Ugledavši njegovo lice moje tijelo se zamrznulo. Nisam znala što bih sada trebala učiniti. Bila sam zbunjena njegovom ljepotom koja je zračila na kilometre. Njegovo lice je bilo čisto, dobro i iskreno. Smiješak poput najbjelijeg snijega, a oči poput zvijezda. Moj stranac imao je hladno plave oči koje su savršeno pristajale uz njegovu tminu kose. Poželjela sam izaći van i prići mu, ali imala sam puno razloga da to ne učinim. Prvi razlog je bio realističan i nekako stvaran, možda čak i predvidljiv... Dok bih se ja spustila dolje i prišla mu, on bi pobjegao. Možda ne pobjegao već samo otišao ili sklonio se gdje ga ja neću moći vidjeti. Drugi razlog je bio da ne znam što bih mu rekla, zagledala bih se u njega poput nekog čudaka i ne bih micala pogled. Treći razlog je bio nepovjerenje. Kroz godine su me roditelji učili da ne vjerujem svakome. On možda i nije bio nadolazeće zlo, ali morala sam se držati pravila. Nisam smjela dopustiti sebi da mu vjerujem, nisam mogla. Htjela sam s njime razgovarati. On me već očito jako dugo uhodi i zna sve važne informacije o meni pa čak i one najintimnije. Htjela sam i ja saznati ponešto o njemu. Na primjer, kako je ono izveo. Iz predivnog crnog vuka sa žutim svjetlucavim očima pretvorio se u...Ovo. Ja možda nisam tada vidjela neznančevo lice, ali sam znala. Vjerovala sam da je to on. Znala sam po držanju,stasu,stilu i ugođaju. Uz njega bih se osjećala slobodno i sigurno. Sretno. Svaki put kada bih ga ugledala zapamtila bi poneki detalj. Zapažala sam stvari kao nikad prije. I voljela sam tu moć. Htjela sam ga zapamtiti u najsitnije detalje i nacrtati. On nije bio sjena ljepote, on je bio ljepota. Svako stvorenje bi se postidilo i poklonilo nad njegovom ljepotom. Vidjela sam to. U njegovome pogledu. Bio je pun samopouzdanja. I ništa ga nije ustručavalo. Nije si bojao, nije se brinuo.Znala sam ga. Od prije.

>>Princezo?<<,rekao je tiho neznanac. Nisam se pomakla, nisam znala što bih sada trebala učiniti. Vidio je moju nesigurnost i očito je prepoznao. Pozvao me rukom da dođem i još tome pridodao jedan savršeno bijeli osmijeh. Okrenula sam glavu prema otvoru tavana i začula glasan smijeh Sare i Damiana. Nisam željela saznati što rade. Nakon onoga ne želim jedno vrijeme ništa čuti o bratu. Povrijedio me. I nisam mogla prijeći preko toga. Treba mi vremena. Neću mu pokazati ljutnju izravno, ali ju neću niti skrivati. Zagrizla sam donju usnicu i krenula niz otvoriti donja vrata kako bih otišla ljestvama premma dolje i onda izašla kroz vrata. Odjednom se začuo neznančev glas.

>>Hej, Sheena.<<,okrenula sam se prema prozoru i nagnula.

>> Što? Idem Dolje, sačekaj me. << Rekao sam zbunjena.

>> Nemoj. Baci se. << Pozvao me neznanac približivši se kući.

>>Molim?<<,upitala sam poluglasno.

>>Pa hajde, uloviti ću te. Ne budi kukavica.<<,bockao me neznanac.

>>Ja nisam kukavica, ali ne mislim skočiti s tavana. Što ako padnem? To je u potpunosti ne promišljeno.<<,govorila sam odbijajući zakoračiti nogom kroz taj prozor. Bojala sam se visine prije, ali nisam se do kraja riješila straha. Mogu pasti i slomiti nešto,u gorem slučaju umrijeti. Mogu me čuti.

>>Nećeš, ulovit ću te, obećajem. Vjeruj mi.<<,uvjeravao me polako Neznanac. Uvjeravao? Ne bih rekla.

>> Neznanče. <<,kazala sam. Zastala sam na trenutak, očekujući nekakav odgovor i bila sam zadovoljna kad sam ga primila.

>> Princezo. <<

>> Kako da ti vjerujem? Ostavio si me samu u šumi noću? I sada očekuješ od mene da ti vjerujem? Da skočim sa prozora? Zvuči apsurdno, i nemam razloga da vjerujem da ćeš me uloviti. <<,govorila sam ljutito.

>> Dao sam ti razloga za vjerovati. << ,rekao je mršteći se.

>> Dao si mi razlog da ne sumnjam, to nije isto. <<

>>Princezo. Skoči, dovraga. Doći ću sam gore i odvući te, vjeruj mi spreman sam na to!<<,pokazao je prstom na mene. Odlučila sam skočiti. Ako odem dolje kroz vrata, Sara i Damien će me mučiti s pitanjima,a i ko' zna što oni rade tamo dolje. I koja se najgora moguća stvar može dogoditi? Da padnem? Da, boljet' će, ali ću pretrpjeti. Nije kao da će biti jedini udarac.

>>Nije li jednostavnije da se ja samo spustim dolje,i da izađem,al' kroz vrata?<<,vidjela sam blago iznervirani osmijeh mog neznanca.

Sigurno sam zakoračila jednom nogom kroz prozor i pogledala stranca. Imao je zaprepašten i zbunjen izraz lica. Očito nije ovo očekivao. Očito neće očekivati niti moj skok. Riješimo to kako treba. Skočila sam i zatvorila oči. Jest bojala sam se pada, ali adrenalin me učinio ovakvom. Ili možda on. Očekivala sam snažan pad, ali sam čula pomicanje čizama i odjednom sam osjetila jaku toplinu.

>>U redu je, sada možeš otvoriti oči.<<,prepoznala sam neznančev glas. Nesigurno sam otvorila oči i zagledala se u neznanca. Dočekao me jedan široki i samozadovoljni smiješak. Bio je uistinu predivan. Još je bio ljepši izbliza. Nisam mogla vjerovati da se nalazim u rukama neznanca. Nisam mogla vjerovati da sam skočila i povjerovala mu te zanemarila moguće posljedice.

>>U redu, sada me možeš spustiti dolje.<<,rekla sam podigavši malo obrvu. Očekivala sam da će me ispustiti, ali nije. Osmjehnuo mi se i zakoračio jednom čizmom naprijed. Pomalo sam se uspaničila. Da, ovaj pad nije ništa od onog gore, ali je ipak pad. Primila sam se za neznanca i on je očito bio zadovoljan. Frknula sam i preokrenula očima. Nosio me kao da sam perce. Nije uopće mario za moju težinu, za svijet oko sebe ili općenito okolinu. Gledao me u oči.

>>Možeš se nasloniti ako želiš.<<,značajno je rekao.

>>Ne, u redu je ovako.<<,šapnula sam i kimnula glavom u znaku potvrde. Namrštio se i zatim lagano bacio u zrak kako bi me bolje namjestio. Moja glava pala je na njegova prsa i on me čvrsto obuhvatio rukama. Osjećala sam se sigurno i sretno. Spavalo mi se. Imala sam osjećaj kao da on želi da zaspem. U hodu me polagano njihao i prislonio je svoju bradu na moj zatiljak. Zijevnula sam jedanput i pokušala prekriti usta rukom, no naravno nije mi uspjelo. Nekako mi je u čudnom položaju uspio zarobiti ruke tako da je mogao vidjeti sve moje zube. Imala sam zdrave bijele zube i nisam ih se sramila, ali mi nije bilo baš ugodno kada ljudi gledaju u moju čeljust. Glasno se nasmijao i zatim sam ga pogledala te rekla:

>>Što je smiješno?<<

>>Imaš lijepe zube.<<

Frknula sam. Da, to je inače što muški kažu kada se pokušavaju svidjeti curama. Nije kao da se on meni pokušava svidjeti ili ja njemu, ali to ne bih stavila kao temu razgovara ili uopće spominjala općenito. Glupo je, zar ne? Nadam se da me razumijete...

>>Previše buljiš.<<,kazala sam mu otvoreno mršteći se.

 >>Od kada je to zabranjeno buljiti u ljepotice?<<,pogledao me je ozbiljno. Zašutila sam na trenutak i osjetila toplinu u obrazima. Moja krv je potekla u dva punašna jastučića na mojem licu i podala im crvenilo.

>>Jesi li me upravo nazvao ljepoticom?<<,upitala sam podižući jednu obrvu i namjestivši nervozan osmijeh.

>>Da,jel problem?<<

>>Ne,ne,samo nitko me prije nije nazvao lijepom.<<

>>Zbilja?

>>Da.<<,spustila sam glavu posramljeno i zurila si u nokte. Namjestio je savršen osmijeh i ja sam se zagledala u njega. Htjela sam zapamtiti još puno detalja koji su ga činili savršenim. Crna kosa, hladno plave oči, pune ružičaste usne, rupice pri osmjehu, duge tamne trepavice, savršeno isklesano tijelo sa širokim ramenima. Bio je jednom riječi predivan. Onakvim kakvim sam ga zamišljala.

 >>Sad je.<<,uputio mi je još jedan smiješak.

>>Zašto si ovdje?<<,upitala sam ga. Bila sam nesigurna oko svega ovoga. Oko svoga brata,bake,roditelja,Njega. Još mu ne znam ni ime,a on razgovara sa mnom kao da me poznaje godinama. Zašto je tako siguran u sebe? Zašto ima takav stav prema meni? Zašto mi se nasmiješi svaki put kad ga gledam? Da barem zna koliko mi je njegov osmijeh neodoljiv.

>>Molim?<<,pogledao me je zbunjen i nesiguran.

>>Tko si ti? <<

>>Za tebe stranac kojeg ćeš uskoro zaboraviti.<<

On je lud. Kako zaboraviti nekoga sa tim tijelom. Ne samo to, već kako zaboraviti da je on vuk. Vuk i čovjek. Uz njega sam se osjećala sigurno, pobogu skočila sam sa prozora...To samo dovodi do zaključka da mu vjerujem. Zašto je tako? Ostavio me samu u šumi. Nije mi dao povoda da mu vjerujem, ali ja ipak jesam.

>>Zašto me uhodiš, ili pratiš, ili vrebaš iza svakog kutka i promatraš? Nazovi to kako želiš, samo reci zašto je tako.<<

Moj stranac više ništa nije progovorio. Zašutio je i privio me bliže sebi ako je to bilo ikako moguće. Držao me čvrsto kao da ću istog trenutka pobjeći iz njegovog zagrljaja i naručja. Nisam to željela Bio je topao i godio mi je. Naslonila sam glavu na njegova snažna prsta i slušala otkucaje srca. Ubrzano je disao, a srce mu je neprestano brzo tuklo kao da želi iskočiti. Svako malo bi me malo više podigao bliže sebi da mu ne skliznem iz ruku. Hodao je brzo i spretno, nije se ustručavao sa mnom prijeći rijeku ili stijene. Njega je to zabavljalo jer sam se svaki put još jače privila uz njega i zaronila licem u njegov vrat. Mirisao je na mentu i lavandu. Otkada se ta dva mirisa mogu pomiješati zajedno i dati ovakav predivan miris?

>>Kamo me vodiš? I zašto?<<,najednom sam prekinula neugodnu tišinu i pogledala ga. Gledao je ravno, ispred sebe i nije obraćao pozornost na mene. Mogla sam ga pobliže promotriti. Imao je čekinje stare najviše dva dana. Oči mu nisam mogla promotriti jer ih je stalno skrivao i očito mi nije dopuštao da ga pogledam.

>>Vodim te na jedno mjesto. Moje najdraže mjesto. Svidjet će ti se. <<,progovorio je svojim dubokim glasom. Naježila sam se. Nadala sam se da nije primijetio.

>>Zašto me tamo vodiš?<<

>>Zato što te želim upoznati.<<,kazao je ležerno bez srama.

>>Što ako ne mislimo isto?<<,izazivala sam ga jer sam voljela naše male prepirke, ako ih tako uopće mogu nazvati. Zastao je na jednom stijeni i pogledao me. Krivulja mu se podignula i oči su mu zasjajile.

>>Želiš li me upoznati?<<,vragolasto se nasmiješio i izazvao me.

>>Što ako ne želim?<<

>>Znat ću da to nije istina.<<

>>Što ako je?<<

>>Vratit ću te tvojoj obitelji i više se pred tobom nikada ne pojaviti.<<,kazao mi je.

>>Tako jednostavno?<<

>>Da,tako jednostavno.<<

>>Onda,da,želim te upoznati.<<,nasmiješila sam se i vratila glavu u prijašnji položaj kako bih mu mogla opet mirisati vrat. Nasmiješio se i više ništa nije rekao. 

Evo ga,napokon...Nije dug...Premišljala sam se jako dugo hoću želim li da ga vidi ili da opet nešto iskrsne,ali imam materijala za pisati dalje i ne želim odugovlačiti više s time,niti ne znam kako...iskreno...Pa eto...Nadam se da vam se sviđa...:) <3

Lova ya...