Znaš, 

jednom su mi rekli da prava ljubav traje vječno, 
da ljudi koji su iskreno voljeli ne zaboravljaju, 
rekli su mi da vrijeme ne liječi sve rane, 

znaš, 

jednom sam se i uvjerila u sve to, 

gledajući majku kako mi priča o dečku iz Crne Gore ,
gledajući je kako sprječava suze i kako ne uspijeva u svome naumu,
gledajući je kako se otvara meni i plače,

gledajući je kako mi priča koliko ga je ludo voljela, 

i onda na moje pitanje kada bi mogla vratiti vrijeme, što bi promijenila

odgovara tako teško u suzama : " spavala bih sa njim kada bih imala priliku, pa nek onda sve ide do đavola, barem bih osjetila kako je spavati sa nekim koga voliš " i tada shvatam da je ponos naspram ljubavi ništa,

shvatam da neki ljudi ne ostaju uz nas, ali ostaju u našim srcima,

shvatam da je vrijeme za pravu ljubav  samo pojam, ništa više, 

jer vrijeme liječi mnogo toga, ali ipak ne liječi sve,

pravu ljubav ne liječi vrijeme, jer

lijek za pravu ljubav nisu pronašli i vjerojatno neće nikad.