U redu, vrijeme je bilo da se pokupim u svoju sobu jer ovo već počinje biti tragično čudno. Ne znam za što im treba moja krv, a iskreno me i ne zanima.

Okrenula sam se na peti i krenula prema tavanu. Oprezno sam se još jedanput ogledala kako bih bila sigurna da me nitko više ne treba i popela se na tavan. Kad sam ušla, umorno sam se spustila na krevet i duboko izdahnula. Očito je moj rani odlazak u krevet propao kao i prilika da se bar jednu noć naspavam kako treba. Sad se osjećam još umornije nego prije. Na bilježnicu sam i zaboravila. Jednostavno nemam snage da se vratim po nju. To je bila posljednja misao nakon što sam utonula u dubok san.

Sljedeće jutro

>>Sheena.<< nešto me nježno dotaknulo. Otvorila sam oči i netko je bio kod mog prozora, otvarao ga. >>Sheena, ustaj.<< jaka svjetlost natjerala me da se brzo razbudim.

>>Dobro za Boga dragoga, što?!<<, ljutito sam odbrusila i stavila ruku ispred očiju. Pokrivač sam prebacila preko glave i sklupčala se u lopticu. Kao prvo, bilo je hladno. Kao drugo, previše svjetlosti. I kao treće, tko je taj tko se usuđuje probuditi me?

>>Sheena, Sara je. Idemo u kupovinu. Damien mi je rekao da ti treba pomoć oko odjeće za nekakvu zabavu na koju ćemo ići. Daj, probudi se.<<, umorno sam uzdahnula. Sara. Zar baš ujutro?

>> U redu, možeš li izaći? Sada ću se obući i spustiti dolje. Samo pusti me da se razbudim do kraja i sama sve obavim u miru. Hvala. << rekla sam joj i okrenula se na drugu stranu. Kad je izašla, impulzivno sam prebacila poplun preko koljena i izašla iz kreveta. Brzo sam prišla prozoru i naglo ga zalupila. Tako je puno bolje. Ta prokleta svijetlost ujutro nije niti malo poželjna. Lijeno sam se dovukla do kreveta i pustila se. Pala sam na trbuh. Još nakratko sam ležala te puhnula i ustala. Brzo sam obavila higijenu i obukla sam te sišla dolje. Sara, baka i Damien su smireno sjedili u tišini i jeli svoj doručak.

>>Dobro jutro, ljudi!<<, nisu svrnuli pogled s jela već su samo kimnuli.

>>Vidim da niste ovo jutro nešto pretjerano gladni.<<, kazala sam primijetivši obilje hrane na stolu. Niti komunikativni, također. Uzela sam topla peciva sa stola i malo salame, kroasan od čokolade i bijelu kavu. I malo tvrdog bakinog sira ne škodi, zar ne?

>>Ali zato očito ti jesi.<< Sara je rekla i slatko se nasmiješila. Damien ju je zaljubljeno pogledao. Kako odvratno. Namrštila sam se na sliku njih dvoje u krevetu. Budući da znam da su to radili, jer ona nije zatrudnjela po Duhu Svetom, te slike sam pokušavala što više brisati iz svojih misli jer bi mi se želudac na to okretao. Tko još želi zamišljati svog brata kako 'obrađuje' ili 'penetrira' u moju buduću šogoricu i majku moga budućeg nećaka?! Ako bi ih ikad zatekla u takvim kompromitirajućim položajima to bi zasigurno narušilo naše odnose, stoga sam zadovoljna što se to nije dogodilo i što mogu takve misli što dalje maknuti od sebe jer su zbilja nepotrebne, degutantne i uznemiravajuće. Vrlo uznemiravajuće.

Nemarno sam kimnula i počela jesti sve što sam uzela. Vrlo brzo je ponestalo hrane na mome tanjuru. Bila sam puna da se nisam mogla pomaknuti. Toliko je sve bilo ukusno da nisam mogla odoljeti niti jednom jedinom pecivu.

>>Kad krećemo?<<, upitala sam brišući kutove usta sa papirnatim ručnikom. Mislim da će mi trbuh puknuti.

>> Ja bih voljela krenuti već sada kako bismo mogle što više toga obaviti. << kazala je Sara. Nemam nikakvu ideju što bih mogla nositi. Mislim da ću tu brigu prepustiti Sari, ipak je ona puno... Iskusnija u svakom smislu. Zapravo, ja nisam znala kakve su to točno zabave na koje oni idu, a nije me to pretjerano ni veselilo ili uzbuđivalo to što idem. Jedino što mi je pričinjavalo zadovoljstvo je bila činjenica da ću ispuniti svoj cilj koliko god on nebitan i mali bio. Ipak, od nekuda moram početi. Pa zašto ne sa ovime?

>> U redu, sve je na tebi. Ti si moj modni savjetnik, a ja sam tvoja lutka na kojoj možeš isprobati sve što god želiš.<< kazala sam i umalo poželjela povući to što sam rekla. Nadam se da ću bar dođi napola pokrivena na tu zabavu. Nadam se.

>> U redu, ti izađi i uđi u auto, a ja ću odmah doći.<< kimnula sam i poslušala je. Ostavila sam kratki poljubac baki na obrazu, nasmiješila se bratu i pri izlasku ih pogledala sve skupa još jedanput. Svi su u iščekivanju i tišini gledali u mene. Bilo je malo jezivo. Okrenula sam se i otvorila vrata te izašla iz kuće. Ispred je, upaljenog motora, čekao poprilično dobro opremljen auto sa vozačem. Kad sam ušla u autu razgledala sam ga i iznutra malo bolje.

>> Dobar dan. Koji je ovo auto?<<, upitala sam vozača koji je tupo gledao u jednu točku.

>>BMW M6 Gran Coupe, gospođice Rochanel.<<, kimnula sam makar sam znala da me neće vidjeti. >>Peterovratna zvijer sa velikim otvorima za hlađenje ukrašenim kromiranim letvicama, ali i stražnjim difuzorom od karbona, smještenom između dva para debelih ispušnih cijevi. Opcijske presvlake od finozrnate merino kože platinaste boje iznimno meke na dodir. Toliko je snažan da ste već za 4,2 sekundi na 100 kilometara na sat, a ne ublažite li pritisak na papučicu gasa na head-up zaslonu se za 12,7 sekundi pokazuje i 200 kilometara na sat. << govorio je vozač dok je gladio sjedala u automobilu. Sve što sam razumjela je peterovratna zvijer i meko na dodir. I shvatila sam da zbilja jako obožava ovaj auto. Ili aute.

Sigurno bi započeo daljnji razgovor o ovom savršenstvu od automobila da nije ušla Sara. Neprimjetno ju je pogledao u retrovizoru, spustio pogled te promrmljao pozdrav. Potom se ova zvjerka pokrenula i uskoro smo putovali šljunkom toliko polako da mislim da bi nas bakica sa invalidskim kolicima pretekla.

>>Može li to malo brže?<<, upitala je drsko Sara. Opa, bahata Sara. Nisam ovo očekivala. Mada, nisam ništa od ovoga očekivala. Odakle njoj novac za ovo? Za ovaj automobil... Još uvijek pokušavam prokljuviti sve ovo. Sav taj novac ni od kuda. Normalni doručci, večere, skupa odjeća. I Sara. Koja je itekako nenadano došla. Damienovo i bakino ponašanje, Ljude u crnom, Neznanac. Zapravo, kad bi mi netko mogao objasniti cijeli moj cijeli život bilo bi sjajno.

Vozač se primjetno namrštio i potom je polako počeo ubrzavati. Šljunak je ubrzavanjem sve jače i bučnije počeo udarati gdje god je stigao. Vožnju smo proveli u tišini, no ipak sa poprilično zamijećenim pozadinskim zvukovima udaranja šljunka u automobilska vrata i prozore. Sara je cijelo vrijeme tokom vožnje samopouzdano i odlučno gledala kroz prozor kao da će nekoga spaliti svojim pogledom. U ovoj zabiti. Nigdje nikoga. Što je pokušavala? Nije mi se činila tako odlučno i egoistično sa Damienom. Nekako, u njegovom zagrljaju je bila slatka mala nevina djevojka, a sada je izgledala kao žena koja zna što hoće. Ne kažem da mi se ova promjena nije svidjela, nego...Samo me malo plaši. Što će biti sljedeće?

Ubrzo smo došli na meni nepoznato parkiralište ispred velikog trgovačkog centra. Mislim da je to zapravo bio veliki lanac trgovina. Sa odjećom, hranom, obućom, automobilskim dijelovima i običnim trgovinama svakodnevnih namirnica. Tako je bar izgledalo izvana. Čim smo stali i parkirali se, vozač je ugasio motor i žurno izašao iz automobila otvoriti vrata. Poslije Sare sam izašla i ja te popravila svoju odjeću i nemarno prošla rukom kroz kosu.

>>Idemo.<< kazala je Sara. Krenule smo prema velikim vratima ovog ogromnog lanca trgovina. Biti će ovo jako dug dan. Na ulazu sam se još jedanput osvrnula na vozača. Vrtio se oko automobila provjeravajući ima li kakvih oštećenja. Doslovno je gledao sa malom džepnom svjetiljkom svaki centimetar auta.

>>Rothgard je zaluđen tim autom. Kada sam ga kupila ne znam što se dogodilo Rothgardu. Kao da je vidio Boga u tom autu. << I onda si ti bila kučka i natjerala ga na kušnju pred svojim "Bogom". Baš si krasna, zar ne?

>> Takvi su svi muški sa svojim igračkama, zar ne?<<, našalila sam se i nasmiješila. Sara mi je uzvratila osmijeh.

Ubrzo smo, kratkom šetnjom, došli u Heaven and Seven. Sara je pozvala prodavačicu koja je doslovno dotrčala kako bi nam pomogla. Dok sam odsutna istovremeno slušala razgovor između Sare i prodavačice, otkrila sam informativno računalo i prošla kroz nekoliko datoteka u kojima su bile pohranjene informacije o skorašnjim modnim događanjima te kolekcijama u izlogu.

>>Dobrodošli, gospođice Claritine. Kako Vam mogu pomoći?<<, kazala je ljubazno prodavačica. Očito gospođica Sara često kupuje ovdje.

>>Trebam haljinu za ovu mladu damu. Nešto usko, ali ne previše ekstravagantno. Crvena boja, najpoželjniji materijal bi bio čipka ili svila. <<, govorila je Sara.

>> U redu, samo trenutak. Otiđite u garderobu, a ja ću vam donesti sve što imamo takvoga u ponudi. <<, kimnula je prodavačica i nasmiješila se.

>>Ne, niste me razumjeli. Ja hoću sve.<<, značajno ju je pogledala. Prodavačica ju je pogledala sa blago zabrinutim i uplašenim izrazom lica. Iskreno, i ja bih se uplašila da sam bila na njenom mjestu. Sara ju je stavila u poprilično neugodnu situaciju.

Prodavačica se žurno okrenula i pošla u neku prostoriju. Sara je počela nervozno cupkati nogom kada sam joj prišla. Netko je nestrpljiv.

>>Sara, jel' sve u redu?<<, upitala sam pogledavši je. Nisam ju poznavala, ali bila mi je čudna. Jako čudna. U redu, treba nekad pokazati bahatost i dominaciju, ali ovo je pretjerano. Shvatila sam da je očito ona ta koja ima para i koja se očito s njima poprilično i hvali i razbacuje, ali ovo je za mene ipak malo previše. U redu, puno previše.

>>Jest, ne brini. Tako treba s njima, s ljudima općenito. Moraš pokazati dominaciju i znanje kako ti ne bi dali nešto što ne želiš. Moraš znati što hoćeš i moraš to zahtijevati. Ukoliko, nije tako, dobiješ malo, u najboljem slučaju prosječno.<<, značajno je kazala. U redu, koristan savjet. Upotrijebit ću ga. Nekada. Valjda. Možda.

Naš razgovor ubrzo je prekinula prodavačica.

>> Gospođice, pričekajte nekoliko trenutaka. <<, kazala je. Ljupko se nasmiješila i stala pored nas. Imala je crnu, ravnu kosu. Vrlo pristojnu, do ramena. Nosila je crne uske hlače i jednu od Heaven and Seven majici iz kolekcije Perfect Items, koju sam vidjela na jednoj od lutaka koje su bile u izlogu, na kojoj je bilo ušiveno njeno ime, a na nogama je imala Vansice. Ovaj dućan je imao zbilja odličan organizacijski plan: mogli ste se informirati o svim kolekcijama u nekoliko trenutaka, a mogli ste i vidjeti na javnom računalu, koje se nalazi pri ulasku, sve kolekcije koje se trenutačno nalaze u dućanima diljem svijeta. Baš kao što sam i ranije spomenula, mogli ste se informirati čak i o trenutačno postavljenim stvarima iz izloga. Budući da sam brzo prošla kroz nekoliko datoteka, mogla sam reći da je kolekcija Perfect Items jedna od boljih kolekcija ovog dućana. Bar ono što sam stigla vidjeti. Prodavačica je imala bijeli i blistavi osmijeh, te tamnu boju očiju. Nisam mogla odrediti jesu li smeđe ili crne. Bila je tamnije puti i vrlo joj je lijepo pristajala crna boja. Na prstenjaku je očito nosila zaručnički prsten.

>>Koliko ćemo još morati čekati? Nama se zbilja žuri, gospođice...<<, rekla je Sara i pogledala u njenu majicu te nastavila. >>...Diana.<<

>>Uskoro će doći šef ovog odjela i osobno Vam pokazati naše najbolje ponude. Ispričavam se na čekanju, ali šef je morao osloboditi svoj raspored. Uskoro bi trebao doći, svakog trenutka.<<

Nakon njene riječi došao je stariji čovjek ćelave glave sa kozjom bradicom. Izgledao je strogo i nimalo simpatično. Hod mu je bio odlučan, a pogled zamišljen. Djelovao je možda previše samopouzdano, na granicama umišljenosti. Nosio je sive traperice, bijelu košulju i tamno sivi šal. Izgledao je kao modni stilist, međutim sa određenim digresijama.

>>Dobar dan, ja sam Harold Heaven, a vi ste sigurno Sara Claritine.<<, kazao je i pružio ruku. Ozbiljno ju je pogledao u oči i snažno se rukovao s njom. Zatim je pogledao u mene i odmjerio me te skrenuo pogled na Saru.

>>Da, Harolde. Prijeđimo na stvar.<<, rekla je Sara na što se Harold lecnuo. Neugodno i zlo se nasmiješio te odsutno i kratko zakašljao.

>> Pretpostavljam da ste vi u potražnji za najboljom ponudom haljina koje su ikada postojale.<<, nasmiješio se ponovno Sari i kimnuo joj. Imao je odvratno zao osmijeh. Nije mi se sviđao. Oko njega je sijala negativna energija i dominacija.

>>Ne. Ovo je Sheena Rochanel. Moja šogorica.<<, pokazala je na mene. Harold me pogledao, a ja sam se nasmiješila i kimnula. Namrštio se te odvratio pogled.

>>Ja haljinu već imam, no ne iz ovog dućana već iz Perfection on Earth. Rekla bih da oni imaju zbilja posebne haljine i pogotovo mi se sviđaju njihove posljednje kolekcije. Jeste li spremni doslovno konkurirati s njima, Harolde?<<, Sara se zločesto nasmiješila. >>Pokušaj me zadiviti.<<

Njena drskost rezultirala je haljinom ko' skrojenom za mene. Haljina je bila kratka, do koljena, u struku pripijena uz tijelo, a nadolje je bila opuštena. Bila je to tamno crvena haljina, gotovo boje krvi, koja je otkrivala gola ramena sa čipkastim rukavima. Donji dio suknje bio je obrubljen čipkom. Materijal je bio savršeno skrojen i povezan. Svila i čipka toliko su nadopunjavale jedna drugu da je to bio gotovo savršeni spoj dvaju materijala. Haljina je sama po sebi bila spoj savršenstva, ali ono najbolje na njoj tek je slijedilo. Na leđima je imala uski V izraz koji je dopirao sve do polovice leđa izvezen tamno crvenom satenskom vrpcom. Sara ju je dobro pogledala i procijenila te zadovoljno kimnula glavom.

>>Sviđa li ti se?<<,upitala me Sara te me pogledala. Sviđa? Haljina je savršena.

>> Smatram da je haljina dobra.<<, odgovorila sam. Sara je htjela dominaciju i bahatost. Pokušavala sam slijediti njen primjer.

>>Dovoljno dobra da je kupite i odjenete?<<, upitao je Harold. Staro ćelavo zabadalo.

>> Rekla ti je da je haljina dobra. Ja smatram da se materijal ne može mjeriti sa Perfection on Earth, ali je model dobar. Idete prema boljem, ali niste spremni za konkurenciju. Vi ste nešto kao malo mače u divljini gdje vladaju lavovi. Ne možete se mjeriti sa tim kraljevima.<<,rekla je Sara. Nasmijala sam se. Mače u divljini gdje vladaju lavovi. Imala je neobične primjere i usporedbe, poprilično slikovite rekla bih.

>>Hoćemo li uzeti ovu haljinu?<<, upitala me Sara. Harold je bio blago uznemiren. Htio je prodati taj model- silno.

>>Još jedna haljina nije na odmet, zar ne?<<

>>Odlično, znači odluka je donesena. Diana će vam spakirati ovaj model, a vi ćete dobiti poseban poklon bon za kupnju drugih proizvoda po jeftinijoj cijeni. Naša najbolja mušterija zaslužuje samo najbolje.<<, govorio je Harold. Kakav ulizivački gad. Nisam znala da bi netko kao on lizao drugima dupe za profit. Znala sam da to postoji u poslovnom svijetu, međutim nije mi se činio kao takav tip. Više mi se činio kao „neukroćeni lav" nego kao "malo prestrašeno mače". Sara je točno znala gdje mu je slaba točka i iskoristila je to da bi dobila ono što je htjela.

Ubrzo sam u ruci držala vrećicu u kojoj je bila odabrana haljina i naša kupovina bližila se kraju. Bar sam tako mislila.

>>Što imamo još za obaviti?<<, upitala sam Saru koja je odsutno gledala ispred sebe. Razmišljala je o nečemu vrlo bitnom, očito.

>>Sara.<<, ponovila sam. Nije trzala.

>>Sara, jesi tu?<<, pokušala sam ponovno i mahnula joj rukom ispred lica. Naglo je zatreptala i okrenula se licem prema meni.

>>Oprosti, malo sam odlutala. Još imamo kupiti obuću, u grad otići naručiti se frizeru te otići kozmetičarki da dogovorimo termin za kozmetički tretman. Onda nakon toga ćemo otići nešto prezalogajiti i onda idemo pronaći odgovarajući nakit za taj model haljine i onda polako kući.<<, nabrajala je. 

Mislila sam da će se to odužiti i da nećemo doći doma ni za pola dana, ali smo to zapravo poprilično brzo obavile. Kod frizerke smo dogovorile običnu opuštenu punđu, ništa pretjerano. Kod kozmetičarke smo dogovorile blagi make-up i tretman za nokte, a nakit smo pronašli u jednoj zlatari u centru grada. Dogovorile smo se da ću nositi samo naušnice i jednu omanju narukvicu jer bi sve osim toga bilo pretjerivanje. Odabrala sam naušnice od bijelog zlata sa ugrađenim malim rubinima i pripadajuću narukvicu. Za obuću smo odabrale crne potpetice.

Ručale smo neko jelo u obližnjem restoranu i ubrzo kad smo sa svime bile gotove, došao je Rothgard sa svojim BMW M6 Gran Coupe. Mislim da će mi se taj auto urezati u dugoročno pamćenje. Meko na dodir i peterovratna zvijer. Nasmijala sam se kada sam vidjela Rothgarda kako nas čeka ispred restorana skakućući oko automobila provjeravajući je li oštećen. Mislim da ću se na Rothgarda moći naviknuti.

Kada sam sjela u udobna sjedala ovoga automobila moja osjetila su se potpuno opustila. Za mene je ovo bilo toliko iscrpljujuće bez obzira koliko smo to brzo obavile. Ipak je za mene ovo nešto novo.

Vožnja je bila ugodna i ubrzo smo došle kod bake i iscrpljena sam jednostavno prošla u svoju sobu leći. Prošla sam pored bake i brata zijevajući iscrpljena noseći sada već meni teške vrećice u rukama. Moje tijelo je bilo u potpunosti izmoreno i malaksalo. Vrijeme je za odmor. Krenula sam prema tavanu kada me je brat zaustavio.

>>Sheena, sutra ćemo proći kroz neka pravila. Danas si po odabiru odjeće mogla primijetiti da je ta zabava, na koju ćemo ići, jedna od otmjenijih i sofisticiranijih zabava. Inače ne idem na zabave takvog tipa, ali...<<, braco je počeo brbljati kada sam ga prekinula.

>>Damien, slušaj, ja sam iscrpljena i ja pola stvari koje si ti meni sada rekao nisam pohvatala niti shvatila. Budeš mi sutra rekao, a sada idem spavati. <<, kazala sam, kratko baki dala pusu i prošla na tavan. Umorno sam se bacila na svoj krevet i blaga vrtoglavica me obuzela. Tijelo mi se počelo opuštati i uskoro sve što sam vidjela bilo je tamnilo koje me ušuškalo u san.