20
Vasilej me je sacekao ispred firme sa osmijehom na licu, nisam mogla da ne uzvratim taj silni osmijeh. Ali postoji ali Eliasov pogled mi ne izlazi iz glave...
Zelim da ga obrisem iz svog zivota, a konacno sam nasla nekog sa kim mi prija svaki trenutak.
-" Jesi se umorila?"
-" Malo moram priznati da jesam i malo sam gladna"
-" ima li nesto specificno sto bi moja devojka pojela?"
-" da, tako mi je jede neki burger i pomfrit. I to tvom ivezbanom telu ne prija ali moras da saradjujes"
Vjerujem da je proracunao koliko vremena treba da trenira da potrosi burger.
-" pa dobro, mozda par sati treninga to rijesi... I nemoj nikom reci ali znam jedan restoran najbolji za burgere"
-" iznenadi me"
Otvorio mi je vrata auta kao i uvek te smo krenuli zajedno. Pricali smo o utiscima koje smo prezivjeli u Rimu. Prelep dan i pasta koja je bila preukusna.
-" odlucio sam da u petak priredim proslavu"
-" proslavu?"
-" da, moja devojka koju je senior unapredio na poslu zasluzuje zabavu."
-" Vasilej ne, ne zelim da to radim. Glupo je da sad pravim neku zabavu jer sam dobila unalredjenje"
-" nije glupo, mozda ne znas Vozdova alii ja ga znam i cim si tu gde jesi znaci da si majstor u poslu. Ne bi pustio ni mrava da napreduje ako ne zasluzi znam ga"
-" Nemoj da bude velika proslava"
-" nece, ali voleo bih da ti ze zahvalim za trud koji si ulozila. Mogla si sve da ostavis da se ja i Elias snalazimo sami u onim silnim papirima ali nisi. Hvala voljena"
Prisaputao je, a ja ga njezbo poljubim
-" nema na cemu. Mira ide sa mnom uvek, ja i ona se ne odvajamo."
-" Znam senior mi je vec rekao da bez svoje Mire ne ides nigde"
-" Sjutra posle posla moram do mame, nisam je videla vec neko vreme"
-" dobro ja cu na poslu da se zadrzim"
Telefon mi je zazvonio te se javim na broj koji nemam u imeniku.
-" da?"
-" Anna"
Muski glas se zacuje sa druge strane.
-" da ja sam, izvolite"
-" nemoj reci moje ime na glas Anna... napio sam se Anna, popio sam sve i svasta i sada sjedim u nasem kaficu i razmisljam sta da uradim"
Zacutala sam dok Vasilej nesto razgivara sa poznanikom koji mu je prisao da ga pozdravi.
-"Anna dodji po mene, ne mogu da vozim pijan. Silno te trebam sada..."
-" Gde si?"
-" Zaboravila si nas kafic Anna"
Cula sam kako baca flasu, a konobar vrisne " Gospodine molim vas ne pravite nered vise"
-" Nisam zaboravila, brzo cu doci"
-" nemoj da mu kazes Anna nemoj jer ubicu ga ako ga vidim. Ubicu ga bez razmisljanja."
Telefon je valjda vratio, da bi covjek ci je rekao
-" decko je pijan i gosti su nam pobjegli iz kafica. Pravi nered i lomi sve oko sebe. Ako ste vi Anna molimo vas pozurite jer ne izgleda kao da zeli zivjeti vise"
-" Vasilej moram da krenem, mama me zvala da jok trebam nesto pomoci"
-" hoces da idem ja sa tobom"
-" ne, ne trena hvala. Javicu ti se cim zavrsim izvini sto ovako izlecem ali hito je"
****
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top