Zalazak je kao i uvijek bio čaroban. Prekrasan. Ne mogu vam precizno predočiti tu ljepotu,ali vam mogu reći da me očarao.Probudio iz sna stvarnosti i doveo u san mašte. 

Drugi sam dan ovdje,u planinama. I drugi dan sjedim na ovim stjenama i gledam zalazak sunca. Sve više i više me očarava ta ljepota prirode. Prohladan povjetarac,gusta šuma i planine.Tko to ne bi zavolio...

Poslje zalaska sunca krenula sam kući,no zaustavio me poznat glas.

>>O,pa nije li to Sheena Rochanel?<<,rekao mi je sa očitim smješkom. 

>>O,pa nije li to Drake Sawanel?<<,okrenula sam se i nasmijala Drake-u.

>>Što Sheena radi tako kasno u šumi? Nije li malo pre opasno za tebe?<<,upitao je sa naglaskom vragolastog smješka. Kao odgovor na njegovo pitanje i provociranje nabacila sam lažni smješak i onako malo sa ukočenosti sam se okrenula. Krenula sam i zaustavio me Drake.

>>Nije li se to princezica Sheena uvrijedila? Ma ne,valjda...<<,rekao je Drake i dalje provocirajući me. Sada mu trebam spustiti,ali kako? Odjednom sam osjetila vibraciju u stražnjem džepu.

XXX: Pitaj ga za Karlitu i Sam. Vidjet ćeš reakciju.Vjeruj mi.

Želim mu povjerovati i prvi korak će biti ovo. Shvatila sam što je neznanac htio postići s time i na koji me put htio uputiti pa sam pokušala.

>>Karlita je sigurno bila s tobom zadovoljna sinoć. I Sam,također. Jeste li se dobro zabavili?<<,upitala sam sa vragolastim smješkom okrečući se prema Drake-u. Smješak mu je naglo spao sa tog umišljenog lica i jezik mu se sapleo. Bio je zbunjen. Bio je iznenađen i zbunjen u isto vrijeme. Bilo je zadovoljstvo gledati ga takvoga. 

>>Ali...Ka-ko? Što, Ali...<<,mucao je Drake. 

XXX: Kreni dok možeš. Ako sada kreneš,neće te stići ispitati zbog svoje zbunjenosti.

Opet sam osjetila vibraciju i otvorila poruku. Naravno,Drake nije opazio moj mobitel. Bio je u poziciji razmišljanja  o mojim riječima. Tako sam voljela zbunjivati ljude,pogotovo ljude kao što je on. To mi je bio užitak i pol. I još je Drake,čovjek koji me najviše iznerviro,ikad. Čovjek je toliko dosadan da je to strašno. Baš voli provocirati...

Po neznančevim uputama krenula sam kući. Hodala sam brzo i spretno,što je jako neobično za mene. Mislim na ovu spretnost. U tome sam toliko loša da me sram same sebe zbog toga,no ipak moram živjeti s time,nekako...Kada sam došla u bakino dvorište,usporila sam hod i za svaku sigurnost,potegla majicu iza kako bih pokrila i sakrila što više i bolje novi mobitel. Došetala sam do vrata i u tom trenutku vrata su se otvorila. Damien je bio na vratima spreman izaći-nekamo. Nije me vidio i naglo je krenuo. Pritom se zabio u mene i ja sam izgubila ravnoteži i pala.

>>Auuuč,ovo će sigurno ostaviti masnicu. Hvala,brate.<<,rekla sam mu trljajući tek nedavno udarenu masnicu koja je sada plavila. 

>>O,oprosti seko.Nisam te vidio. Žao mi je.<<,rekao mi je braco,pomažeći mi da ustanem. Moj brat je imao beskonačnu snagu i energiju. Uvijek je sve stizao na vrijeme,ništa mu nije bilo teško za podići ili pomoći...No sve to,bile su stvari koje su me zbunjivale. Ponekad bi me neki dečki na ulici počeli maltretirati i moj braco bi došao kao da zna da sam ja tu i kao da me čuje miljama daleko. Uvijek se izvuče na ono 'bio sam u prolazu pa sam te vidio',ali mi tu nešto jako smrdi. 

 >>Kamo si krenuo,braco?<<,upitala sam ga,sada držeći se za glavu. Kada sam ga to pitala,osjetila se nervoza sa njegove strane. Bila je čudna ta nervoza jer sam mu postavila uobičajno pitanje. Prije nego li je išta rekao dobro je razmislio što će mi reći. Damien je znao da se mene ne može prevariti niti slagati. Uvijek bih uočila laži na njemu prije nego li bi išta rekao. Poznavala sam ga u srž srca i u jezgu duše. 

>>Idem se naći sa onim tipom od jučer...Znaš sa Drake-om.<<,rekao je prošavši rukom kroz kosu. Očito mi je nešto skrivao,ali sam i vidjela da mu se žurilo pa nisam željela zapitkivati.

>>Aha,u redu. Drake-a sam sada srela,inače. Čeka te.<<,pokazala sam prema putu otkud sam sada došla i nasmiješila se Damienu. Uzvratio mi je blagi,nervozni osmijeh i zatim rekao:

>>Pa,bolje da onda krenem. Neću dugo.<<,potapšao me po ramenu i za nekoliko trenutaka,izgubio u gustim krošnjama šume. 

Potapšao po ramenu i rekao 'neću dugo',on? Otkad se on to meni javlja i govori koliko će biti ili neće biti vani? Zbunio me kao nikada do sad. Što je njemu? Kud ide ovaj svijet? Ma uopće se neću zamarati s tim...

Ušla sam u kući i zatekla je praznu. Baka je valjda sa kozama...Popela sam se na tavan i osjetila čudan miris. Prozor je bio zatvoren,a ako je zatvoren,onda cijeli tavan poprimi čudan miris. Otvorila sam prozor i zapuhnuo me svjež zrak. Duboko sam udaknula čist zrak još jednom i potom sjela na krevet. Izvadila sam mobitel iz džepa i pogledala u njega. Dobila sam jednu poruku od svog "prijatelja" ili već,zgodnog neznanca. No,pogled mi je skrenuo na poruku koja je bila napisana jako neurednim rukopisom sa potpisom bake...

Hvala ti što nisi samnom popričala o poklonu.Znaš, gorila sam od želje (tako bar ti kažeš kada nešto jako želiš) da čujem nešto o tvom poklonu,ali ništa. Niti jednu riječ. Draga,meni možeš vjerovati,ali ti to očito još nisi shvatila. Htjela sam te na ovaj način uvjereti i pokazati ti da znam za mobitel.I sigurna sam,pošto si sama da ga držiš u rukama. Lijepo je da i ti imaš nešto svoje. Ne brini se neću reći tvome bratu,niti tvojoj majci,niti ocu. Šutjeti ću i pokazati ti da mi možeš vjerovati i da možeš neke stvari podijeliti i samnom.Dugo sam se mučila napisati ovu poruku jer znaš kako tvoja baka ima slabe ruke koje su jednom jedva naučile pisati i jedva dva puta pisale. Htjela sam te obavjestiti o svemu kao i o mom nedavnom izbivanju. Draga,neće me biti dva tjedna. Nije to ništa strašno,izdržat ćete vi bez mene. Koze ćete morati redovno,svakodnevno musti. Ono što izmužete,možete i slobodno iskoristiti. U smočnici, se nalazi,bojim se da nećeš znati,pa ću ti lijepo objasniti...Iza kuće,nalazi se mala sobica u kojoj se nalaze kozji sir i kruh te sastojci za kruh. Kruh sam danas ja napravila,a sutra ćeš morati ti. Također,nalazi se već spomenuti sastojak za kruh. Na njemu ti pišu sve namjernice koje ide u smjesu i također namjernice se nalaze u toj sobici. Na njemu ti piše na koliko peč moraš podesiti i kako napraviti smjesu. Vidjet ćeš, sve ti piše na tom listu papira u mojem malom kutku kuhinje,smočnici...Dalje. U gradu trebam podići neke papire i srediti nešto za tvoju majku i oca. Zato me neće biti dva tjedna. Znam,to je apsurdno,ali eto,to mi je obveza,pa moram. Draga moja,znam da si dovoljno odgovorna i odrasla da većinu možeš napraviti sama. Također,brat ti u svemu treba i može pomagati. Ako ti ne vjeruje,pokaži mu tu rečenicu,jer znaš da neće pročitati cijelo pismo,već će ga uzeti i baciti,tako da napravi kako sam i rekla. Kada se vratim,ne želim vidjeti i ono malo sirotinje što imam,razbacano. Ipak,postoji kultura i manervi koje se mora poštivati. Tu su pravila i nadam se i vjerujem da ćete ih poštivati. Moje stare i izmučene ruke,sada već jedva pišu tako da moram prestati,ali draga to je i onako sve što sam trebala,za sada,ti reći. 

                                                                                                  Voli te,

                                                                                                           tvoja baka.

Baka za vrijeme našeg posjeta nikada nije tako dugo izbivala iz kuće,tako da je to pomalo neobično,ali snaći ćemo se. Možemo se brinuti sami za sebe. Nije kao da smo od šećera. Imam Damien-a. Nije baš on tako lijen. Ponekad mu se nešto zbilja neda i onda neće,ali ponekad uzme sam i uradi to bez ikakvih problema i prigovora. NIje kao da mi je bilo žao što bake nema,ali nisam ni baš najveselija. Sada će se moj braco izvlačiti na ono 'ja naređujem, jer sam stariji'.To mi jedino nije odgovaralo,sve ostalo bilo je,reći ću,ok. Sve sam do sada pretrpjela i izdržala,pa zašto ne i ovo!? Ovako lagan zadatak,mogu ja to...

 Otišla sam u smočnicu i provjerila sve što mi je baka rekla. Kruh,sir i sastojak. Sve je bilo na mjestu,baš kako je i baka rekla. Pročitala sam recept ili ti sve sastojke i način pripreme i uvjerila se da to nije nešto tako strašno. Sve sam stavila natrag kako je i bilo,da nešto ne bih zagubila i zatim sam izašla van. Vani se već spustio mrak. Gusti i teški mrak sa prekrasnim zvjezdama i mjesecom. Danas je puni mjesec. Odlučila sam otići do staroga mjesta. Znate-zalazak sunca. No ovaj put će biti drugačije. Ovaj put ću gledati u prekrasne zvijezde i puni sjajni mjesec.

Inače nisam baš neka romantična duša. Ili se samo tako doživljam. Mislim da nemam talent za romantične komedije i serije. Pa, do sada nisam nikada bila u vezi. Možda je to razlog...Sve moje prijateljice iz škole znaju sve o meni,baš kao i da ja nikada nisam razmišljala o vjenčanju. Znate,kako sve dvanaestogodišnjakinje razmišljaju o velikim i dugim,sjajnim haljinama,svijećama i cvijeću. Čak su napravile i popis koje karakteristike treba sadržavati nihov princ na bijelom konju. Strašno. Ja o tome nikada nisam razmišljala. Nisam ni imala prilike razmišljati o tome. Uvijek me nešto sputavalo i suzdržavalo o razmišljanju toga. Ne marim baš za budućnost. Dok je sadašnjost dobra,sve je ok.

Krenula sam u šumu,spremna kao nikada. Uzela sam malo deblju odjeću. Znam da je tamo zrak jako čist i da puše jak vjetar. Pa,ipak su to planine. To je tamo vrlo često i uobičajno. Na sebe sam obukla deblju trenirku i tenisice te sam krenula poznatim putem. Kada sam došla,ugledala sam svog brata sa nekom ženskom u zagrljaju i Drake-a. Ma super. I što sad? Što je najgore,što se može dogoditi ako priđem...?

Prišla sam i samo me Drake vidio. Ja sam prekrižila ruke i namrštila lice te rekla:

>>Koja je ta ljupka dama u zagrljaju moga brata?<<,rekla sam sada sa lažnim osmjehom. Malo sam bolje pogledala tu 'ljupku damu'. Fufa,drolja...Prostitutka-na lijep način.

Čim su me ugledali,udaljili su se. Pogledavala sam malo Damiena,malo tu žensku,malo Drake-a. Od nijedne osobe odgovora...Preokrenula sam očima,prebližila im se i rekla:

>>Hej! Ja sam Sheena Rochanel. Damienov sestra kao što sam i malo prije spomenula. Drago mi je upoznati te...<<,nasmiješila sam joj se i pružila. Vidjela sam da su se oba dvoje opustili.

>>Ja sam Sara Claritine. Također je i meni drago upoznati tebe...<<,rekla je i uzvratila osmijeh sa očitim olakšanjem.

>>Pa Sara,ja ću vas sada morati napustiti...Brate,idem...Doći ćeš kasno doma,pretpostavljam?<<,rekla sam i dobila sam potvrdan odgovor. 

>>Pa onda se možda i vidimo. Sara,zbogom. Bilo mi je još jednom,drago upoznati te.<<,rekla sam sa osmijehom i još sam joj jednom pružila ruku te ,kada smo završile sa rukovanjem prošla sam pokraj nje,malo je udarivši ramenom,i nastavila dalje. Kada sam prošla pored Drake-a,pogledala sam ga i dobila jedan široki smješak. Udaljila sam se od svih njih. Kada sam bila sigurna da me nitko ne vidi,udaljila sam se još više.Otišla sam još dublje u nepoznatu šumu. Našla sam jedno mjestu,kao namjenjeno za mene.Sjela sam na hladan kamen koji mi je pružio i darovao njegovu energiju. Kao da je prostrujila energije kada sam sjela. Pogledala sam u sjajni mjesec i male,sićušne zvijezde.

'Oni kazahu da su to planeti,ali ja znade da tamo nešto veće bijaše.',moja rečenica i moj stih.

Jedan dio mene je znao da sam to izgovorila kada sam shvatila razgovor i predavanje na kojemu sam bila i kada sam gledala zvijezde i tražila od njih da mi doviknu njihovu tajnu. Vjerovala sam da u zvijezdama ima nešto više...Nešto puno snažnije i veće od sićušnih planeta. U tom dijelu moje mašte krila se znatiželja,mladenačka radoznalost i želja da se ostvare svi moji snovi i da barem jednom čujem šapat zvijezda. Tada mi je bilo tek sedam godina. Bila sam mlada i neiskusna. Bila sam naivna i vjerovala sam u sebe. U svoje misli i maštu. Svi su govorili kako sam prestara za svoje godine,kako trebam uživati u svome životu,dok sam mlada. No,uistinu,znala sam uživati u svome životu,znala sam što je zabava. Više nisam tako naivna,ali sam opet mlada i neiskusna. Nikada mi se u žvotu nije dogodilo nešto neobično...

Odjednom me u mislima prekinulo glasno šuštanje lišćem. Prestrašila sam se i naglo okrenula. Sjajne i tamne oči sada su bile uprte u mene. Nisu mi davale doznanja da su zle.Nisam mogla vidjeti što je to ili tko,već sam vidjela  oči koje kao da prodiru u moju dušu. Opustila sam se,možda ako se opustim,otići će. 

Najednom veliko stvorenje se pokrenulo i izašlo iz grmlja. Bilo je to predivno stvorenje,sjajna tamna krzna,bijelih zubiju i predivnih prodornih tamnih očiju kao dve rupe kojima nema kraja. To stvorenje nije zarežalo već me pogledalo,prošlo pokraj mene i stalo na sjenu ispred mjesečine. I zavijalo...

Guys,guys,guys...Finaly i'm done... Ispričavam se što ste toliko dugo morali čekati nastavak i što je ovaj nastavak toliko loš...Inače sve  u ovoj priči je moje,svi stihovi,citati,sve ja to smišljam i trudim se za vas...Znam...Ovaj nastavak nije tako dug kao što sam očekivala da će biti,ali eto bolje išta nego ništa,zar ne? I šta kažete na nastavak...Ja se iskreno,nadam da vam se svidio...Pa pošto pišem već dugo u noć...Nije tako dugo kao što kažem,ali me mama tjera...Pa laku noć i ostavite komentare i glasajte...

Love ya all...