mijenjaš se iz dana u dan,
danas si crno janje, sutra si sivi vuk,
danas si onaj osjećaj koji je steže među prsima i ne dopušta joj normalno zrak udisati,
sutra si već njena nezainteresiranost, sutra si već neko drugi, 
mijenjaš se, poput vremena si, 
danas si Sunce, sutra si tmurni oblak,
danas si njeno sve, njen ponos, njena dika,
danas si dječak u crnom kaputu koji je  gleda kao da je baš ona ono nešto što želiš od vijeka,
danas si onaj koji se krije u njenim riječima, skrivenim porukama, 
danas si onaj koji joj samo jednom blesavom riječju tjera rupice na obrazima,

a sutra si već neko drugi,
mijenjaš se, ne obraćaš pažnju na ludo zaljubljenu djevojku sa strane,
ne upućuješ joj poglede,
od sutra tvome bezobraznom ponašanju nema granice, 
trčiš za onima koje te ni ne primjećuju, sa njom progovaraš jedva koju riječ, ali ne shvataš da si ti ona riječ koja joj je zapela u grlu i ne želi da ispliva,
ti si onaj od čijeg joj pomena srce zatitra, od kojeg joj se rasprši plamen u grudima,

ali

odjednom postalo te briga,
postao si neko novi,
postao si još dalji,

promijenio si se, shvatio si da ti ljubav ipak nije u prvom planu,
shvatio si da od njenih kovrča nema boljeg sutra,
da ti njena blizina ne pomaže, nego samo odmaže,
shvatio si da nemaš ništa od njenih dlanova koji ti miluju užarene obraze, da nemaš ništa od njenih očiju u kojima se preslikavaju tvoje sjenke,
shvatio si da od njenih usana nema napretka,

mijenjaš se, živiš za danas, ne maštaš o onom što će biti sutra,
više ne želiš da spašavaš svijet kao nekada, sada želiš da ga pustiš da polagano propada,
ne želiš da pričaš o svojim snovima, dosta ti je više tih dječjih budalaština,

dosta ti je nje, govoriš sebi, lažeš sebe,

tjeraš to malo derište van zidina svog života, a u sebi moliš da ostane,

ali kada njene noge napuste granice tvog dometa,

shvatiti ćeš da ti je ipak nešto pružala,

bezgraničnu ljubav, o kojoj neki samo maštaju.