicama kod bake na selu, pila topli čaj od kamilice i čitala knjigu uz kamin. Obožavala sam ukrašene borove, lampice po cijelom gradu, božićne pjesme i taj osjećaj zajedništva. Kod kuće se nikad nismo darivali jer je mama rekla da je sve to samo komercijala i da ne želi da njeno dijete pokupi takve običaje koji su došli od Amerikanaca. Nikad to nisam ni potvrđivala, a ni osporavala, samo sam išla uz momente.

Ponedjeljak je. Novi dan, novi početak tjedna. Što je još novo? Vani snijeg pada već satima i ponovo je nekoliko slojeva palo na zemlju. Ne sjećam se kada je zadnji put snijeg padao sredinom jedanaestog mjeseca, a sada kada pada, ne mogu biti vani i uživati u snježnim radostima.

Puhnem u svoj čaj gledajući kako se dim raspršuje svuda oko mene i ostavlja malo vlage na mome nosu. Počešem se, pa otpijem gutljaj. I dalje sam prehlađena, nos mi neprestano curi, grlo me boli, ukratko, nemam ni atoma snage u sebi. Manuela mi je donijela neke lijekove i sirupe protiv gripe, ali ništa mi baš previše ne pomaže.

„Nazdravlje." Začujem glas iza sebe nakon što kihnem u svoju ruku. Lecnem se i okrenem.

„Hvala." David se nasloni na šank i promotri me. Da, naslađuj se mom izgledu. Realno, svatko bi se zamislio kada bi vidio djevojku u širokoj barbie pidžami i pomislio da je ova u sasvim krivom filmu, ali takva sam. Volim da mi bude udobno.
„Što je smiješno?" Trudim se ne zakolutati očima dok maramicom brišem nos.

„Dobro, gdje si se ti prehladila toliko? Ovo traje već skoro tjedan dana." Kaže čudnim tonom glasa prolazeći rukom kroz kosu. Sada nemam snage odmjeravati ga i diviti se toj ljepoti, pa si u glavi zamišljam da izgleda kao neko strašilo iako je on daleko od toga. Mrzim ovaj osjećaj bespomoćnosti i ne da mi se više ležati cijelo vrijeme.

„Ne znam. Kako da ti kažem kad nisam sposobna normalno razmišljati?" promrmljam iznervirano nadajući se da će se maknuti od mene. Neka ide ostalim djevojkama.

„Kriste..." tiho promrmlja.

„Što se čudiš? Barem imaš više vremena biti uz svoje odabranice. Ovako ne moraš tražiti izgovore da se makneš od mene." Odbrusim trljajući svoj crveni nos. Začuđeno me pogleda i kimne glavom.

„Tu si u pravu, oblačiću."

„Ne zovi me tako. Ideš mi na živce. Nemaš nimalo empatije prema bolesniku?" Ogrnem se dekom koju mi je Manuela ostavila na stolici do moje.

„Okej, ostavljam te." Odmakne se od šanka. Kiselo se nasmiješim. Ne mora se praviti da mu je stalo, ako je istina u potpunosti drugačija.

„Bok." Promrmljam čekajući da se makne. Kimne glavom i okrene se na peti. Taman kada pomislim da će me ostaviti samu, vrati se i sjedne na stolicu na kojoj je prije bio pokrivač. „Što sad?"

„Oduševljen sam tvojim osvajanjima, ali moraš malo usporiti. Ne mogu pratiti tvoj tempo." Sarkastično kaže. Jao, kako bih ti sada svašta rekla! Ne mogu vjerovati da postoji netko tko me toliko živcira, a da nije moja majka. Čini se sada njih dvoje stoje rame uz rame.

Dohvati jabuku iz košare i zagrize ju. „Imam jedan zadatak za tebe."

„Kakav?"

„Otkrij što Dijana najviše voli da ju iznenadimo u petak za rođendan." Tiho kaže.

„Jesi li ti svjestan da se mi ne slažemo i da će me pretući ako joj se obratim?" Pretjerujem? Mislim da ne. Palcem prijeđe po donjoj usni i u oko mi upadne skupocjeni sat na njegovom zapešću čija marka mi blješti. Rolex. Šmrcnem nekoliko puta čekajući da nešto kaže. „I ne znam odkad smo si mi tako dobri da od mene tražiš usluge."

Uzdahne. „Kriste, kako si tvrdoglava!" Svi bi trebali prestati naglašavati moju tvrdoglavost koje sam itekako svjesna. Što je loše u tome? Meni je sasvim dobro.
„Znam da se ne slažete, ali to bi bila dobra prilika da se pomirite. Dijana je dobra djevojka." Mrvica mi nedostaje da mu zakolutam očima. On se izgubio u svom savršenom svijetu gdje su svi dobri, pošteni, dragi, a samo sam ja negdje na Neptunu i skačem mu po glavi.

Nakrivim glavu i otpijem nekoliko gutljaja čaja. „Pitaj Stelu. Ja to neću raditi."

„Baš si prava prijateljica." Nervozno uzdahne udaljavajući se od šanka. Baci ostatak jabuke u koš za smeće i samo izađe iz kuhinje. Ja se nalazim u šou gdje se borim za ljubav nekog muškarca, a taj muškarac me naziva prijateljicom. Okej, napredujemo. Sada sam prijateljica.

***

Prošla je još jedna zajednička večer koju sam propustila. Ne znam kamo je njih troje otišlo, ali i da sam otišla, ne bih bila dobrodošla. Manuela se smjestila pored mene na kauč i napravila nam kokice. Gledale smo neki film, pričale i bilo nam je zabavno. Onda sam se sjetila Matea i naših druženja, pa mi je počeo nedostajati još jače. Poznajemo se još od malena kad smo krenuli u prvi razred osnovne.

Tog se dana sjećam kao da je bio jučer.
Bila sam uzbuđena prvog dana osnovne škole kao i svaki drugi školarac. Napokon rastemo, učimo pisati i čitati, upoznajemo drugu djecu. Tata me ostavio ispred učionice gdje se odvijala nastava. Učiteljica mi je otvorila vrata i predstavila se. „Ja sam tvoja učiteljica Marija. A ti si?"

„Marina."

„Drago mi je, Marina. Uđi i sjedni s nekime." Zakoračila sam u tu šarenu prostoriju s mnogo klupa i pogledala u djecu koja su veselo čavrljala. Bilo je mnogo slobodnih mjesta, ali htjela sam sjesti u zadnju klupu do prozora, a tamo je već bio neki plavokosi dječak.

Došla sam do njegove klupe i nasmiješeno ga pozdravila. „Ja sam Marina, a ti?"

Još i onda mi se činio kao jako introvertirana osoba, ali trudila sam se komunicirati s njime. „Mateo."

„Smijem sjesti kod tebe?"

„Htio bih sjediti sam."

Namrštila sam se. „Zašto bi to htio? Ja ću ti praviti društvo."

Unatoč tome što on to nije htio, ja sam se smjestila kod njega i pravila mu društvo. U drugom razredu smo već bili nerazdvojni. Čak smo i u srednju školu išli zajedno. Ponosna sam na njega jer se unatoč svim problemima koje je imao kod kuće borio i trudio da bude sretan. Često mi zna reći da sam ja zaslužna za to.

Kasnije te večeri je Manuela već otišla doma, a ja sam ostala sama. Ovo troje se pojavio usred noći, ali nisam ih vidjela, već samo čula.

Kako se tjedan izmicao, sve mi je bilo bolje i u srijedu sam se dobro osjećala.

„Pazi kamo hodaš" Dijana promrmlja iznervirano kada se slučajno sudarim s njom na hodniku. Zakolutam očima.

„Ti pazi." Uzvratim popravljajući vestu koja mi se spuštala s ramena.

Nasmiješi se i odmjeri me. „David će na kraju biti moj, rugobo. Pomiri se s time."

„Pokušavaš mene uvjeriti u to...ili sebe?" Dignem obrvu. Bože, dosta mi je ovih prepucavanja.

„Slušaj ti..."

„Ne, slušaj ti!" promrsim upirući prstom u nju.
„Ne obraćaj mi se, ne prijeti mi, ne gledaj me jer imam jako nisku toleranciju na kurve."

Nisam se ni snašla već sam osjetila peckanje na svom desnom obrazu. Automatski sam položila dlan na bolno mjesto i šokirano pogledala u Dijanu. „Koji je tvoj problem?"

„Jedina kurva ovdje si ti. Samo pokušaj nešto reći Davidu ili bilo kome i prebit ću te do krvi. Kunem ti se."

Naslonila sam se na hladan zid gledajući kako se šepureći odmiče od mene. Kuja me dobro udarila. Uvijek ona započinje i onda sam ja na kraju kriva, ali moram priznati da ima dosta jaku ruku.

„I jesi nešto saznala?" David se pojavi u mojoj sobi taman dok sam se spremala za spavanje. Dignem glavu prema njemu i upitno ga pogledam. „U vezi Dijane?" Znam da ima jaku ruku.

„Rekla sam ti da se neću zbližavati s njom."

„Daj budi od neke koristi ovdje, a ne samo da se svađaš! Možeš mi pomoći da nađem ljubav!" Koji je njemu vrag? Sada smo, kao, prijatelji? Ne znam kada smo potpisali primirje.

„Možeš ti bolje od nje." Promrmljam u bradu smijući se. Da on završi s njom mislim da bi za nekoliko mjeseci bankrotirao.

Pogledam ga i vidim da me ljuto gleda. Zakolutam očima. „Šta? Rekla sam istinu?"

„Što sam ja tebi rekao za kolutanje očima, oblačiću?"

Nisam se ni snašla, a već je stajao preblizu meni izazivajući me svojim očima.

Odmaknem se od njega, ali on se ponovno približi.

„Zaista hoćeš da te nalupam po guzici?"

„Uhm...mislila...mislila sam...da pričamo o Dijani."

„Ne, sada pričamo o tebi."

********************************
Nadam se da ne umirete od dosade čitajući ovo xd
Ubrzo će doći novi zapleti haha...pusa, ly💕
Becca