Svi su znali
koliko si
volio da glumiš
sveca
i izgledaš poput
anđela,
ali samo ti i ja znamo
koliko si puta
bojao zidove pakla
pokušavajući
bar na tren na njima
oslikati slike raja.

Svi su znali
koliko
si uživao u
pjesmama proljeća
i volio
osjećaj sunčeve topline
na usnama,
ali samo sam
ja vidjela
kako se lediš
na najžešćim
ljetnim danima.

Niko od njih
nije bio ni svjestan
koliko si puta
lomio prste,
čupao kose
pokušavajući
otjerati
zlo od sebe
i niko od njih
nije bio tu
dok su te ruke ove
grlile,
ljubeći
tvoje ožiljke
i upijajući
sve tvoje
nemire.

Niko od njih
nije bio tu
da ih
bojiš u boje svoje,
da im se
dlanovi od hladnoće
tvoje kore,
da ih noći
kraj tebe more.

Ali ipak,
izabrao si da usrećih
duše njihove,
a moju si
oblikovao
poput duše svoje.