Putujem već satima i iscrpljena sam, najprije autobusom iz Banja Luke prema Zagrebu, a onda avionom za Marseille. Iako se zapravo ne bunim, sama sam odabrala putovati na ovakav način.

Volim moju Bosnu i Hrvatsku, predivne su to zemlje. Zato putujem na ovaj način, da što više uživam u njihovim ljepotama. U Bosni sam rođena i odrasla, tu mi je obitelj koju sam upravo posjetila, a u Hrvatskoj sam bila na studiju i zavoljela tu zemlju svim srcem. Tu sam upoznala Duju, tu smo se zaljubili, tu smo se vjenčali, tu se rodila naša princeza,Lejla.

Iako već nekoliko godina živimo u Francuskoj, u lijepom Marseilleu, svaki slobodan trenutak koristimo da se vratimo doma.

Živimo u skladnom braku pet godina i naši prijatelji nam često kažu da smo im uzor i pitaju koja je naša tajna. Nasmiješim se i dotaknem prsten na ruci. Nema tajne, samo se volimo.

Istina je, dolazimo iz različitih kultura i na početku  sam se i ja brinula kako ćemo funkcionirati,pogotovo kad je veza postala ozbiljna i kad je Duje dobio ponudu da igra za klub iz istoimenog grada u Francuskoj.

"Ne želim ići bez tebe, Esma. Volim te" - rekao mi je dok me je čvrsto držao u zagrljaju. Vjerovala sam mu. Voljela ga. Znala sam da ovo što imamo, je nešto trajno. Čvrsto. I pošla sam s njim.

Pri upoznavanju naših obitelji, s obzirom da smo različite vjeroispovijesti, nije bio problema kako sam se ja plašila da će ih biti. Nimalo. Razgovorom, strpljenjem i ljubavlju riješili smo sve.

Na našem vjenčanju, sjećam se sreće na licima naših roditelja.
Kasnije, kad smo im rekli da im stiže prvo unuče, suza radosnica.
I onda, rođenja naše curice, Lejle Marije. Od prve je sekunde bilo jasno da je došla nova vladarica obitelji,koja nas je sve motala oko malog prsta, a naročito svog tatu i oba djeda, koji su se natjecali za njenu pozornost, osmijeh i poljupce koje je tako rado dijelila.

Ovaj put sam u Bosni bila sama, jer je Duje imao obaveze s klubom, a naša je Lejlica bila prehlađena, pa je ostala s tatom. Nasmijem se sama sebi vrteći glavom. Jutros mi je poslao sliku njih dvoje na bazenu u našem dvorištu. Naravno da ga je uspjela nagovoriti da se idu kupati, bilo je toplo iako je tek početak svibnja, a ona je obožavala brčkanje u vodi. Prava Dalmatinka, rekli bi moji svekar i svekrva.

Naslonim se udobnije na sjedalu i sklopim oči. Prisjetim se susreta s mojim bivšim školskim drugaricama jučer u mom gradu, dok sam s mamom kupovala u trgovini. Njihovih zajedljivih primjedbi o mojoj dobroj udaji i lagodnom životu.Nisu me pogađali takvi komentari ni ljudi, nimalo, jer sam na njih navikla.

Duje i ja živimo jako dobro, u lijepoj kući i možemo si priuštiti puno stvari. Ali ono što je najvažnije jest da smo sretni, da se volimo i da imamo zdravo i veselo dijete. A to je vrednije od ičega. Ljubav.

Vrednije od zlatnih plahti na kojima spavate, jest da imate koga zagrliti i poljubiti i reći "Volim te" -,a ja sam na tom blagoslovu itekako zahvalna.

ZA MOJU _____autumn____ 💖💖💖

Dobro došla kući, uživaj u popodnevu