Kada bila sam,

drugih ljeta,

sjećam se,

trčanja.

Skrivanja,

po ovim,

slijepim cestama,

sa osmijesima.

Što više,

ljeta imam,

veća mi je,

nostalgija.

Gledajuć',

slijepe ceste,

hvatam srce,

i sjećanja.

Jer kad Sunce,

bi izašlo,

mi već smo se igrali,

nismo željeli odrasti.

Trčali bi cestama,

danju,

pa noću,

bez stajanja.

A moja duša je,

sve mi se čini,

tako i ostala,

među slijepim cestama.