Gledam te
i ne shvatam
zašto ne dopuštaš
drugima da te vide.
Poput
ljetnog si povjetarca
koji mrsi moje kovrče
dok moje tijelo pleše
uz tihi zvuk tvog vihora.
Sav si život,
strast i
plamen,
kao da si krojen
po idolima pjesništva.
Sav si
pjesma,
ljubav i
vino,
budiš mi plamen u grudima,
vatra rasplamsala od tvog
poglede greje me,
a tvoji pokreti
kistom niz
tijelo moje
daju mi nove boje,
gubim se u žutilu,
presijavam se na suncu,
dok žudim
za svakim novim dodirom
tvojih riječi
koje ubijaju
sve ono gorko u meni
i pružaju mi
nove dimenzije
i galaksije
kojim ću da letim,
slikajući
tebe i sebe
nebeskim prahom
ispisujući nam sudbinu
već odavno predodređenu...