Kada sam bila dijete imala sam priviđanja, halucinacije zbog kojih sam često odlazila psihologu. Nitko nije mogao razumjeti ono što sam proživljavala. Bile su to grozne stvari meni kao djetetu. Nadala sam se da ništa od toga nije istina. Priviđanja su bila česta i dolazila su u obliku halucinacija, noćnih mora, mirisa, sjena i ljudi. Bila su to i prisjećanja iz prošlosti. Ružne scene nisu bile rijetke, međutim bilo je i ljepših.

Znala sam da sam upletena u sve ta priviđanja jer su nekako te sve priče bile povezane sa mnom. S mojom prošlosti, obitelji, mojom krvi. Često sam se vraćala na mjesta gdje sam znala imati ta priviđanja, prikupljala sam detalje iz sjećanja i slagala ih u složenu slagalicu. Bilo je to jako teško za mene jer su se neke stvari događale kad sam bila još uvijek dijete. Bilo je teško prisjetiti se svega, nekad se nisam mogla prisjetiti, no nisam forsirala samu sebe. Znala sam da će „istina" kad-tad doći na vidjelo.

Sanjala sam o anđelima, krilatim blještavim stvorenjima, predivnoj ženi dugačke plave kose i čovjeku koji joj svake večeri dolazi u posjet, klekne ispred nje i poljubi joj ruke. Oči su mu svjetlucale dok ju je gledao, bio je to predivan prizor, pun ljubavi, pažnje i sreće.

Ne bih vjerovala u sve te pomalo meni besmislene stvari da se nisam svojim očima uvjerila da ta krilata stvorenja postoje. Jedne noći sam izašla prošetati i pored mene je proletjelo to isto stvorenje sa crnim krilima. Bilo je toliko brzo i spretno da sam mogla vidjeti samo sjenu i zamah krila.

Ponekad su moji snovi bili mračni, pakao je bio pun pepela i snijega, a anđelima su bila istrgnuta krila. Ožiljci su narušavali predivnu blijedu kožu anđela. Bilo je tu uzvika, vrisaka, zaziva upomoć, krvi i mračnih sjena. Bilo je stvarno strašno gledati prizore rata između tih krilatih stvorenja.

Svaki put bih se znojna budila iz tih strašnih mora i smirivala se satima. Za mene je bilo poprilično stresno proživljavati gotovo iste scene svaku noć, a vjerujte mi, ne naviknete se.

"Ubij Svijetlu, prereži joj grkljan."  zapovjedilo je crno krilato stvorenje svom slugi na što ga je ovaj odmah poslušao. Preletio je nekoliko anđela, izvukao oštricu i s leđa snažno zario oštricu u njen vrat. Plava krv se prelijevala niz oštricu. Naglo ju je izvukao i vratio se svome nadređenom.

"Jesam, gospodaru. Što god vi kažete, ja ću napraviti." tiho je promrmljao pognute glave.

"Kreni dalje, ubij svakog anđela Svijetla. Istrgaj im krila i pošalji ih na preporod. " kazao je Gospodar. Njegov sluga je pokorno krenuo izvršavati zapovijed. Postao je destruktivan i agresivan, nemilosrdan i omamljen. U očima je vidio samo izvršenje zapovijedi, gomilu krvi i mrtva tijela. Neke je ubijao, nekima je trgao krila, neke je mučio sve dok nisu počeli preklinjati, a na koncu su svi zanijemili. Nastala je tišina koja je parala uši.