Zvone p.o.v

Budim se. Već je 8 sati. Baš me zanima s čime me Tea planira iznenaditi ovo jutro. Otkad je došla svako jutro mi pravi doručak,sve samo najbolje. Imam čak osjećaj kao da sam doma, u maminoj kuhinji. U 9:30 moram na Poljud,a oni bi željeli da i Tea dođe,moram ju nagovoriti.A prije toga idem s dečkima na kavu. Nadan se samo da je došla doma sinoć. Nisam je nikako čuo. Obično ima noćne more zbog svega što joj se dogodilo,pa uvijek vrišti u snu i budi se u suzama. No ovaj put ništa. Ulazim u kuhinju,a ona je već tamo,sva nasmiješena,pjevuši pjesme.
Ovo se zadnji put dogodilo prije dvije godine. Od tada svako jutro se budi mrzovoljna.

"Dobro jutro,Zvone!"

Da mi je znati što je se njoj dogodilo pa je tako dobre volje.

"Jutro,sister! Što je s tobom? Čudna si jutros!"

"Sa mnom? Što bi bilo?"

"Pa sva si sretna u 8 ujutro. A nikada se ne budiš ovako vesela?! Tea,da se ti nisi zaljubila?"

Tea p.o.v

Ajme,meni. Ovaj je pametniji nego što izgleda. Moram se nekako izvući iz ovoga. Ne smije saznati tko mi se sviđa.

"Ja? Zaljubljena? Ma daj,molim te. Ne pričaj gluposti! Baš si me nasmijao!"

Počela sam se smijati,samo da povjeruje. Ali sam pognula glavu samo da mi kosa pada preko obraza,koji su već lagano poprimili rumenilo,sjetivši se poljubaca od jučer.

"Možda si se sada izvukla s ovim lažima,ali i sama znaš da uvijek sve saznam. Tako da,sekice,džaba ti to skrivati od mene! Saznat ću kad tad!"

"Uredu,ali znaj što god da se dogodi da te volim najviše!"

"Znam. I ja tebe. Više od ičega!"

Prišao je i zagrlio me snažno te mi šapnuo na uho.

"Jako sam sretan zbog tebe. I nadam se da je dečko neki dobar,koji te stvarno zaslužuje."

Zbunjeno sam ga pogledala,a on mi se samo nasmiješio.

"Tea,sestra si mi. Znam svaki tvoj pokret,znam te u dušu. Kao knjigu te mogu pročitati."

"Zar je tako očito?"

"Da. Ali presretan sam zbog tebe. Zaslužuješ napokon biti sretna,posebno nakon svega što si proživjela."

Nakon što je ovo rekao samo sam ga još snažnije zagrlila i poljubila u obraz. Ne mogu opisati koliko mi je drago imati ovakvog brata. Samo me malo strah njegove reakcije kada sazna tko je dečko. Čekaj,pa ja uopće ni ne znam što smo Marko i ja. Tek smo se upoznali. Možda on ništa od ovoga ni je osjeća prema meni. Ali nadam se da i njemu bar malo srce zatreperi kada se prisjeti onih poljubaca od jučer, jer ja osjećam kao da je netko potrgao kavez i pustio sve one leptiriće da plešu u mom stomaku.

"Tea!! Jel sve oke?"

"Hm,da...zašto ne bi bilo?"

"Nekako si zamišljena. Već 10 minuta te dozivam. Pitao sam želiš li samnom na trening. Prije toga idem s dečkima na kavu,željeli bi te vidjeti!"

Uh,kako ću se sada iz ovoga izvući. Moram se vidjeti s Markom,ovo nam je zadnji dan skupa.

"Ajoj,stvarno bih voljela,ali ne mogu."
Rekla sam to te napravila bolnu grimasu,uhvativši se za stomak.

"Jesi dobro? Da ostanem danas doma?"

Ajme,nemoj ni slučajno ostajati. Idi već jednom.

"Ma,dobro sam. Znaš,ženske stvari. Nemoj radi takvih gluposti propuštati trening."

"Oke,ali večeras ne idem nigdje. Biti ću s tobom i gledat ćemo sve one tvoje serije,koliko god glupe bile. I da ne zaboravim,kupim ti sladoled od vanilije."

Nisam znala što reći na ovo. Da mu kažem da nema potrebe za time,bilo bi mu sumnjivo. Zato sam ga samo odlučila zagrliti.
Poljubila sam ga u obraz i rekla.
"Hajde idi, zakasnit ćeš dečkima. I pozdravi mi ih sve!"

"Ćao,sister. Ako ti nešto treba,samo nazovi i odmah sam tu."

Sad me je počela peći svijest što mu lažem,ali to je sve za moje,a pogotovo Markovo dobro. Znam da bi poludio kad bi saznao.

Na brzinu se spremim,jer ću se naći s Markom u jednoj napuštenoj uvali. Tamo smo sigurni da nas nitko neće vidjeti,jer ovo sve je naša mala tajna. Ono nešto najljepše što mi se događa moram skrivati od svih,malo me to boli. Ali to je zasad za naše dobro,iako bi se ja najradije popela na vrh Marjana i vikala da me cijeli Split čuje koliko ga volim.

Marko p.o.v

Imam još ovaj dan da provedem s njom. Boli me što sutra odlazim. Ne želim nigdje bez nje. Možda svi misle da sam lud,ali ovo što prema Tei osjećam,nisam prema nikome dosad. Ona je tako predivna,krhka poput anđela. Ona je moj Anđeo. S njom je i tišina ugodna. Prije s nijednom curom,nisam mogao satima samo sjediti i promatrati zvijezde u tišini. Ali s njom bi to mogao do kraja života.
Kažu da s osobom s kojom ti i tišina odgovara više nego buka s milijunom drugih,da je ta osoba ona prava. Bar tako nešto slično piše u Deanovoj knjizi. Nenojte se čuditi odakle mi to. Da,provirio sam malo u tu knjigu. Ipak kada imaš dvije sestre kojima je njegova knjiga glavna filozofija života,moraš malo proviriti. Jedino što znam je da ću Teu čuvati do kraja života,kao kap vode na dlanu.
Dolazim u tu skrivenu uvalu i ugledam ju s velikim osmijehom na licu kako uživa uz more.

Prilazim joj i zagrlim je s leđa te joj na uho prošapućem.
"Osmijeh ti tako divno stoji. Nosi ga uvijek,bez obzira na to koliko smo udaljeni."

Tea p.o.v

Osjećam se tako sigurno u njegovom naručju. Ljubim ga po cijelom licu,a te njegove riječi me samo prisjete da je ovo zadnji dan da smo skupa.
"Kako ćemo uspjeti? Ja ovdje,a ti u Torinu?"
Ne znam uopće ni što on smatra da smo. Od onog sna,stalno nas zamišljam skupa do kraja života.

"Ljepotice,bitno je što osjećaš ovdje." Dotakne moje srce. "Ja znam što osjećam. Ovo ovdje" pokaže na svoje srce "tako ludo kuca kada samo i pomislim na tebe!"

Te riječi me toliko naježe. Kao da mi čita misli o nama postavlja mi ono pitanje o kojem sanjam.

"Tea Kožulj,znam da se jako kratko znamo,ali isto tako znam da ostatak života želim provesti s tobom. Hoćeš li mi učiniti tu čast i postati mojom djevojkom?"

Sve presretna skačem mu u zagraljam i ljubim ga dok nam u poljupcu frcaju sve one iskre prepune ljubavi.
On se samo smije.
"Je li ti ovo dovoljan odgovor?" Kažem te isprepletem naše prste.
On me samo još snažnije poljubi te me primi u naručje kao mladu i ulazi tako u more. Tek sad primjećujem njegovo isklesano tijelo.

Uživali smo skupa u moru kao da nam je posljednji dan života. Ali ga skupa prvodimo,što je najbitnije. Njegove riječi su mi toliko ugrijale dušu,da sam sigurna milijun posto da se do kraja života želim buditi pored njega i svaku noć zaspati u njegovim rukama. Sada znam da i on isto osjeća. Ovaj osmijeh s lica mi nitko ne može maknuti. Ma da se i svjetovi ruše,ne bi me bilo briga jer imam njega. Naši poljupci pod vodom su prepuni ljubavi i strasti da znam da je on onaj pravi,osoba koju ću vječno voljeti. Čak sam mu se spremna prepustiti do kraja,unatoč svemu što mi se prije dogodilo,toliko imam povjerenja i sigurnosti u njemu.
Ali ne mogu mu još reći za moju prošlost. Želim bar još neko vrijeme biti sretna kao nikad u životu.

"Ljubavi moja,ti si moj anđeo. Toliko te volim i uvijek budi ovako sretna. Jer najviše volim taj tvoj osmijeh koji mi obasja i najtmurnije dane."

Na ovo sam se samo zarumenila te ga poljubila.

"Volim te" prošaptala sam mu na usnama.

Sjedili smo na plaži ljubeći se kada su se na nebu počele pojavljivati prve zvijezde. Mjesečina nas je obasjala dok smo zagljeni ležali u plićaku. Za nas vrijeme kao da je stalo i da je bar tako moglo ostati. Jer nedostajat će mi kao nitko. Mogu me odvesti na kraj svijeta,daleko od cijele obitelji i prijatelja,ali ako sam s njim tada sam potpuna. S tim mislima sam zaspala s osmijehom na licu u naručju voljene osobe.

A.n
Evo i mene napokon s nastavakom. Ispričavam se što ga dugo nije bilo,ali imala sam raznih obaveza.
Hvala vam sto citate ovu glupost od moje priče i sto je cak jedno vrijeme bila među top 10 u ff.

Voli vas vaša, icequeen1912😘😘